Roy Jones Jr. priznao zbog čega najviše žali u svojoj boksačkoj karijeri: ‘Trebao sam to učiniti‘

Roy Jones Jr. apsolutna je boksačka ikona. Svojim jedinstvenim stilom, kombinacijom brzine, eksplozivnosti, snage i nevjerojatnog osjećaja za prostor, dominirao je ringovima devedesetih i početkom 2000.-ih godina, osvajao naslove u srednjoj, supersrednjoj, poluteškoj i teškoj kategoriji, te popunjavao boksačke kompilacije nekima od najspektakularnijih poteza i nokauta ikad viđenih u ringu.

Ukupno je u profesionalnoj karijeri odradio 76 mečeva, pri čemu je upisao 66 pobjeda (47 nokauta) i deset poraza. U razdoblju od 1989. do 2003. godine, 50 je puta ušao u ring i ostvario 49 pobjeda, s tim da je jedini put bio poražen krajem ožujka 1997., i to zbog diskvalifikacije u meču s Montellom Griffinom, kojeg je dva puta udario u glavu nakon što je ovaj već kleknuo na platno i tako izgubio WBC pojas u poluteškoj kategoriji, ali ga onda nepunih pet mjesec kasnije i ekspresno vratio nokautom u prvoj rundi protiv istog protivnika.

Posljednjih od spomenutih 50 mečeva Jones je odradio početkom studenog 2003. godine, protiv Antonija Tarvera, kojeg je svladao podijeljenom sudačkom odlukom u Mandalay Bay Events Centeru (Las Vegas, Nevada, Sjedinjene Američke Države) te tako ponovno osvojio WBC i WBA poluteškaške titule. Imao je u tom trenutku 34 godine i 296 dana te zadovoljavao apsolutno sve preduvjete da se umirovi s praktično besprijekornom borilačkom biografijom, kao legitimni kandidat za najvećeg svih vremena, no legendarni je boksač ugovorio revanš s Tarverom, a nakon toga je njegova karijera krenula nizbrdo.

Tarver ga je, naime, u uzvratnom meču nokautirao lijevim krošeom u drugoj rundi, a u razdoblju nakon toga Jones je od 11 odrađenih mečeva - izgubio njih šest - uključujući još jedan od Tarvera.

"Trebao sam prestati nakon prve borbe s Tarverom", priznao je Jones u velikom intervjuu za Daily Mail nakon što su ga pitali za čime najviše žali pa dodao: "Danas bih, bez sumnje, bio najveći borac ikada, što i jesam, ali ljudi onda ne bi uopće dvojili oko toga".

Odbijanje izazova, međutim, tih dana za Jonesa nije postojalo kao opcija.

"Budući da sam ja - ja, nisam bježao ni od čega, takav sam bio cijeli život. Kad ostariš, tijelo te počinje izdavati, ali srce ti i dalje govoriš da ne bježiš ni od čega. Većina ljudi bi pobjegla jer se ne žele suočiti s gubitkom ili bilo čime lošim što bi se moglo dogoditi, ali ja nisam bio taj tip", rekao je pa zaključio: "Bog je bio toliko dobar prema meni da, ako sam i morao imati nekoliko loših dana, oni se nikako ne mogu mjeriti s onim dobrim danima".