HRVATSKA - ŠPANJOLSKA 10:8 (2:0, 4:3, 2:2, 1:3)
HRVATSKA: Popadić, Bijač, Harkov 2, Burić 1, Fatović 2, Joković 2, Vrlić, Bukić, Lončar, Vukičević 1, Žuvela 1, Marinić Kragić 1, Biljaka
ŠPANJOLSKA: Aguirre, Lorrio, De Toro 1, Munarriz 2, Granados 2, Sanahuja 2, Larrumbe, Tahull, Perrone 1, Famera, Cabanas, Biel, Bustos
Suci: Margeta (Slovenija) i Spiritosanto (SAD).
Osobne pogreške: Hrvatska 16, Španjolska 15. Treća osobna pogreška: Famera (25), Biljaka (27), Munarriz (30), Žuvela (30), Bukić (32).
Igrač više: Hrvatska 4-13 (30%), Španjolska 5-14 (35%).
Adios Espana i Vaya con Dios. Hrvatska je u polufinalu olimpijskog vaterpolskog turnira. Ha uostalom, pa prvak svijeta je ipak nešto jače, više od prvaka Europe. Barakude će se u Parizu, do zadnjih sati ovih Igara boriti za medalju. Maestralno odigrano, samo tako se i može i mora za dobiti Španjolsku.
Početak nam je obrambeno bio sjajan. Najbolji kako se može i mora protiv Furije. Visoki presing, umaranje suparnika, pa povlačenje u zadnji tren u zonu. Granados i Munarriz podalje od Bijača. U napadu je pak ne sjajno, već perfektno počeo Maro Joković. Nakon tri minut, vodstvo 2:0, oba gola majstor Joković. Prvi s igračem više, drugi "iz igre".
Obrana nam se međutim sviđa, uočljiva je silna energičnost, pokretljivost. Sjajno "stojimo" odnosno postavljeni u obrani. Zatvoreni su šuterski koridori Španjolske. Uostalom, potvrda kvalitetne obrane je nula na "kontu" Furije glede postignutih pogodaka. Šteta tek što se naši dečki nisu "odlijepili" na tri razlike, iako... tek je početak. Ne bi niti to presudilo, puno je do kraja u tom trenutku još preostalo, ali je isto tako činjenica da ni s psihološkog gledišta nije isto kada vodite s 2 ili 3 razlike. Još jače to djeluje na momčad koja gubi.
Prvi su gol Španjolci postigli tek u trećoj minuti druge četvrtine (Granados). Komplimenti obrani za izdržati toliko dugo, a sad to što je Granados baš ostao na sekundu sam, nepokriven, bez bloka... ne sitničarimo baš previše. Suparnik je ipak kolosalan.
U drugoj četvrtini, Hrvatska je najopasnija s desne strane. Harkov (drugi ljevak) za 3:1, pa onda i Žuvela "provlači" ispod Aguirre, ispod ruke i pazuha mu za 4:2. Tri minute do kraja, evo nam i lijeve strane (Fatović, 5:2). Međutim, jedan drugi igrač blista, onaj koji nam treba nužno za velike stvari. Marko Bijač. "Ušao je u glavu" Granadosu i Munarrizu, obranio samo njima dvojici 4 šuta u prvih 14 minuta. Sjajne, baš velike obrane. Zatim još jedna Bernatu Sanahuji.
Kad je "Grički top" Ante Vukičević malo više od minutu od poluvremena, ali baš topovski, bestrzajnim, rasparao španjolsku mrežu za 6:2, izbornik David Martin je pozvao minutu odmora. Imao je razloga, jasno. Njegova je flota malo popuštala pod pritiskom hrvatske. U poluvremenu 6:3 vodstvo, odličan Bijač (7 obrana), sjajna obrana s igračem manje (1-5). Munarriz i Granados su kombinirano imali šut 1-6. No, u tom smo trenutku tek bili na polovici utakmice.
U prve dvije minute treće dionice, Vukičević radi dvije osobne, a Španjolska postiže samo jedan gol. Čak i taj jedan sretno. Granados je smanjio na 6:4 tako što je lopta nekog okrznula. Nema veze, u kontri je Bukić ishodio isključenje koje golom okrunio Fatović (7:4). Sredinom ove četvrtine nakon što je Žuvela pokušao pogoditi iz "mrtvog kuta", na drugoj je strani Munarriz pogodio iz svojeg 4. pokušaja (7:5).
Igrač više je inače obostrano bio loš. Španjolci u tom trenutku 2-9, a mi 2-8, da bi onda podignuli malo. Dvije minute do kraja, s igračem "viška", Vrlić "polaže" loptu u gol. S vratnice, na asist Marinića Kragića s lijeve strane (8:5). S tri gola razlike idemo u zadnjih osam minuta. Još samo 8 minuta do... Ne, ne. Nećemo napisati sad, odmah, dok tekma traje. Budemo kasnije, za lijepe vijesti uvijek ima vremena, nikad nije kasno.
