Olimpijske igre su u Parizu, a tamo se jedriti, naravno, ne može. Regatno polje je u Marseilleu, dok smo se tamo uputili zbog – Ruskinje. Riječ je o našoj Eleni Vorobjevoj, Ruskinji koja nastupa za Hrvatsku, jedriličarki JK Split koja grad Split zove svojim domom. Uoči "medal racea" bila je na petoj poziciji i bronca nije bila daleko. Podsjetimo, i prije plova za odličja zlato i srebro već je bilo rezervirano. Elena je u plov za medalje ušla s petog mjesta sa 79 negativnih bodova. U igri za broncu još Norvežanka Line Flem Hoestm, Švicarka Jayet Maud i Belgijka Emma Plaschaert.
Vjetar u utorak opet nije bio široke ruke na regatnom polju u Marseilleu. Odgađao se tako start s 14.40 na 15.15, pa na 15.30... Nestrpljivo su čekale jedriličarke. Valjalo je riješiti pitanje brončane s Olimpijskih igara. Takav je sport jedrenje. Puno toga ovisi o vremenskim uvjetima i strpljenje je najjače oružje. Onda kada se konačno ukaže prilika na djelu su vještina i iskustvo. Međutim, prilika se nije ukazivala i organizatori su zbog slabog vjetra utrku morali odgoditi do daljnjega. U jednom je trenutku stigla obavijest da će se "medal race" odgoditi za srijedu jer vjetra jednostavno nije bilo.
Nismo, nažalost, vidjeli Vorobjevu na djelu, pa smo se pozabavili njezinom životnom koja je zbilja fascinantna. U najmanju ruku vrijedna kakvog filma. Ruskinja je u domovini prodala sve što je imala i sa suprugom Sergejom preselila u Split. No, vratimo se na početak. Rođena je u ruskom gradu Kolomni, stotinjak kilometara udaljenom od Moskve. Baš tamo je prvi put na rijeci Oki ušla u brod.
Silnim talentom za jedrenje raspolaže Elena. Cijelu sebe dala je u ovaj sport. Za Rusiju je nastupala na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. No, veliko razočaranje uslijedilo je četiri godine kasnije kada se nije uspjela plasirati na Igre u Riju. Nije joj se sviđao rad ruske reprezentacije. I odlučila je otići. Za svoju destinaciju izabrala je baš Split.
S brodom je 2013. godine došla u podno Marjana. Ranije je bila na regati na Hvaru. Zaljubila se u Dalmaciju i odlučila preseliti. Odjeknula je njezina rečenica: "Rusija kakvu sam poznavala više ne postoji, ova nova mi i ne treba". Vorobjeva se protivi ratu u Ukrajini, dok je u Splitu čak organizirala pomoć za izbjegle Ukrajince. Pomagala je i kolegama jedriličarima iz te ratom zahvaćene zemlje.
Za Rusiju je rekla kako je tamošnja situacija poput one u Sjevernoj Koreji, samo malo blaža. Kritizirati sustav u u Rusiji je zabranjeno, ako to učiniš odmah te skinu s plaće i otpisan si, nemaš više šanse za uspjeh.
Split je njezin klub, Tonči Antunović poznati kao Graja njezin trener. Baš on svjedočio je mnogo puta o kakvoj se upornosti i predanosti radi kod Elene. Jedriličari ne mogu izaći na more i trenirati ako vjetra nema, ali ona bi znala čekati po cijeli dan samo da barem malo zapuše. Silno je talentirana, ali nije prošla kroz pravi sustav, objašnjavao je Graja.
Kako bi uopće mogla doći u Hrvatsku, upustila se u veliki rizik. Zbog sportske karijere prodala je sve što je imala i uložila u prijelaz iz Rusije u Hrvatsku. Kada je konačno uspjela, tek se onda trebalo dokazati.
Pariz, odnosno Marseille, druge su joj Igre pod hrvatskom zastavom. Za nas je već nastupala u Tokiju, tada je u klasi Laser Radial zauzela 12. mjesto. U Marseilleu je u klasi ILCA 6 (novi naziv) koja se na Igrama vodi pod imenom Dinghy. Nije vjetar bio široke ruke na regatnom polju ispred Marseillea.
Nakon prvog dana i tri plova, 36-godišnja Vorobjeva bila je na 13. mjestu. Nakon nova tri plova skočila je na desetu poziciju, onda se nakon dva nedjeljna popela na osmo mjesto, u ponedjeljak i na peto. Dakle, kako je natjecanje odmicalo Vorobjeva je jedrila sve bolje. No, uoči desetog plova vjetar je potpuno iščeznuo, pa suci nisu imali druge nego donijeti odluku o otkazivanju. To je značilo kako su zlatna i srebrna medalja već odlučene i prije "medal racea". Zlato je pripalo Nizozemki Marit Bouwmeester, srebro Dankinji Anne-Marie Rindom.
Elena Vorobjeva i dalje može do brončane medalje, što bi također bio fantastičan uspjeh.