Dok naši političari i razni proračunski dužnosnici prekrojavaju crvene i žute fleke u urbanističkim planovima, traži se parcela više za nove trgovačke centre, turistička i apartmanska naselja, golf igrališta; željni stranog kapitala i uplata komunalnog doprinosa, na periferiji se užurbano gradi privatnim sitnim i krupnim kapitalom i malo pomalo nastaje tzv. američki san iliti stručno rečeno sprawl. Termin koji znači ne samo fizičko širenje gradova, nego i potpuno nestajanje centra, a stvaranje periferije bez identiteta i ideje. Za uzvrat hrvatska administracija sa laganim zakašnjenjem zbog kojeg negoduju i investitori i građani gradi obećanu infrastrukturu uglavnom s minusom u odnosu na već i tako preskupe komunalne doprinose.
Hrvatski gradovi imaju veliku tradiciju gustih urbanih struktura u svojoj povijesti (Ston, Korčula, Dubrovnik, itd.) koje su bile rezultat jasne vizije i strategije, ali su bile i pokretač raznih procesa, intelektualne regeneracije. Hrvatski gradovi među rijeđe su naseljenim gradovima u zapadnoj Europi.
Ogromne količine napuštenih; tvornica, skladišta, vojarni, luka, socijalističkih poslovnih zona, nevjerojatan su kapital, i moguća budućnost razvoja grada ili još bolje, povratka grada svome centru.
Urbana gustoća, preklapanje sadržaja, strateška ulaganja u suvremeniji javni transport i jasna koncepcija razvoja grada pokretač su društva i širenje svijesti o brizi za gradski prostor. Potpuno je kriva percepcija da je jeftinije graditi na periferiji nego u gradu. Izolirano gledajući svaki projekt za sebe možda i jest, ali sveobuhvatno i dugoročno gledajući, takvo djelovanje osiromašuje društvo i državu. Jasna strategija razvoja i izgradnje grada, te podizanje svijesti cjelokupnog građanstva i politike o strateškim ulaganjima u gradsku infrastrukturu i popunjavanje gradskog centra je proces koji se nažalost u Hrvatskoj tek treba dogoditi.