To je bila ljubav na prvi pogled. Tim je riječima hrvatska boksačica Sara Beram objasnila kako se odlučila da trenira upravo ovaj sport koji uglavnom zbog mnogih stereotipa ne povezuju sa ženama. Ona je gostovala u našem Sportcastu i objasnila kako je krenula s treninzima ovog sporta.
- Najviše me privuklo boksu da odlučuješ sam o sebi, a dobra stvar je da nisam došla u boksačku dvoranu i odmah ušla u ring da bi se udarala. Boks se gleda kao plemenita vještina, što zapravo i jest. Klasični stereotipi jesu takvi da kad dođeš u boksačku dvoranu da vidiš krv, znoj i suze. Ima i toga, ali sve pod kontroliranim uvjetima. Doduše, ima svačega jer te u nekim dvoranama odmah bace u ring da sparinguješ. Kod mene to nije bio slučaj, sve se gradilo postepeno, a ne na neki divljački način - rekla je Beram koja se kao djevojčica bavila nečim potpuno suprotnim. Njena majka je plesačica pa se Sara od četvrte godine bavila baletom.
- Moj san je bila da budem primabalerina. Nisam prošla audiciju za Srednju školu koju nisam prošla i to mi je bila najveće razočarenje u životu. Onda je bilo što ćemo dalje? Krenula sam na atletiku gdje sam imala dobre rezultate, bila sam treća u Gradu Zagrebu, pa je slijedilo plivanje, kickboksing te na kraju boks.
U boks se, kao što je rekla, odmah zaljubila, a jednostavno nam je odgovorila na pitanje što bi preporučila roditeljima zašto je dobro upisati djevojčice na boks.
- To je za djevojčice odličan u podizanju samopouzdanja i samopoštovanja. Određeni sportovi ubijaju samopouzdanje u djetetu, a tako je meni napravio balet. To sam samopouzdanje u boksu povratila. Kroz boks učite vještinu, učite kontrolirati sebe i svoje tijelo. Onaj stereotip o boksu da je to agresivna vještina, vi učite kako kontrolirati tu agresivnost.
- Svatko može doći, staviti rukavice i izdržati barem minutu. Ja dolazim iz velike obitelji, imam četiri brata i jedan od njih, nogometaš, je rekao da može izdržati tri runde po tri minute. On je došao na trening, obukao rukavice i nije izdržao ni minutu i pol. Nisam na njemu ništa puno radila, ja njega samo ‘cimnem‘, a on se odmah potroši jer ne zna što ću ja sljedeće napraviti. To je vrlo intenzivan sport, a sve intenzivne aktivnosti stvaraju jako puno laktata, odnosno mliječne kiseline koja ‘jede organizam‘, stvara ga kiselim. Vi tada ne možete funkcionirati normalno, nego morate stati.
Ljubav prema boksu imala je puno iskušenja, a najveće je bilo nakon Europskog prvenstva 2016. na koje je došla bez iskustva.
- Spremate se u Zagrebu, ne idete nigdje van, ne okusite boksačicu koja je ista kategorija pred neko veliko natjecanje i stvorite sebi sliku u glavi da ste najbolji jer super trenirate u klubu. Onda odete na veliko natjecanje, tamo se dogodi potop pa kad se vratite u Zagreb budete u depresiji jedno mjesec dana. To se meni dogodilo, preispitivala sam u sebi imam li dozu agresivnosti i prgavosti da bi im mogla konkurirati. Zapravo to se trenira, trener bi trebao uliti tu sigurnost. To može dovesti do toga da se prekine trenirati.
No, već sljedeće godine došla je velika medalja - bronca na prvenstvu EU. Slijedili su uspjesi na raznim turnirima te najveći rezultat - bronca na prvenstvu Europe 2022.
- Ta mi je medalja promijenila život. Ona mi je donijela prvu kategorizaciju HOO, stipendiju Grada Zagreba, a preko kategorizacije sam ušla u ugovornu priču s MORH-om. Tako da posljednje dvije godine živim samo od boksa i za boks.
Sara se okušala i u profesionalnom boksu. Prvu borbu je imala 18. listopada u Beču kada je pobijedila Litavku Anu Starovoitovu. Zaradila je deset tisuća dolara i to joj je dobar ulaz u nastavak profesionalne karijere:
- Privuklo me je. Kad boksate profesionalni meč, točno znate tko vam je protivnica i samo se pripremate za nju. Tu je i druga atmosfera - stolovi, drukčiji prijem, sve zajedno.
No, dok čeka profesionalne borbe, ove amaterske su stale zbog sukoba između boksačke federacije IBA i MOO-a. Sara zna na kojoj je strani.
- Odgovor je jednostavan - idemo tamo gdje je olimpijski pokret. Olimpijske igre su temelj u sportu tako da smatram da trebamo pratiti olimpijski pokret. Moj cilj su Olimpijske igre, već sam počela s pripremama i to je to. Svijet amaterskog boksa je sada stao i mislim da nas čeka jako teška godina za boks.
Sukob IBA-e i MOO-a kulminirao je raznim optužbama na račun Imane Khelif i Lin Yu-Ting za vrijeme Olimpijskih igara u Parizu. Pitali smo Saru što misli o svemu s obzirom na to da se jednom trebala boksati protiv Imane, ali se Alžirska nije pojavila na vaganju.
- Ona se prvi put pojavila 2018. godine i ona je tada loše izgledala u ringu. No, ona je već 2020. bila kvalificirana za Olimpijske igre u Tokiju. Ja nisam imala priliku s njom sparirati ni boksati, ali cure su dolazile i govorile da ona jako udara dok su treneri komentirali da ne daje 100%, nego da zadržava udarac i da je to kontrolirani boks. Možemo reći da je tako, ali i da je to njen stil boksa. Ja da sam na njenom i na mjestu Lin Yu-Ting bih napravila to testiranje. To je na žalost bila negativna priča oko ženskog boksa.
Vratimo se mi pozitivnim pričama, na ono što Saru čeka nakon boksačke karijere.
- Voljela bih se još educirati, zanima me znanost. Dolaze upisi za doktorski studij na Kineziološkom fakultetu pa bih možda to upisala ili neki drugi fakultet, ali sve je vezano uz sport.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....