Zanimljiva utakmica, dečki su se borili do kraja, ali nije išlo. Nema nikakvih zamjerki, koštala nas je ona 'crna rupa' od desetak minuta u prvom poluvremenu, tada smo imali šansu čak i prelomiti utakmicu. No, par brzopletih šuteva, pad koncentracije u obrani i iskusni Španjolci to koriste, te sa dvije-tri kontre i polukontre odlaze na četiri razlike.
Šteta, jer opet smo na sjajan način otvorili utakmicu, 'bušili' smo Šterbika dalekometnim udarcima, nisu imali rješenja za nas, čak su se i mučili u napadu. Aguinagalde je tek kasnije proigrao, Alilović mu je odmah na početki obranio dva čista šuta, i činilo se da ćemo zaustaviti ta njihova proigravanja na pivota, ali ispostavilo se da su to bile dvije iznimke. Znali smo kako oni igraju, dugi napad, žele te umrtvit i onda se najčešće gura lopta na pivota, ili ako se otvori situacija za krila. Nemaju toliku kvaltetu na vanjskim pozicijama, ali svejedno je teško tog Aguinagaldea čuvati, iako znaš da lopta ide na njega. Nismo danas bili na potrebnoj razini, par puta smo loše odigrali igrača više, uzeli smo neke nerezonske šuteve, a možda je bilo bolje u tim situacijama proigravati krila.
Začudila me odluka izbornika Babića da ponovno krene s Alilovićem, ali to je vjerojatno takav dogovor između njih, Mirko je već pet-šest godina prvi vratar, pa se možda išlo na to njegovo iskustvo u ovakvim utakmicama. Istina je da je reprezentacija načeta ozljedama, ali tako je i drugima, osim možda Španjolcima. Njemačkoj nedostaju dva krila, pa su svejedno u finalu.
Slijedi borba za broncu, tu se sve svodi na motivaciju. Iskreno, da moja generacija igra tu utakmicu, sigurno bi ju izgubili. Igrao sam 4 ili 5 utakmica za treće mjesto i nikad nisam osvojio brončanu medalju. Mislim da ovi mladi dečki mogu u nedjelju svladati Norvežane, koji igraju prvo polufinale nakon 'sto godina'. Sigurno je da će oni biti 'napaljeni', ali ako se mi uspijemo odmoriti i psihički dignuti, neće biti problema.