Uzmite si dobre tenisice i bocu vode, obvezno - upozorava nas Tonka Kavran, voditeljica projekta Rab Arheological Traces preko telefona. Iz ACI marine Supetarska Draga dogovaramo obilazak nove rapske sportsko-edukativne staze Frux, ravno preko brda. Dobronamjerni smo savjet shvatili ozbiljno već na prvoj točki 6,5 kilometara duge pješačke i biciklističke staze koja povezuje Supetarsku Dragu i Lopar, a na kojoj se nalaze brojna arheološka i etnološka nalazišta.
Pred nama neravni teren, uzbrdice, nizbrdice i oštar kamen. Ne iznenađuje da Kavran, inače ravnateljica Centra za kulturu Lopar, napominje da je obilazak staze na vlastitu odgovornost. Njezina kolegica na projektu Katarina Ribarić, ravnateljica rapskog Pučkog otvorenog učilišta, na to se nadovezuje da bi bilo dobro ponijeti - i zdrav razum.
Priče iz povijesti
Opremljeni, stoga, tenisicama (ne japankama!), vodom i zdravim razumom (više-manje, jer smo na turu do Lopara krenuli po najvećem toplinskom udaru, a trebalo bi rano ujutro ili kasno popodne) - u pratnji Kavran i Ribarić te mobilne aplikacije Rab Arheological Traces, svojevrsnog virtualnog vodiča - prošli smo novootvorenu rapsku stazu Frux. Jedna je to od triju sportsko poučnih staza Otoka sporta (kako se Rab pokušava brendirati).
Svaka je na svojoj strani otoka, kroz Kampor ide staza Capo Fronte, Lopar staza Epario, a Supetarsku Dragu staza Frux. Ukupno oko 40 kilometara. Ideja je da rekreativci, planinari i biciklisti mogu na tim stazama istražiti dosad nepoznate arheološke i etnografske lokalitete Raba, a usput se rekreirati. Nalazišta je više od 30, među ostalim, nalazišta artefakata iz prapovijesti, nekoliko stotina godina stari kameni grobovi stanovnika Raba, starokršćanska crkvica iz 6. stoljeća, rimska vila... Kako kaže Kavran, inače povjesničarka umjetnosti, neki su lokaliteti bili netaknuti, skriveni, nepoznati i samim Rabljanima.
- Recimo, crkva Sveti Mavar... ona je bila okružena gustom šumom, daleko najzapušteniji lokalitet. Tražili smo je tri dana, a onda je poslije još bio problem i to što je nedostajalo povijesne i arhivske građe o svim tim zdanjima i nalazištima. Morali smo izvore tražiti u Rijeci, Puli, s instituta i fakulteta - prepričava Kavran dok hodamo od prve točke staze Frux, stare crkve Svetog Petra, do ogranaka tzv. Premužićeve staze, koju je, kao i na vršnim dijelovima sjevernog i srednjeg Velebita, dao sagraditi Ante Premužić, strastveni planinar i inženjer šumarstva. Tko bi rekao da je njegova staza i na Rabu, komentiramo.
- Zato i kažemo da su neki od ovih lokaliteta nepoznati i samim stanovnicima - dobacuje Kavran.
Pouzdana navigacija
U svrhu popularizacije, njegov je lik stavljen u aplikaciju Rab Arheological Traces. Tako, recimo, putem proširene stvarnosti njegov je lik moguće "baciti" u prostor. Onda on pozdravi polaznika rute i ponudi nekoliko korisnih informacija (to može činiti na četiri jezika: hrvatski, engleski, francuski i njemački). Uzgred, aplikacija ima navigaciju, pa polaznik može vidjeti u svakom trenutku gdje se na stazi nalazi, a nudi informacije za svaku od devet glavnih točaka Frux staze, razne kvizove znanja i igrice (recimo, tetris-suhozid).
Inače, Kavran, i sama strastvena planinarka koja je dosad svladala Velebit i Risnjak, kaže da su njih troje uključenih u projekt, ona, kolegica Katarina Ribarić iz Pučkog učilišta i Luka Perčinić iz Turističke zajednice Grada Raba, prošli najmanje tisuću kilometara duž svih triju staza dok ih nisu trasirali, postavili stupiće i putokaze, kao i informativne staze. Usporedbe radi, glavna državna cesta koja počinje u Loparu na sjeveru i završava u Trajektnom pristaništu Mišnjak na jugu iznosi - 22 kilometra.
Uglavnom, svaka je od triju staza različite zahtjevnosti. Frux je, recimo, umjereno zahtjevna staza za pješake koju se može proći za dva sata pješačenja, ali je nešto teža za bicikliste jer ima blagi uspon, od 122 metra, a nevolju radi i negostoljubiv teren mjestimice šiljatog i oštrog kamenja. Biciklistima će tako trebati sat i pol do Lopara. S druge strane, za uvježbane hajkere tu je staza Capo Fronte, kroz šumski rezervat Dundo i poluotok Kalifront koja ima ukupno 22 kilometra i pješice se prolazi za oko šest sati.
- Zamišljeno je da svaka staza ima neku svoju specifičnost. Tako možemo reći da Fruxom dominira kamen i suhozid, Eporio ide deset kilometara duž pješčanu obalu Lopara, a Capo Fronte je šumoviti dio - objašnjava Kavran.
Vratimo se na Frux. Početak Premužićeve staze, prepoznatljiv po suhozidima, vodi do Fruške Lokve, oaze na kojoj se napajaju slobodne rapske ovce. Osim njih, napominju naše vodičice, ovdje se mogu vidjeti fazani, žabe, kunići, jeleni, ali i zmije. Srećom, nema otrovnica. Aplikacija u svakom trenutku pješaku sugerira kada sići sa staze da bi se došlo do lokaliteta. Tako nam ususret petoj točki rute sugerira da se spustimo sa staze do erozije. Veliki je to prostor crvene zemlje koja je propala ostavljajući impresivnu kotlinu. Tek mjestimice se tornjevi zemlje na okupu drže korijenjem drveća.
Tu su ujedno predstavljena i oruđa iz prapovijesti, a putem aplikacije, polaznik može naučiti kako od kamena sam izraditi svoje oruđe. Kako su to davno činili praljudi. Kruna cijele rute, nagrada za umorne zglobove, jesu tzv. Zelena vrata, dio rute iznad Lopara odakle pogled puca na cijeli akvatorij - Goli otok, Grgur, poluotok Kaštelin te otočić Lukovac gdje se nalazi jedan od rijetkih spomenika ranokršćanstva, crkvica iz 6. stoljeća.
