Strmečki o Beusanu: 'Oko sokolovo’ je 'kurje oko’. Vrlo je tanak u stručnim pojmovima...

Vjerojatno je najstariji hrvatski nogometni sudac. Doajen s FIFA-znakom svakako. Josip Strmečki vitalno hita prema 85. Sjeća se uistinu svega pa iako u nizanju uspomena katkad ode u epsku opširnost glavne sličice posložene su vrlo uredno.

- Ja sam iz Varaždina. Subjunior Slavije iz '39. Desno krilo kome je brzina bila veća vrlina od tehnike. Desničar sam i po političkom opredjeljenju.

Gospon Joža 'tako ga svi zovu’ sudački je ispit položio '55. U 28. Kasno?

- Danas ne bih mogao. Danas moraš položiti u rodilištu, regionalnu kategoriju steći u vrtiću, saveznu u 3. a međunarodnu u 7. razredu osmoljetke!

Ruga se, dakle, kreatorima čudne kadrovske politike:

- To je nonsens, notorna glupost. Kao što je smiješna i odredba da se igrač mora odreći loptanja ako želi suditi, zato je priliv iz tih redova skroman.

Strmečkog su učili dokazani maheri Mlinarić, Višnjić, Goranić, Rosenfeld, Muzurović, Kranjc. Na listi Prve lige ex-države bio je od '60. do '75, završnih deset godina akter s ino-scene. Znalac i autoritet koji se ne srami priznati da je i griješio, nenamjerno.

- Kako ne, savršenih nema. U derbiju Zvezde i Partizana za po jedan kazneni udarac oštetio sam oba sastava, u susretu Dinamo-Rijeka propustio isključiti i gostujućeg i domaćega.

Uvijek je nezgodno bilo u Nišu, nešto lakše u Titogradu. Najugodnije se osjećao ako su mu asistirali vrhunski specijalisti Katulić i Pavićević. Iskustva s nogometašima?

- Neugodan je bio Skoblar, paklensko krilo. Na terenu osion, pogotovo kad OFK Beogradu nije išlo. Vlatko Marković bi katkad suparnika provocirao na nacionalnoj osnovi. Najveći svih vremena Bobek, od mlađih Belin, Lamza pa Zajec, Kranjčar.

Jednom ga je Šekularac provocirao. Ukoliko bi dosudio za njegovu momčad, odobravao bi pljeskom 'Bravo bre sudija!’, u protivnom je uklizavao: 'Druže sudija, ti nas zajebavaš!’ Pa mu je Strmac očitao bukvicu. Po povratku u svlačionicu navijači sa Sjevera, preteče ArKanovih Delija, htjeli su se obračunati s 'neprijateljem iz Zagreba’, ali je Šeki sve elegantno sredio.

- Bilo je velikih i visokih sudaca. Teorijom je dominirao Gugulović, kome su pripisivane i mafijaške metode. Od Hrvata su sjajno kotirali Podupski, Mlinarić, Lemešić, Rauš.

A od svjetskih?

- Među Talijanima najprije Casarin (jači i od Colline), ne i Gonela. Sviđala mi se španjolska škola. I mađarska. Ne i engleska, sklona toleriranju pretjerane oštrine.

Još se ljuti na pokvarenjaka Diensta koji je Engleskoj omogućio pobjedu u finalu SP-a '66, žrtvujući Nijemce. A, hvala na pitanju, nije ni Beusanov fan:

- Po mom sudu 'oko sokolovo’ je 'kurje oko’. Tanko u stručnim pojmovima. Ne kaže se žuti i crveni karton, već opomena i isključenje. Što znači 'Dao mu je žuti’? Koliko ih mora držati u džepu ako svakom daje!?

Još nešto:

- Neshvatljivo je da 70 posto kontrolora ocjenu upisuje nakon Beusanove procjene. Zbog čega onda idu na stadione; neka sjede doma i gledaju televiziju, ionako kasete smiju vrtiti dva dana! Tako je lako. Za mene je pravi kontrolor samo onaj koji ocjenu kuvertira odmah po svršetku utakmice.

Vjeruje li u brojne glasine o malverzacijama, prijevarama, krađama?

- Ne! Nema novca da bi se potkupljivalo. Financijski stabilan jedino je Dinamo, a njemu pomoć ne treba.