U zadnjoj su četvrtini Španjolci nužno morali stisnuti najjače, dodatno ubrzati, ako je to moguće. U prvom napadu je Munarriz smanjio na 8:6, pet i pol minuta do kraja i Sanahuja, na isti način, ali sad smo na 8:7 vodstvu. Vani je zbog treće osobne prvi španjolski branič (Famera).
Uigrana kombinacija s igračem više, Burić s dva metra, od grede u gol – 9:7. S druge strane, Španjolcima je proradio njihov igrač više. Na taj način su završili, za njih uspješno, tri uzastopna napada. De Toro s 2 metra za 9:8. Igra živaca, oko leti prema semaforu poradi provjere vremena. U našim pak redovima ledeno je hladan dečko iz mrzle Moskve, Kosta Harkov – 10:8! Sjajno se branimo, a potom u sljedećem napadu uspijevamo treći put isključiti Munarriza. Sjajno, briga manje. Minuta i pol do kraja, Bijač briljira na golu, spustio je roletu. Opet ide oko prema semaforu... Ušli smo u zadnju minutu, pa zadnjih pola, još smo na plus 2. Semafor... 00.00. Ali minuta. Golova je 10:8.
Što smo vam napisali u najavi. Imajte vjere u njih. Samo to. Idemo dalje.
Na kraju sjajna predstava Hrvatske. U ključnim trenutcima bili smo bolja momčad, i tako zasluženo nakon osam godina stigli do polufinala Olimpijskih igara! Također smo po četvrti put u svojoj povijesti izborili ovakav pothvat. Bravo Barakude!
HRVATSKA JE U POLUFINALU OLIMPIJSKOG TURNIRA
8. Pogreška Španjolaca, gotovo je!
7. Strašan blok Burića, lopta za Hrvatsku! Jednom nogom smo u polufinalu!
5. Nismo iskoristili igača više... Izgubljena lopta, morat ćemo se obraniti... No Sanahuja gađa vratnicu, lopta za Hrvatsku!
5. Imamo napad i igrača više, Tucak zove time-out!
4. Kakav pogodak Harkova! Bombetina iz daljine taman kad nam je bilo teško, kada nismo iskoristili igrača više. Možda i presudni trenutak na utakmici!
3. Španjolska uzvraća s lijepom akcijom. Munarriz je uposlio De Torra, a ovaj iz blizine poentrao.
3. Hrvatska zabija za 9:7! Fatović je sjajno pronašao Burića koji zabija za podebljanje vodstva!
2. Sada zabija i Sanahuja, Španjolci su stigli na gol zaostatka. Čeka nas dramatična završnica...
2. Lorrio je obranio hrvatski pokušaj s igračem više. Šteta, bila je to dobra prilika ponovno povećati prednost. S druge strane Granados trese gredu!
1. Munarriz svojim drugim golom smanjuje hrvatsku prednost na dva razlike.
Hrvatski navijači s tribina daju Tuckovim igračima posljednji "vjetar u leđa" za ulazak u polufinale.
KRAJ TREĆE ČETVRTINE
6. Marinić Kragić zabija za 8:5! Uhvatio je prebačenu loptu i poentirao u skoro prazan gol. Konačno smo iskoristili igrača više.
4. Hrvatska se sada obranila s igračem manje. Munarriz je ponovno gađao iz daljine, hrvatski blok je reagirao i spriječio opasnost. Nakon toga ponovno nismo iskoristili napad.
3. Ponovno su Španjolci precizni, ovoga puta zabio je Munarriz.
2. Fatović je istrčao kontru, izašao pred španjolskog vratara i matirao ga za 7:4!
1. Malo nesreće za Hrvatsku, Granados zabija od bloka za 6:4.
KRAJ PRVOG POLUVREMENA
8. Popustila je sada hrvatska obrana, Perrone je imao čist udarac na naš gol i zabio za smanjenje vodstva.
6. Larrumbe je pucao, a Bijač uz pomoć vratnice obranio taj pokušaj. S druge strane precizan je Vukičević, rezultat je 6:2!
5. Fatović šutem sa sredine probija Aguirrea i zabija za Hrvatsku, imamo 5:2!
5. Dvije fenomenalne reakcije Marka Bijača. Prvo je obranio španjolski pokuašaj, a onda u nastavku ukrao loptu pred svojim petercem.
5. Gol je potvrđen, 4:2 za Hrvatsku!
5. Žuvela je potegnuo s desne strane, Aguirre je reagirao, ali čini se da je lopta prešla liniju! Slijedi provjera...
