piše: Zlatko Gall
I splitsko ugostiteljstvo – nekontrolirano sezonski nabujalo do razmjera elementarne nepogode – danas dobrano živi na “mreži svih mreža”. Jer, što je lokal bez “preporuka” na TripAdvisoru!? Ništa. Kao selo bez crkve, žena bez dupeta ili – po Tomićevu – muškarac bez brkova. No, čak i najpovršnija usporedba “virtualne stvarnosti” s TripAdvisora i stanja na terenu, učinit će da svaku preporuku s weba ubuduće primate s dobranom dozom sumnje.
Foto: Željko Puhovski
Konoba Fife-turobno naličje splitskog booma
Recimo, turbopopularna i nekoć davno pitoreskna pa i zanimljiva marendaška konoba Fife na TripAdvisoru godinama stoji dobro iako je naprosto lukrativno, no u gastronomskom smislu turobno naličje aktualnog splitskog turističkog buma.
Kitchen 5- preskupa”prevara za turiste”
Baš kao i nova zalogajnica Kitchen 5 koja stoji na čelu poduže kolone novih pseudobistroa ili konoba te očajnih fastfoodova svodivih pod nazivnik “prevare za turiste“. Tamo sam, recimo, pred koji dan kušao dva “glavna” jela aduta s njihove karte. Prvo je nešto što je trebao biti gurmanski burger. Užas. Pecivo se raspalo pri prvom dodiru, od obećane hrustave pancete ni traga, a umjesto karameliziranog luka – kako to piše u jelovniku – stigla je ovlaš dinstana kapula. Meso izvana zagoreno, a iznutra “bljak” i bez ikakvog okusa, a umjesto oglašene majoneze s chillijem bila je neka bljedunjava majonezica.
Drugo jelo bilo je također čisti užas s malo ili nimalo veze s onim što je pisalo u jelovniku. Naime, osrednji njoki s kojima je umjesto “na suncu sušenih gljiva” bilo nešto šampinjona (pretpostavljam iz salamure), a bili su bez ikakvog okusa. K tome, kao i burger, apsolutno su bili neslani. Kada sam od konobara tražio da mi dovede šefa kuhinje: novo iznenađenje.
Za stol mi je prišao zbunjeni mladac – zacijelo učenik na praksi – koji pojma nije imao o čemu mu pričam baš kao ni za namirnice koje su navedene u jelovniku. Nažalost, bila je to samo jedna od tipičnih slika sezonske gastro-ponude na Jadranu i “kadra” za kojim posežu “restorateri” zaokupljeni jedino brzim mažnjavanjem novca prije zimskog sna. Uzgred, ovu turističku prevaru s dva mala piva platio sam 188 kuna.
Corto Maltese- velike porcije i dobra hrana
Posve drugu priču nudi Corto Maltese – jedna od adresa koja je bljesnula tijekom ljeta. Simpatičan interijer s notom shabby-chica te s naglaskom na stripu prati i zgodan meni. Corto je naprosto idealno mjesto za zahtjevne backpackere s velikim porcijama i dobrom hranom. Nema baš sjajan izbor vina, umjesto craft piva naći ćete “konfekciju”, no veoma dobri Strip njoki – s umakom od crnila od sipe te klicama – i Balote bez bulina – kako se zovu odlične polpete s palentom i šalšom, zaslužuju svaku pažnju.
Foto: Tom Dubravec
Perivoj- dobar spoj tradicije i urbanog
Split je ipak ove ljetne sezone dobio i sjajne prinove. U razmjerno novom restoranu Perivoju (smještenom u čudesnoj rekonstruiranoj secesijskoj vili) Marko Gajski, preselivši s Hvara u Split, radi sjajan meni kojem su temelj maštovite dekonstrukcije/konstrukcije tradicijskih jela. Ogledno jelo Markove gastro-strategije je komiška pogača koja je dobila izdanje s briošem, confitom od rajčica, mariniranim inćunom, karameliziranim lukom, mladom blitvom (sirovom) i uljem od peršina.
