SOLUN - U najavi je rekao da situacije kod prekida svojim igračima crta poput Chagalla, a u utakmici se sve to više činilo kao mrtva priroda.
- Cijeli smo tjedan vježbali prekide. Ne znam kako nam se ovo moglo dogoditi - izustio je razočarani Etto.
Razočaran je baš kao i cijela “modra” svlačionica, Dinamova ekspedicija uglednika koja se smjestila u čak dva autobusa te vojska navijača u domovini.
Trener Halilhodžić očito se brzo naviknuo na mentalitet Maksimira. Od euforije do agonije dok pucneš prstima... Verbalno je ekstreman Vaha bio nakon Villarreala, specifičan u komunikaciji u kojoj ne nedostaje teških riječi. Na isti je način reagirao i nakon poraza u Solunu.
Istina, za razliku od hrvatskog izbornika nedavno, posuo se pepelom i dijelom preuzeo odgovornost: - Ja sam kriv jer ja sastavljam momčad.
No, nije se libio prozvati i svoje igrače. Vaha kaže da su ga razočarali oni najbolji i najiskusniji pa će potražiti neke odgovore u svlačionici.
Nadamo se da će ga odgovori zadovoljiti, za bolje Dinamovo sutra, ali i nas bi zadovoljilo objašnjenje zašto je, primjerice, Etto dobio priliku u Solunu u odnosu na Tomečaka. Ako već Halilhodžić uoči utakmice nije “namirisao krv”, morao je to učiniti nakon što je lopta krenula s centra. Nakon što je vidio da ta atmosfera Toumbe nije ništa senzacionalno, kao što ni igra PAOK-a nije bila ništa posebno.
Igra s dva beka na krilnim pozicijama trebala je očito biti taktička zamka i znak Dinamove orijentacije prema “nuli”. No, u tu se zamku upetljao upravo onaj koji ju je postavio: Vahid Halilhodžić.
Etto je bio neprimjetan, a Ibanez je na startu zaredao s pogreškama, prodao nekoliko lopti i očito izgubio samopouzdanje. Mlad je. Treba mu vremena.
Tomečak bi ipak svojom moći ponavljanja lakše razbijao obranu domaćina, samim time i poslao nekoliko upotrebljivih lopti za Rukavinu. Možda tako i približio Dinamo pobjedi. Jer, osim prekidom, PAOK do sutra ne bi pronašao način kako da probije obranu “modrih”.
- Kako su ovi prošli Fenerbahče i izvukli dva remija s Ajaxom, nije mi nikako jasno - otelo se kolegi nakon prvoga dijela utakmice.
Deset utakmica, remi s Hajdukom i poraz od PAOK-a. Dobro došli u Maksimir, gospodine Halilhodžiću. Magija nakon Villarreala nije potrajala dugo. Solun nas je podsjetio na sve one utakmice koje je Dinamo redovito gubio, od Steaue i Auxerrea pa do Marseillea, Heerenveena i Salzburga. Puno je to “povijesnih” utakmica u kojima je Dinamo jeftino prodao kožu protivnicima.
No, što je tu je. Nema potrebe za prevelikim razapinjanjem trenera i igrača jer su oni svjesni križa koji nose. Tri boda još su uvijek lijepa zaliha koja nudi Dinamu perspektivu u nastavku Europske lige. Ovakav PAOK ne može od Villarreala uzeti ni bod. Onom ozbiljnom Villarrealu. Onom čija leđa u Primeri gledaju Barcelona i Real Madrid.
Rasplet u Solunu nudi i gura utakmicu s Club Bruggeom u Maksimiru u samu orbitu važnosti. Trijumf bi Belgijcima ostavio puku teoriju, dok bi Dinamo učvrstio drugo mjesto na ljestvici, a samim time i olakšao uzvrat u Bruggeu.
Bišćana ne treba kriviti
Bišćan je odigrao vrhunske 93 minute utakmice u Solunu. Zapovijedao je obranom u maniri pravog kapetana. Bodrio je suigrače, maksimalnom koncentracijom držao Dinamo u igri, a i tog je Muslimovića strpao u mali džep.
Međutim, ona jedna sekunda dekoncentracije prometnula ga je u tragičara utakmice. No, sada bi najlakše bilo razapeti Bišćana i jednim potezom poništiti sve ono dobro što smo vidjeli od njega u posljednjih nekoliko tjedana. A vidjeli smo napokon onog Bišćana kojeg smo očekivali još otkad se vratio iz Panathinaikosa i Liverpoola na svoj Maksimir u statusu prvaka Europe.
Zagorakis je tri puta u životu dao izjavu
Theodoros Zagorakis je apsolutni nogometni kralj Soluna - kapetan reprezentacije koja se 2004. okitila naslovom prvaka Europe te predsjednik PAOK-a. Susreli smo ga nakon utakmice. Osmijeh od uha do uha, Porsche i pripadajuća dugonoga ljepotica. Neizostavno je pitanje bilo nedostaje li nam što na stadionu. Molbu za razgovor je odbio širokim osmjehom.
- On će vam kazati zašto - pokazao je na kolegu iz Grčke.
- Zagorakis je u karijeri tri puta pričao za novine: jednom kad je osvojio naslov prvaka Europe s Grčkom, jednom u Engleskoj gdje je igrao te kada je postao predsjednik PAOK-a. Zašto ne želi? Nitko nema blage veze. Jednostavno je takav.
Eto, a mi se često tužimo kako su naše “zvijezde” teške za komunikaciju. Zamislite kako je tek Solunjanima u čijem gradu ima čak četiri sportska dnevnika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....