4. Sada su Španjolci iskoristili igrača više, Sanahuja smanjuje na 3:2.
4. Harkov zabija strašan gol! Potegnuo je iz velike daljine i pod pritiskom zabio za 3:1. Vrlo bitan trenutak za Hrvatsku.
3. Granados smanjuje na 2:1. Bio je to silovit udarac, Bijač nije stigao reagirati.
2. Granados se diže, opet brani Bijač! Četvrta njegova obrana. S druge strane Bukić je bio blizu pogotku, ostao je taj pokušaj na vratnici.
Ivica Tucak zasad može biti vrlo zadovoljan. Hrvatska se odlično brani, Španjolci teško pronalaze koridore do gola, a s druge strane je Joković bio dvaput precizan. Nadajmo se jednako dobroj drugoj četvrtini.
KRAJ PRVE ČETVRTINE
8. Lončar je izborio novo isključenje, no Jokovićev pokušaj je obranjen, a u nastavku akcije lopta je ispala Bukiću.
7. Bijač brani pokušaj De Torra, a na drugoj stani naši nisu uspjeli iskoristiti napad. U sljedećem napadu Španjolaca isti ishod, Bijač ponovno brani!
4. Fatović se digao i zapucao, Aguirre obranio, a u nastavku akcije Burić gubi loptu.
3. Joković još jednom! Sjajna ljevica našeg vaterpolista, podvukao je loptu u prvi kut iza Aguirrea.
2. Joković zabija za 1:0! Iskoristili smo prvog igrača više i uzeli početno vodstvo na utakmici.
1. Obranila se Hrvatska u prvom napadu, ali uzvraćaju Španjolci istom mjerom s druge strane.
1. Utakmica je počela, sretno Hrvatska!
13.56 Vrijeme je za nacionalne himne, a nakon toga čeka nas početak utakmice.
Furija je jedna od momčadi koja nam ne paše. Vrijedi to za cjelokupnu povijest međusobnih obračuna, dvoboja Barakuda i Furije. Prvu su nam “ranu” zadali na našim prvim Igrama od stjecanja nezavisnosti. U Atlanti u finalu OI 1996. Strašna momčad s Estiarteom, pokojnim vratarom Rollanom, pa Pedrerollom.... Bila je i naša odlična, imenima i kvalitetom jaka (Bukić, Šimenc, Školneković, Štritof, pokojni Vrbičić, Hinić, Kreković...). Na olimpijskim igrama smo ih u šest utakmca dobili samo jednom, u Londonu 2012.
Kad se pogleda ukupan pak omjer, onda smo izjednačeni, s potpuno istim brojem pobjeda.
No, prisjetimo se ovogodišnjih susreta sa Španjolskom. Na EP u Dubrovniku, pobjeda petercima (14:12), onda u Zagrebu u finalu poraz u posljednjim sekundama (10:11). Niti mjesec dana kasnije, u Dohi na Svjetskom prvenstvu, jedini naš poraz na tom turniru bio je baš od Španjolske. U skupini, u 2. kolu je bilo 10:6 za Furiju (Dean Bauer)
Najavu piše: Dean Bauer
Ovdje u Parizu smo dosad gledali reprizu finala Svjetskog vaterpolskog prvenstva iz Dohe, u veljači. Mislimo na utakmicu Hrvatska - Italija. Sad ćemo gledati reprizu finala Europskog prvenstva iz Zagreba u siječnju, Hrvatska - Španjolska. U olimpijskom četvrtfinalu.
Nije baš nešto što bismo željeli ili se nadali. Nije baš niti nešto što nismo mogli izbjeći jer bilo koji drugi ishod utakmice 5. kola u skupini protiv Amerikanaca, pa i poraz petercima recimo, donio bi nam sigurno lakšeg suparnika. Međutim, nije nam ni na kraj pameti plakati sada za prolivenim mlijekom. U konačnici, ako mi nismo sretni poradi nužnosti sraza sa Španjolcima, ne mislite valjda da su u španjolskom taboru ushićeni što će u četvrtfinalu na svjetskog prvaka. Na Hrvatsku! Istina, Španjolska je dosad briljirala na turniru. Jedina momčad koja je sve redom pobijedila, ali... Postoji i činjenica da je Španjolska imala doista slabiju skupinu od one u kojoj su brodile Barakude.
Slijedi novi turnir
Francuska i Japan ne pripadaju eliti, Srbija je dosad bila vrlo slaba ili neuvjerljiva. Mađarska je oscilirala, pričali smo i s njihovim izbornikom Zsoltom Vargom koji ne puca baš od zadovoljstva. Australija je u takvom društvu čak bila druga. S dva poraza. Dok se u skupini A s dva poraza zauzelo četvrto mjesto.
