EKSKLUZIVNO 'Gobac: Tolerirali smo Balića dok je bio prvi igrač svijeta, ali već četiri godine nije ni među 30 najboljih'

Kao i uvijek u posljednjih 20 godina kada je o hrvatskom rukometu riječ, ime Zorana Gopca izašlo je u prvi plan i sada kada se na ružan način od rukometne reprezentacije oprostio rukometni mag Ivano Balić. U većem dijelu javnosti stvorena je slika da je Ivano žrtva, a izbornik reprezentacije Slavko Goluža samo instrument. Naravno, instrument u rukama Zorana Gopca, koji je Balića navodno odstranio zbog osobnog animoziteta. Je li doista tako, odlučio je progovoriti Gobac nakon što su ga zasmetale, ali ne i iznenadile, kako sam kaže, netočne interpretacije neugodnog slučaja.

S Gopcem smo pričali u Cro Pubu, u neposrednoj blizini zagrebačkog Doma sportova, iz kojeg je prije 20-ak godina i krenula velika rukometna hrvatska priča kojoj je Gobac glavni potpisnik.

Privatni animoziteti

Bez obzira tko i što mislio o njegovu “liku i djelu”, Gobac je o svemu spreman otvoreno diskutirati. O Baliću i Metličiću i hrvatskom rukometu, o “partizanima i ustašama”, o politici - HDZ-u i SDP-u... No, Balić je u ovom konkretnom slučaju ipak tema broj jedan, opsežna tema Gopčeva monologa:

- Ne vidim zašto se digla takva strka. Ako je ikome u rukometnom miljeu stalo do rezultata, onda je to Slavko Goluža. Ako netko misli da smo mi u hrvatskom rukometu ludi ekshibicionisti i da svoje navodne privatne animozitete uvlačimo u cijelu priču i pilimo granu na kojoj sjedimo, onda se grdno vara. Da se razumijemo, Ivano Balić bio je naš najbolji igrač, on je legenda. O njemu će se 2025. pričati kao o najboljem igraču svijeta u jednom vremenskom razdoblju. Ali, pazite - bio je najbolji i to samo od 2003. do 2007. On već u kontinuitetu tri-četiri godine nije ono što je bio nekad. No, on sada nije među 30 najboljih na svijetu, to je žalosna realnost...

Hoćete reći da Baliću više i nije mjesto u reprezentaciji iako svi smatraju da ga je dobro makar imati na klupi. Nije isto s njim i bez njega, on je ikona...

- Nisam rekao da nema mjesta za njega, znam da bi sigurno bio među pozvanih 28 igrača. Samo da se udostojio odgovoriti na pozive Slavka Goluže koji ga je tri tjedna uzalud zvao. S Balićem je jako teško razgovarati, uvijek je bio čudan. No, rukomet je kolektivna igra u kojoj nema mjesta onima koji se pokušaju uzdići iznad kolektiva. Morate biti svjesni da je i za odlazak na OI u London on bio upitan. Vodili smo samo jednog pivota da bi za njega bilo mjesta među 14 putnika. Ivano i sam mora biti svjestan da su mu se neke mušice tolerirale dok je bio najbolji. Sad je druga priča... Moraš nešto i dati za to što dobivaš, a on definitivno nije kao nekad kad smo mu puno toga gledali kroz prste. Uvijek je od nas dobivao sve ŕ la carte i zaista se ne bi smio žaliti.

Trpjeli smo ga

Ispada da vrijedi ona izreka koju je navodno Goluža bio izrekao za Petra Metličića - da jedna trula jabuka pokvari cijelu gajbu. Sada je Ivano trula jabuka kao i mnogi drugi igrači koji se žale da su ‘dobili vrtinjak’ u reprezentaciji.

- Zaista ne vidim niti jedan razlog da se bilo tko žali. Neka se meni osobno javi onaj igrač koji nije u HRS-u ili u klubu, u CO Zagrebu, dobio sve što je tražio. Sve ostalo obične su zlonamjerne konstrukcije. Svi su bivši igrači dobili priliku, čak i svi oni koji sada govore protiv nas, protiv Goluže, mene ili bilo koga drugog u savezu. Sve sam napravio da Ivano dođe u Zagreb, da bude s djetetom kako je i želio. Trpjeli smo ga iako nije dao koliko je dobio, pa dandanas plaćamo dugove njegova angažmana u klubu. Budimo realni, prije Zagreba igrao je za upola manje novca, a igra i sada za upola manje nego u Zagrebu. Što smo više trebali napraviti?!

