Pogodaka i gledatelja manje nego ikada prije, i opet se ne zna tko ispada, a tko ostaje!

Opet je Dinamo bio uvjerljivi “bik predvodnik”, klasa nedostižna za hrvatske prilike. Ili neprilike. Premoć Modrih najčešće je iritirala konkurenciju, svjesnu da protiv skupog Mamićeva stroja praktički nema nikakvih izgleda. Utoliko je draž prvenstva bilo okrnjena, neizvjesnost brutalno anulirana. Lako je prepoznati da se to odrazilo na gledanost, zajedno sa svim drugim brojnim obeshrabrujućim parametrima.

Hajduk se mučio sam sa sobom, što također nije novost. Čim na Poljudu shvate da im je maksimirska kaznena ekspedicija na distanci većoj od puškometa, odustanu i sami sebe izjedaju. Dokad tako, Majstore s mora? Ostali su tu gdje jesu. Svaki sa svojim brigama i planovima. Najgore je što se ne zna na čemu smo, tko ispada, a tko nastavlja i od 23. srpnja...

EFIKASNOST

Kakav podbačaj! U sezoni 2009/2010. na 240 utakmica postignuto je 649 pogodaka, u prosjeku 2,7, u netom svršenom ciklusu s istim brojem klubova analogno tome istim brojem susreta, s pretpostavljivo istim ili sličnim kriterijem suđenja mreže su se tresla 531 put (u prosjeku 2,2 pogotka po meču). Nije li to zabrinjavajuće? Nije li to ponajprije pitanje za trenere? Ako su toliko kalkulirali dotične natjecateljske runde, koliko će tek u novom izdanju kada - ostane li Liga 16 - ispada čak pet sastava jer od sljedećega ljeta svakako se ide na Ligu 12. Hoće li se više od pola kolone učahuriti pred vlastitim kaznenim prostorom, grozničavo čuvajući mrežu, a naprijed što Bog da...

Prvak Dinamo lani je skupio 70 bodova, ljetos 72. I to je znakovito. Famozna Halilhodžićeva serija s jednim jedinim golom priča je za sebe. Nemušte partije lidera impliciraju još skromniju pratnju, sve se svodilo na nekakvu grčevitost i muku. Najmanje su profitirali gledatelji.

Što se tiče efikasnosti, pad je uistinu strašan. Nije malo 118 golova manjka! Ako se igra da bi se zabijalo, a zabijalo se tako kako jest, evidentno se igralo loše. Možda HNS organizira kakav okrugli stol na tu temu. Ukoliko uopće primijeti da postoji nacionalna liga, koje se sjeti u rijetke petke...

GLEDANOST

I tu su brojke skoro pa očajne. Povjerenik Josip Brezni izračunao je, temeljem dojava službujućih delegata, da je na tribinama prosječno bilo po 1.911 promatrača. Rekordno malo. Poglavito u usporedbi s čudesnom sezonom 2008/2009. kad je put stadiona kretalo 3.116 navijača ili zainteresiranih po bilo kojoj osnovi. Podsjećamo, bila je to posljednja Liga 12.

Je li nužno elaborirati koji je ligaški format najsvrsishodniji? Naravno da nije. Međutim, tko će zajapurenim svatovima iz županijskih saveza pojasniti da nije spas u glomaznom natjecanju kad njih zanima promocija po svaku cijenu, čak i po cijenu bankrota za sva vremena. Pretendenti na predsjedničku funkciju u Rusanovoj itekako ovise o skupštinskoj bazi, zato se i dodvoravaju, pazeći da ne izgube poneki glas. Makar je Marković baš zbog širenja lige prije 13-14 godina demisionirao s dopredsjedničkog stolca u HNS-u vrijeđajući one koji su za prvenstvo s više od 12 članova, uvjeren da je idealna brojka 10... Od runde 2012/2013. starta i ta čuvena desetka pa ćemo vidjeti rezultat.

Elaboriranje o ekonomskoj krizi, nekomfornosti stadiona, nogometaškoj nekvaliteti i igri bez prepoznatljivosti ima smisla. Ipak, predmnijevamo da ta nekvaliteta škodi više od globalne recesije.

SUĐENJE

Mateo Beusan, ponekad osporavano, ali bez dvojbe meritorno Oko Sokolovo, podvukao je da bi arbitraži upisao ocjenu -3. To i nije tako skromno.

Bila je ovo godina u kojoj su stradali i padali najbolji. Poglavito Ivan Bebek i Vlado Svilokos. Sigurno je Ivanu na domaćim terenima popustila koncentracija zbog nekoliko problemetičnih partija u inozemstvu. Šef organizacije Željko Širić tvrdi da je posrijedi “korak natrak da bi zakoračio dva naprijed”. Možda, nadamo se da jest. Svilokos je pak u stanovitoj nemilosti za koju je kriv sam. Doduše, valja imati na umu “onaj” napad iscrpljenosti (on poriče epileptičnost) na dvoranskom prvenstvu u Zadru, od kojeg se oporavlja dugo. Ne toliko fizički koliko psihički.

Analiza spornih trenutaka iskristalizirala je da su najmanje previda, točnije: niti jedan! - imali Igor Pristovnik i Domagoj Vučkov, suci s FIFA-znakom drugu kalendarsku godinu. Šteta što je dojam i statistiku u završnom kolu, tijekom sraza Hajduka i Lokomotive, pokvario Andrej Burilo. Predmnijevamo da je posrijedi bio loš dan, ne nešto drugo.

Poseban slučaj dakako je Bruno Marić. Nesuđeni internacionalac koji je na inter-scenu dospio tužeći UEFA-u. Razumije se da tuži i HNS. Bojimo se da će famoznom zagorskom logikom “vse bum vas tužil!” osudio sam sebe. Ne vjerujemo da će o(p)stati na listi. Ili će mu progledati kroz prste zbog starih vremena?