Nadalje, možda hrabrimo sami sebe i tražimo samo pluseve, ali nekako nam je teško povjerovati da Hrvatska može dvaput uzastopno odigrati onako lošu utakmicu kakva je bila protiv Amerikanaca.
- Ono što smo cijelo vrijeme pričali sada dolazi. Od srijede, od četvrtfinala slijedi novi turnir - podsjeća naš ponajbolji strijelac ovdje (13 golova) Loren Fatović.
- Siguran sam da nije ni Španjolcima pretjerano drago što igraju s nama. Siguran sam da imamo svoje šanse. Igrali smo s njima dosta puta. Vrhunska su momčad, ali ponavljam, imamo šanse ako budemo u glavi spremni. Da se razumijemo, da smo pobijedili Amerikance igrali bismo protiv Srbije. To je isto vrhunska momčad, u četvrtfinalu nema slabe, nema loše. Australija se možda po imenima čini najslabija, ali oni su ovdje dobili i Mađarsku i Srbiju.
Ono što nas sada čeka je bez dvojbe najteži mogući posao, prepreka, suparnik. Usudili bi se utvrditi i sljedeće, onaj tko u srijedu slavi, tamo negdje iza 15 sati kada će utakmica završiti, istaknut će najjaču kandidaturu za zlato. Uz sve dužno štovanje ostalima, ali ove dvije momčadi imaju baš to. Momčad i igru za zlato. Doduše, Španjolska je to dokazala u Parizu dosadašnjim igrama, mi ruku na srce baš i nismo. Ne još, ne u cijelosti.
- Dobro, teško je to i za očekivati. Gledajući turnir malo je tko to učinio ovdje, odigrao sve utakmice savršeno. Izuzev Španjolske. Imate i Grčku i Mađarsku i Italiju... Nije nitko baš briljirao dosad - veli pak izbornik Ivica Tucak i nastavlja:
- Mi smo željeli i želimo ovdje napraviti “nešto”, zna se i što. Za takvo što bismo ovog suparnika koji nas sada čeka trebali svladati u nekom trenutku. Bilo bi mi draže naravno da je to na kraju, ali što je tu je. Sad nam se valja junački uzdignuti ako to možemo, pokazati pravo lice, naš karakter koji mi imamo i pokazati ono što smo radili, tražili i sanjali svi do jednog. Počevši od mene prvog. Ukoliko to možemo, onda ćemo i uspjeti, ako ne, ići ćemo doma.
Fantastični su plivači
Dobro, ne baš odmah doma jer se igra od petog do osmog mjesta. Razigravanje je to za SP u Singapuru sljedeće godine.
- Ma da, ali ako ne bismo uspjeli bio bi to loš, ružan završetak jednog sna svih nas. Idemo junački unutra, pa tko koga. Nema nam druge. Da ih možemo pobijediti, to je sigurno. Da igram protiv najtežeg mogućeg suparnika, i to je sigurno, ali sami smo “birali”, sami to zaslužili.
Ono što nam predstoji je fizički iznimno teška, naporna utakmica. Utakmica u kojoj moramo spriječiti kontru po kojoj su Španjolci poznati. Iako imaju cijeli niz sjajnih pojedinaca, valja obratiti pozornost na igrače s brojem 2 i 3, odnosno Munarriza i Granadosa. Oni su prvi strijelci, glavni šuteri, ispaljuju velik broj lopti, ali ih valja umarati. Na njima dvojici stalno netko mora biti, ne dopuštati prostor za jednostavan, lagan šut. Onog Alvara Granadosa, “krvnika” sa Save, iz finala EP je odlično čuvao Vukičević, ali nije bio u igri posljednje minute. Dotad je Granados bio nezamjetan.
- Bit će strašno teška utakmica. Fantastični su plivači, sjajno igraju obranu, kažnjavaju svaku pogrešku, svaki krivi pas u međuprostoru. Pripremit ćemo sve to. Moramo - posljednje je što je izbornik Tucak rekao prije četvrtfinala.
Da, igramo protiv spremnih, dosad najkompaktnijih, najboljih po prikazanom i da ne duljimo. Sve je to Španjolska, OK. Ima i jedan “ali”... Nisu ni Barakude baš bilo tko i bilo što. Ne samo što su svjetski prvaci, europski doprvaci, najbolji na kontinentu prije dvije godine. Ova momčad ima karakter, znanje, iskustvo, kvalitetu. Ima briljantne pojedince, ali i momčad. Ova Hrvatska još nije odigrala u Parizu svoju najbolju utakmicu. I još nešto. Ove Barakude, zbog svih svojih dometa i ostvarenja koja nisu bila prije pet ili deset godina, nego zbog onog što su pokazali prije koji mjesec još samo i koji su to toliko puta potvrdili, zaslužuju vjeru. Povjerenje u njih, u njihovu snagu i moć.