Treba učiti na pogreškama Ćire Blaževića? Da se Ćiro 1998. godine, na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj manje bavio kapom francuskog žandara i da je u polufinalu više pažnje posvetio Robertu Prosinečkom, možda bi Hrvatska igrala u finalu protiv Brazila. Nikad nećemo saznati...
Da je izbornik rukometne reprezentacije Željko Babić u polufinalu na gol postavio Ivana Stevanovića, umjesto indisponiranog Mirka Alilovića, možda bi i on igrao finale protiv Njemačke. Nikad nećemo saznati. Iako se potpuno slažem s Vedranom Zrnićem, komentatorom SN-a, koji kaže da Mirka Alilovića treba sačuvati. Ali, u tom času Alilović nije bio logičan izbor, iako - malo je toga na ovom Europskom prvenstvu bilo logično.
Ovako je sve zamotano u mistično proročanstvo. A nema tog proroka koji je mogao proreći da će Norveška razoriti Francusku, a Hrvatska s 14 golova razlike poraziti domaćina Europskog prvenstva. I jedno i drugo daleko je od realnosti, prije bi se reklo da je to čista metafizika i događa se jednom u stotinu godina. Ako... I zato mi je bila simpatična zbunjenost našeg trenera, koji sve što se dogodilo nije mogao objasniti, jer logičnog objašnjenja ni nema, pa kad već novinari inzistiraju na objašnjenju, odgovor je potražio u proročanstvu. Vrlo rado bih upoznao proroka čija se prognoza ispunila. Bog nije logično objašnjenje, jer - ako je Bog bio s nama, tko je bio s njima? I Hrvati i Norvežani i Francuzi i Poljaci vjeruju u istog Boga.
Sumnje, s kojima je naša momčad ispraćena na Europsko prvenstvo imale su realnu podlogu u ozljedama i neiskustvu igrača, na koje se Željko Babić morao osloniti. I u tom segmentu Babiću treba skinuti kapu do poda, pa makar pokušava biti skroman i kaže da mu slava ne treba, od slave neće moći pobjeći. I da je završilo drukčije, ne bi zaslužio niti jednu jedinu riječ kritike. Prije utakmice sa Španjolskom sam napisao da će na našu pobjedu nad Poljskom u rukometnoj povijesti biti potrošeno više tinte nego na perfektnu pobjedu Njemačke u finalu. I da nisu osvojili medalju, dečki su zaslužili doček na Jelačićevom trgu.
Najviše me u cijeloj priči zasmetao prijeteći prst komentatora RTL-a Filipa Brkića, koji se obrušio na portale i pisane medije koji su se usudili sumnjati. Umjesto da vokabular upregne na opis onoga što se događalo u Krakovu, on je u maniri Ivice Blažička, kao vrhovni sudac, očitao lekciju novinstvu o izvještavanju. TV komentatori si ponekad previše dopuštaju.