Na istom je tragu dalmatinska marinirana riba – filet, koji je odlično povezan s kremom od crnog češnjaka, ukiseljenim cvijetom kapare, rokulom, bosiljkom… – kao i crni rižot s popečenom sipom “a la juliene”. Cijene su niže od restorana tog (visokog) ranga pa tri spomenuta jela zapadaju 180 kn. Degustacijski meni od pet slijedova je pak 270 kuna i odlično pogođen. Kolači koje u Perivoju radi Tea Mamut su pak priča za sebe. Osobna preporuka glasi – sirova torta Sirove strasti, čokoladna torta Deboto Jaffa, torta od palačinki (senzacija zvana “torija o’ palačinki” i čokoladna torta iliti Torta o čikolate.
Foto: Paun Paunović
Augubio-za istinske ljubitelje dobrog komada mesa
Augubio je također novi restoran otvoren usred sezone. Smješten je u istoimenoj palači na korak-dva od Peristila, sa sjajno pogođenim interijerom i pitoresknim dvorištem. Sezonski ljetni meni – koji mladi i očito nadahnut chef Željan Radosavljević kani već s prvim kišama radikalno promijeniti – nudi odličan gazpacho, raviole punjene pršutom i sirom s tartufom (koji su “na ti” s još jednim promišljeno složenim pjatom: crnom tjesteninom s hobotnicom u mediteranskom bilju) te sočne steakove s povrćem…
Za uvjerene mesojede Augubio je prava adresa jer rib-eye, tenderloin i obrazine stižu od prestižnog belgijskog uzgajivača Josa Leempouta s njegove “free range” farme. Za mesojede Augubio nudi još par zgoditaka – dugo kuhane obrazine u mediteranskom bilju, pačja prsa s redukcijom kapule i kvasine te klasični provansalski hit – janjeći “french rack” sa žara. Solidna vinska karta – eto još jedne osobnosti Augubia – oplemenjena je i ponudom craft piva s pouzdanim mamcem za pivoljupce poput ReAle, Duchesse ili My Antonia.
Foto: Jadran Babić
Matoni pobjednik u konkurenciji? Matoni-egozitka i klasika marendaške spize
Matoni je stara/nova adresa. Stara stoga što je ovaj sjajni mediteranski restoran smješten u bivšoj enoteci Terra, a nova zbog izuzetne i zanimljive spize koju je chef Toni Arnerić – donijevši pravo osvježenje na splitskoj gastro-sceni – ovog ljeta predstavio u svojoj “konobi”. Gastronomska filozofija Tonija glasi: mediteranska jela s dodirom egzotike i autorska imaginacija. Toni naime koristi smoker pa su dimljena pačja prsa prava senzacija.
Povrće je pak iz woka te, baš kao i tostirane sjemenke sezama, zeleni papar iz marinade, sjajno balansiran umak s medom i limetom ili rižin “wrap” u veganskoj “palačinki” punjenoj povrćem, s kojim dolazi i odličan orzoto s tartufom, odraža sklonost pomalo egzotičnim okusima i maštovitost chefa. Čak i klasika marendaške spize – latežina iliti brizla – ima okus senzacije jer na stol stiže posuta tostiranim sezamom te s bosiljkom, senfom, čilijem i curryjem, a na podlozi od povrća iz woka.
Za razliku od većine restorana koji se kite atributom “mediteranskih”, u Matonija možete dobiti i bučino ulje u kombinaciji s domaćim sladoledom od vanilije i sezamom. Uzgred rečeno, uz više nego obilate porcije – većina jela zapravo je za dvije osobe poput Tbone steaka od 500 grama – veoma umjerene cijene i neshvatljivo pristupačne cijene vina,
Matoni je apsolutno najpoželjnije mjesto i za bonkuloviće skromnijeg džepa i za najzahtjevniju publiku.
Foto: Vojko Bašić
Preporuke
Srećom, u Splitu je danas dvadesetak gastro-adresa vrijednih pažnje. Tu su stari pouzdani restoranski aduti poput:
- Kadena
- Zrno soli
- Paradigma
- Nikola u obližnjem Stobreču
- Bokerija (koja doduše ima svoje uzlete i sunovrate)
- Pimpinella Mora se spomenuti i odličnu
- Konobe Matejuška i Hvaranin – najbolje pašticade i gregade
- Bistro na otvorenome NoStress- koji je valjda ovog ljeta skinuo sve rekorde u posjeti
- Paradox -odlična vina
- Regina del Formaggio – sjajno craft pivo Bira del Borgo, vrhunski sirevi, bresaola te izvrsna mortadela
- Slastičarnica kod Luke – sjajan sladoled te ništa slabiji kolači i torte.
- Rizzo – odlični sendviči
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....