Ispada da je Ivano nezahvalni sin razmetni...

- Nitko to nije rekao, on je otišao iz kluba jer nismo mogli dalje pratiti zahtjeve njegova ugovora, nama je proračun prepolovljen. No, sve to zajedno nema veze s njegovim nepozivanjem u reprezentaciju. Da je odgovorio izborniku na pozive, bio bi unutra. A ovako, mi u Savezu moramo stajati iza izbornika. Uostalom, Ivano je uvijek bio težak. I nije to Golužina ekskluziva. Nije se javio nijednom novinaru, nije li tako? Sjećam se da je i Červar s njim imao tihu misu. Ja sam iz Zagreba telefonom morao gasiti vatru tijekom OI u Pekingu 2008. Červar mi se žalio da ima problem s njim, a ja sam mu rekao do porazgovara s njim. On mi je lakonski odgovorio da uopće ne komuniciraju. A takav se stav više ne može tolerirati. Mi smo u rukometu toliko dugo uspješni samo zato što se kod nas cijene red, rad i disciplina. To je jedini put k uspjehu.

Uvijek je dobrodošao

Znači li to definitivan raskid odnosa s Ivanom Balićem?

- To sve ovisi samo o njemu, nisu mu zatvorena vrata u našem rukometu. Kad završi karijeru, može biti trener, menadžer, sportski direktor. No, u izborničke vode ne uskače se preko noći i ravno iz kopački. Pokaže li želju, dokaže li se u tom smislu, uvijek će biti dobrodošao. Dobrodošao je i sada, samo bude li želio pričati i komunicirati, u što nisam sada siguran.

Ako je sve tako bajno, zašto je barem desetak zaslužnih igrača koji govore da su naglavce izbačeni iz rukometa?

- Pero Metličić je napustio reprezentaciju u 34. godini, Ivano je sada isto u 34. godini, no on je još kandidat i ne znam čemu ta pompa. Nitko nije izbačen, Nikša Kaleb se ozlijedio uoči OI u Pekingu, nismo ga mi ozlijedili.

Za Davora Dominikovića nitko nije napravio toliko kao mi. Svi su, valjda, zaboravili slučaj doping koji je HRS riješio u roku od tri dana. Davor to nije zaboravio. Džomba više nije mogao hodati kad je ispao iz reprezentacije. Svi su oni imali dostojan tretman, no nisu znali priznati da ih nagriza vrijeme i da dolaze mlađi i bolji. No, svima su njima i dalje otvorena vrata, nisam zlopamtilo. Kakve su to priče za malu djecu - o tome da ispadaju iz reprezentacije svi koji ne žele igrati za Zagreb!? Koliko ja znam, iz zlatne generacije 2003., samo Metličić nije igrao u Zagrebu, a iz one u Atlanti 1996., samo dvojica. To su bedastoće.

Ne bojite se da će naš rukomet doživjeti ono što i nakon 1996. i olimpijskog zlata u Atlanti? Ne bojite se nove bolne smjene generacije?

- Nimalo, ovi novi dečki obećavaju i sve će biti u redu. Da zaključim s Balićem: on nije persona non grata, nema nikakve zlobe. No, podmlađivanje je nužnost. Naš su cilj Katar i Brazil (SP 2015. i OI 2016., nap. a). Naravno da nije nebitan predstojeći SP u Španjolskoj, no zar netko misli da bi Balić bio garancija uspjeha? Uostalom, što je to konkretno uspjeh, drugi lutaju, a samo smo mi u 2012. uzeli dvije medalje na Euru u Srbiji i Olimpijskim igrama u Londonu. Mogu reći još i to da stojimo iz izbornika Goluže - ni ja ne bih zvao igrača ako mi se ne javi. Ne može ni jedan Balić misliti da može raditi baš sve što poželi, a mi ne možemo mijenjati formiranog čovjeka od 34 godine. Uostalom, jedva čekam da se Balić prihvati trenerskog posla pa da vidi koliko je to jednostavno.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg