'Usred rata preuzimao struju iz BiH po niskoj cijeni i prodavao je HEP-u'

Miro Brkić bio mu je tada najbolji prijatelj i odani partner. Sve su radili zajedno: i družili se i zarađivali novac. Osnovali su tvrtku HBH d.o.o. i, zadovoljni što im dobro ide, planirali nove, još unosnije poslove. S njima je, kao treći prijatelj, u društvu bio i Željko Bilić, splitski ugostitelj.

“Družili smo se često i pričali o raznim stvarima... Znao sam puno o njihovim poslovnim poduhvatima i transakcijama”.

Tako je Bilić započeo svoju stranu priče o Sanaderovim poslovima s početka devedesetih u Splitu kada su ga istražitelji USKOK-a pozvali da svjedoči. Nekada su bili bliski, a danas je Željko Bilić jedan od ključnih svjedoka u novoj istrazi protiv Sanadera.

Posudili za prvi posao

- Sanader i Brkić bili su vlasnici tvrtke HBH d.o.o., tako su se predstavljali. Uz njih je bio još i čovjek iz Bosne, Stjepan Kljujić. Dva puta su me molili da im posudim novac za njihovu tvrtku. Ukupno sam im posudio 100.000 njemačkih maraka, a novac mi je vraćen nakon nekoliko mjeseci s dogovorenim kamatama. Dogovorili smo rok za povrat od najviše tri mjeseca. Vratili su mi 106.000 maraka - ispričao je Bilić istražiteljima.

Tim je novcem Sanader ušao u biznis koji bi ga danas mogao stajati još jedne optužnice za ratno profiterstvo: usred Domovinskog rata on je otkupljivao dugove Dalmacijavina i onda preko tvrtki u BiH jeftino nabavljao struju od bosanske Elektroprivrede i prodavao je HEP-u.

- Da, rekli su mi za što im treba novac - govori Bilić istražiteljima i nastavlja: - Sanader, Brkić i Kljujić otkupili su sva potraživanja Dalmacijavina prema tvrtkama u Bosni. Model je bio vrlo povoljan za njih. Dalmacijavinu bi isplatili deset posto duga, a onda bi na mjesto vjerovnika nastupali oni, odnosno njihova tvrtka HBH.

Otkupljivao dugove

Svjedok i nekadašnji prijatelj Željko Bilić nije otkrio koliko je dugova imalo Dalmacijavino. No, znao je točno kako ih je Sanader naplaćivao.

- Tvrtka koja je dugovala Dalmacijavinu sklopila bi svojevrsnu kompenzaciju, cesiju s Elektroprivredom BiH, ali u cijelom iznosu potraživanja. Sanader je tu struju prodavao HEP-u po redovitoj cijeni - ispričao je i dodao: - Kako je tih ratnih godina stradalo puno hrvatskih elektrana, tada je to bio unosan posao, pa je Elektroprivreda BiH koja je imala viškove struje, u to vrijeme prodavala struju HEP-u. HEP bi uvezenu struju plaćao HBH-u. Iz njihove priče (Sanaderove i Brkićeve) znam da se radilo o cesijama, kompenzacijama, sporazumima, a da je novac u konačnici dobivao HBH.

Tvrtka HBH je kasnijih godina, ispričao je, radila na projektu gradnje apartmanskog naselja u Nečujmu na otoku Šolti vrijednog 300 milijuna kuna, koji je financiralo Osiguranje Zagreb. Bilić je spomenuo i četiri građevinska projekta u Splitu na kojima je također radila tvrtka HBH, o čemu mu je, tvrdi svjedok, pričao formalni vlasnik tvrtke Miro Brkić. Svjedok je USKOK-u predao i dvije potvrde o isplaćenim pozajmicama HBH-a.

U aferi Fimi Media USKOK se tijekom istrage nije bavio isključivo rasvjetljavanjem okolnosti pod kojima je novac iz javnih poduzeća i državnih institucija izvlačen preko spomenute tvrtke te gdje je završio. Istražitelji su ispitali i niz svjedoka koji su imali saznanja o Ivi Sanaderu i njegovim poslovima još od kraja 80-ih godina.

Sanader je svoje bogatstvo često opravdavao svojom navodno uspješnom poduzetničkim karijerom u Austriji. I istražitelje USKOK-a, koji su ga pitali odakle mu vila u Zagrebu i druga vrijedna imovina, uvjeravao je da je velik dio svoje imovine stekao puno prije svih afera uz koje ga se sada veže .

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista