Znaš, ja sam je upoznala prije više od deset godina, kad sam s novinarkom za jedan magazin išla na presicu jedne tvrtke za donje rublje. Tko je ne bi primijetio onakvu - vatrene kose, širokog osmijeha, velikih plavih očiju... Dok smo razgovarale, govorila je: ma sve je to okej, ali ja samo želim peći kolače - pričala mi je fotografkinja kad smo se vozile u pogone, odnosno kuhinju slastičarnice Amélie, smještenu na zagrebačkom Žitnjaku.
Ovdje se priprema sve što nude tri zagrebačke slastičarnice Amélie: u Vlaškoj ulici, Dunkovićevoj i ulici Brune Bušića. Priča o najboljim kolačima, sladoledu i slastičarnici počela je prije točno deset godina. Naime, vlasnica slastičarnice, dakako i slastičarka Žakline Troskot nedavno je sa svojom ekipom proslavila deseti rođendan.
- Nisam ja rođena za takav posao. Ured, hrpa papira, tablice. Sve sam ja to uredno obavljala, ali me ubijala spoznaja da u svemu tome nema kreativnosti. Odluka je pala i kupila sam maleni prostor u Vlaškoj ulici. Bilo je to 25 kvadrata prodajnog prostora i isto toliko kuhinjice, a slastičarnicu sam nazvala Amélie prema filmu koji mi se jako svidio. Naime, prvotna je zamisao bila da, ako rodim kćer, zvat će se Amélie. Rodila sam sina, a svojem drugom ‘djetetu’ nadjenula to ime. Odluka o otvaranju slastičarnice bila je moja i odlučila sam je sama istjerati do kraja, pokušati ostvariti svoj san - pričala nam je Žakline dok smo u prostoru ispred sadašnje prostrane kuhinje namještali bobice voća na prvom kolaču koji smo snimali, a Troskot ga je pripremila samo za čitatelje Dobre hrane.
- Po cijele sam noći miješala i pekla kolače, a danju ih prodavala. Ubitačno, mislila sam na početku, ali to me nije poljuljalo. Tek kad je stigla prva veća narudžba, shvatila sam što je ubitačno. Naime, te mi je godine jedan klijent za advent naručio nekoliko tisuća macaronsa. Nekoliko tisuća, a u Hrvatskoj tada nije bilo za kupiti ni bademova brašna, što je njihov osnovni sastojak. Danima i noćima blanširala sam bademe, ljuštila ih, sušila i mljela, jer trebala sam dobiti fino brašno da bi kolačići uspjeli. Oni su uspjeli, ali i ja! Točno na dan i sat isporučila sam gomilu macaronsa, a samoj sebi rekla: ako si ovo odradila, možeš dalje i uspjet ćeš u svom naumu - rekla nam je Žakline, koja je zbog obima posla svoju kuhinjicu odlučila preseliti u veći prostor.
- Nekako je sve čudnovato krenulo: povećavale su se narudžbe, istina, kuhinja je bila u većem prostoru, ali posla je bilo preko glave. Sjećam se, maksimum mi je bio 36 sati neprestanog rada. Radila sam sve: u kuhinji sam miješala i pekla, sama sam dostavljala gotove kolače i sladoled u slastičarnicu, vratila se u kuhinju... i onda shvatila da moram imati ekipu, i to dobru, jer bez nje nema napretka. Ovo je treći i najveći prostor u kojem imamo pogone i moram priznati da sada imam i dobru ekipu. Dokazali smo to prošle godine, kad smo opet postigli maksimum. Sad kad razmišljam, uvijek su nam advent i Božić prijelomni: naime, preuzela sam narudžbu jednog klijenta za sitne božićne kolače, a ekipi nisam htjela reći koliko ih moramo ispeći. Samo sam naglasila: kad kažem da je gotovo, znak je da smo ih dovoljno ispekli. Nisam htjela reći iz valjanog razloga: naime, kad bi čuli da moramo ispeći 12 tona sitnih kolačića, razbježali bi se. Svi smo zajedno mijesili, pekli, ukrašavali i tako iz dana u noć. I na kraju smo uspjeli. Eh, kad smo uspjeli isporučiti šleper kolačića, možemo sve - nastavila je pričati Troskot, spretno dovršavajući svoje predivne ljetne kolače, za koje nam je priznala da je recept osmislila dan prije.
- Najveće nadahnuće su mi namirnice, odnosno sastojci, koji su od početka rada u mojoj slastičarnici prvoklasni. Jer, to je jedan od uvjeta da kolači budu dobri. Primjerice, sada je to ljetno voće. Mljac, obožavam ga, pa zamislim kako bih ga htjela jesti u kolačima. Najprije miješam i kombiniram u glavi. To se onda kuha i kuha dalje u mojoj glavi. Onda pokušam ispeći, odnosno napraviti kolač. Ako treći put ne uspije, odustajem od recepta i krenem dalje - pričala nam je Žakline, koja je u ovih deset godina izmislila (pokušala je i izračunati), najmanje tristotinjak recepata za kolače. - Obožavam jesti kolače. Ma, obožavam sve jesti. Ne prejedam se, ali moram sve probati. Tako živimo i kod kuće. Suprug i sin veliki su gurmani, a ja nastojim što češće u jelovnik unijeti nešto novo. Ponekad me nadahnjuju i putovanja, za koja smo zaključili da gotovo sve što imamo potrošimo na jelo. Jer, preko hrane upoznaješ ljude i njihovu filozofiju življenja, a kolači su uvijek ono za kraj... kad donosiš zaključak o kuhinji i kad ti se osmijeh razvuče preko lica. Meni će uvijek osmijeh izmamiti osvježavajući, voćni kolači i oni s makom, a omiljena kombinacija su mi maline s pistacijama. Divota, zato sam i napravila ovu tortu - rekla nam je Žakline Troskot, pokazujući ružičasto-zelenu ljepoticu za koju nam je odala recept.
