Split iščupao remi u nikad lošijem gradskom derbiju, Hajduk prekasno proigrao

Hajduk nije ostvario ono što je želio, a želio je pobjedu u derbiju Svetog Duje protiv Splita na Poljudu i tako izbiti na prvo mjesto barem do nedjeljnog derbija Dinama i Rijeke.

Ali Split je zaustavio Hajduka. Momčad iz Parka otkinula je bodove ‘bijelima’ u derbiju kojeg nećemo pamtiti po nekoj dojmljivoj igri, ali će utakmicu sigurno pamtiti Belle i Vojnović koji su promašili - nemoguće. Zapravo je Split bio puno bliže pobjedi ako ćemo računati samo šanse za gol dok je Hajduk nakon blijedog prvog poluvremena odigrao puno bolje u nastavku. Ali to nije bilo dovoljno za pobjedu. Hajduk se uspio izjednačiti s Dinamom na 24 boda.

Zbog lošeg vremena izostao je očekivani ugođaj i bolji posjet gledatelja. Pala je kiša pa je poslije toga i zahladilo tako da se na tribinama stadiona na Poljudu našlo oko sedam tisuća gledatelja. Hajduk je imao glasnu podršku s tribina od samog početka. “Hoćemo pobjedu” klicali su sa sjeverne tribine. Gosti zapravo nisu ni imali svoje navijače, bila su četvorica na jugu. Osiguranje je bilo rigorozno. Policija je čak i redare pretresala, ali bengalke nisu izostale. Istina, samo na tribini, ne i na terenu.

Tradicija je na strani Hajduka. Nikad Split nije dobio na Poljudu, a pred ovu utakmicu ‘bijeli’ su bili izaziti favorit. Nije se to moglo reći po igri i šansama u prvom poluvremenu. Jer pravo je čudo kakve šanse Split nije pretvorio u golove. I to sve na početku utakmice, u uvodnim minutama kad Hajduka nije bilo nigdje. Tudorova momčad ušla u utakmcu mlako, gotovo nezainteresirano.

U petoj minuti Belle je izišao sam pred Kalinića poslije jedne lijepe akcije u kojoj su ‘crveni’ izbacili kompletnu obranu ‘bijelih’, Belle je tukao snažno, Kalinić je dotaknuo tu loptu koja je na kraju okrznula prečku.

To je bio čisti zicer. Ali to je bio tek početak. Jer ubačaja iz kornera Vojnović je ostao sam, tukao je glavom, ali pored stative. I to je bila jedna od onih situacija za koje volimo kazati da je lakše pogoditi nego promašiti. Izuzev ove dvije šanse do poluvremena nije bilo pravih prilika, ali niti velike igre. Split se postavio dosta hrabro, s autoritetom u obrani dok je tu bio Križanac tako da je Hajduk bio potpuno bezopasan.

Zato je bilo nervoze i žutih kartona. Ta nervoza kao da je okovala igru. Tudor je stavio Anđelkovića od prve minute - što se nije pokazalo kao dobitni potez - dok je Mršić počeo u očekivanoj formaciji, ali su ga kasnije snašli problemi.

Hajdukov trener nije čekao nego je na poluvremenu ostavio Anđelkovića u svlačionici, a u igru je poslao Sušića da poveže raštimanu igru Hajduka. Križanac pak nije mogao nastaviti utakmicu jer je dobio udarac u zglob. I to je odredilo događanja u nastavku.

U drugom poluvremenu izašao je neki drugi Hajduk. Puno angažiraniji, borbeniji, rastrčaniji. Očito su od Tudora dobili ‘jezikovu juhu’ u svlačionici. Stisnuli su ‘crvene’ na njihovu polovicu i tražili su put do gola.

Prva ozbiljna šansa Hajduka bio je udarac Milovića koji je tukao sa vrha kaznenog prostora, ali je lopta završila u mreži, no s vanjske strane. Onda se i Iluridze našao u odličnoj situaciji pa poslije toga i Kouassi.

Puno gužve, ali nikako da lopta završi u mreži. Zadnji Tudorov adut bio Tomislav Kiš, i on se našao u jednoj dobroj situaciji, tukao je glavom, i on pored stative.

U sudačkoj nadoknadi lopta se konačno zakoprcala u mreži u Zagorca, ali bio je prekršaj nad vratarom Splita.