Dva tjedna prije izbora u Italiji, po posljednjim objavljivim anketama, i dalje vodi koalicija lijevog centra (premijerski kandidat Pier Luigi Bersani), kojoj istraživanja daju 33-35 posto glasova (ali s tendencijom stalnog pada posljednjih tjedana), dok joj za vrat puše koalicija desnog centra koju vodi Silvio Berlusconi s 28-30 posto (ali s tendencijom stalnog porasta).
Mladi za komičara
Pokretu pet zvijezda (M5S), koji vodi komičar Beppe Grillo, predviđaju 16-18 posto. On je u načelu protiv političkih stranaka i stranačke politike i iskazuje ogorčenje osobito mladih birača na partijsko smeće bilo s koje strane. Nije vjerojatno da bi s ikim u postizbornu koaliciju.
Civilnoj listi Marija Montija (koji je ukrcao Casinijeve demokršćane i Finijeve nacionaliste) predviđaju između 12,5 i 16 posto.
Slijede slijeva Građanska revolucija ( Antonio Ingroia) s 3,5-5,2 posto, te zdesna Zaustaviti propadanje ( Oscar Giannino) s 1-3 posto.
Lijevi centar možda se i dokopa većine u Zastupničkom domu zahvaljujući “nagradi” listi s najviše glasova, ali izbori za Senat su posve neizvjesni, jer se ondje “nagrade” dijele po oblastima, pa Lombardija obično presuđuje.
U Lombardiji se bitka vodi za svaki glas.
S jedne strane postkomunistička ljevica (Vendolin SEL) unutar Bersanijeve koalicije lijevog centra, a s druge Ingroina justicijalistička ljevica stavljaju veto na eventualno postizbornu suradnju lijevog centra s Montijem i njegovim centrom.
Rezultat ‘grčki pat’
Ingroia nagriza glasačko tkivo lijevog centra, a Giannino desnoga. Berlusconiju Sjeverna liga stavlja veto na sve populističke poteze s kojih bi Sjever više platio nego dobio.
Rezultat bi mogao biti “grčki pat”: “cath-as-catch-can” u kojemu svatko svakoga drži za gušu i nitko nema većinu dovoljnu za stabilno vladanje.