Mišo Krstičević otvoreno za SN: 'Hajduk mi je bio oduvijek san, ali ne znam hoću li ostati'

Prvi put će u nedjelju Mišo Krstičević izvesti Hajduk u veliki poljudski derbi. Premda taj susret ne odlučuje prvenstvo i nema presudni natjecateljski značaj, svaki ogled Hajduka i Dinama posebna je utakmica. Uoči toga susreta Krstičević je otvoreno progovorio o svim problemima koji ga muče u radu na Poljudu, o svim teškoćama s kojima se svaki dan susreće. Ali i jasno dao do znanja kako vjeruje u momčad koju trenira posljednjih 11 mjeseci.

Prošle jeseni Hajduk je poražen u Maksimiru (1:3). Bijeli su došli s ciljem "idemo se nadigravati", ali izdržali su 30 minuta. Dinamu je pripalo ostalih 60 minuta derbija u kojem je zasluženo došao do pobjede.

Što se u međuvremenu promijenilo, koliko je danas drukčiji Hajduk u odnosu na rujanski dvoboj?

- Neke te neočekivane stvari poremete, to se nama dogodilo u Maksimiru. Štimali smo 30 minuta, odlično igrali, ali smo iznenada ostali bez Stojanovića. Uveli smo Jonjića, promijenili igru i primili pogodak. Platili smo danak ozljedama, jer ostali smo bez oba lijeva beka, Jozinovića i Stojanovića.

Danas opet imate problema s ozljedama, ali stječe se dojam da ste ipak bolji, čvršći?

- Danas nemamo tri stopera i što reći. Da smo bolji i čvršći. Kada bismo počeli plakati ne bismo stali tri mjeseca. Govoriti da nam netko nedostaje sasvim je suvišno. Činjenica je, u problemima smo, ali morat ćemo to riješiti unutar ekipe, jer je takav stav ljudi koji vode klub. Poruka je "snađite se iz vlastitih redova". Moramo crpiti rezerve rezervi iz našeg kadra i nema kukanja. Treba se boriti da se i dalje držimo naših načela rada i igre koju koristimo te da na osnovi tih načela pokušamo ostvariti rezultat.

Je li Hajduk iscrpio te unutarnje rezerve?

- Očito nije. I prošle smo godine imali dva stopera na meti, ali otišli su s Poljuda unatoč dogovoru. Znamo da nam Maloča može otići svaku sekundu, Jonjić tek ulazi.

Jeste li tražili stopera nakon što su se prošle subote ozlijedili Milović i Jonjić?

- Je, tražili smo ga, ali rečeno je da nemamo novaca za dovođenje. I što u takvoj situaciji uraditi? Ništa. Znate kako bi Pero Nadoveza rekao "ja sam vojnik kluba". Takav sam i ja, moram slušati ljude koji su me tu postavili. Razgovarao sam s dr. Paladinom, ali ponovio mi je "nema novaca". I s tim se moram pomiriti.

Jeste li riješili otvoreno pitanje stopera za nedjeljni derbi? Milić i Nižić?

- Milić, Nižić, Lima, to su igrači koje mogu koristiti. Nema tople vode. Milić je cijelu karijeru igrao stopera u pomlatku. Tudor mi je rekao da je i on dobio šansu protiv Dinama, tako će i Milić. Zapamtio sam kako je jednom naš nekadašnji funkcionar Ante Žaja rekao "moraš uvijek biti spreman kad dođe tvoj 'mac' za igru". Tako i Milić mora biti spreman. I svi ostali također.

Što bi mladoj momčadi Hajduka značila pobjeda nad Dinamom?

- Imali smo i prošle godine lijepih pobjeda, primjerice, Milano će uvijek ostati kao veliki uspjeh. Hrvatski derbi ima svoju posebnost, nosi specifični naboj. I pobjeda također. Istina je, htjeli smo mi pobjedu u Zagrebu, kao što želimo i sutra na Poljudu. Međutim, ne želim ja paliti ljude ni pružati obećanja tipa "zabit ćemo im pet komada". To me ne interesira. Znate da se ja uzdam u veliki rad, a ne u najave preko medija. Pokušavam uvijek biti na zemlji i vjerovati u ono što smo dosad radili. Ekipa je mlada, mogu izgorjeti, faliti šanse. Kao što je bilo protiv Istre. Imali smo pun stadion, fantastičnu podršku 20.000 ljudi, a nismo pobijedili. Želim naglasiti, nema smaka svijeta ako u nedjelju ne dobijemo, niti smo prvaci svijeta ako pobijedimo. Ne volim ja takve euforije.

Kakav je Dinamo u vašim očima?

- Imaju dobrih i loših strana. Neću to analizirati, znam da biste vi odmah željeli da prvo kažem loše strane. Ali reći ću da su ostali bez Vide, Tonela i Kovačića, što je ipak hendikep. Čim igra Jedvaj to je jasan pokazatelj pomlađivanja. Međutim, i u tom pomlađivanju Dinamo ima Šimunića da uči Jedvaja. Kod nas dođe Milić pa uz njega dođe mlađi ili neiskusniji stoper, a Milić ima tek 18 godina. Dinamo ima Leku i Šimunića, imaju golemo iskustvo iz međunarodnih utakmica. Iskustvo je njihov adut.

Po čemu je Hajduk jači, što je prednost Bijelih?

- Ono što nas cijelo vrijeme drži jest zajedništvo i odgovornost prema klubu i navijačima. Drži nas to što smo uhvatili načela igre. Igrači djeluju dobro unutar momčadi, došli smo do razine da igramo kao kolektiv. Fali nam još mirnoće u igri, koncentracije da ne radimo početničke greške.

Je li vas makar malo iznenadilo moćno izdanje Hajduka u Koprivnici, jer Belupo je godinama bio crna mačka Hajduku u Podravini?

- Nije, jer na pripremama smo samo jedno poluvrijeme odigrali s pojedinačnim pogreškama, ispod razine koju sam očekivao. Sve ostale utakmice odigrali smo muški. Izgubili smo od drugoligaša Horna gdje smo promašili niz šansi, ali nije igra bila loša.

Može li Hajduk bolje ili je igra u Koprivnici blizu idealnog po receptu Miše Krstičevića?

- Odigrali smo mi i prošle jeseni dosta dobrih utakmica. Loša je bila protiv Intera u završnici jeseni. Kada nam ne ide, onda fali iskustva. To vuče i gubitak samopouzdanja, a mi nemamo nekoga da nam pomogne na terenu. Mislim da možemo ponavljati dobre utakmice kao protiv Belupa. Jasno je da težimo da nam takvi dvoboji budu u seriji, ali bit će razdoblja kada ćemo oscilirati.

Kreirali ste uži kadar od 13-14 igrača, ali Hajduk očekuje najmanje 16, a možda i 18 utakmica ovoga proljeća ako se u Kupu otiđe do kraja.

- Svi se pokušaju izboriti za sastav, ali uvijek postoje oni koji bolje iskoriste priliku. Jasno je da ćemo koristiti veći broj igrača kada dođu i kup-utakmice. Naša se momčad puno više troši nego druge momčadi. U Koprivnici smo se potrošili puno više nego Belupo, jer ako pritišćeš protivnika cijelo vrijeme na njegovu zadnju liniju, onda moraš puno trčati. Ali, od toga pritiska suparniku je glava umorna.

Belupo ste dobili velikom trkom i agresijom od prve minute. Je li to recept za Dinamo? Kako ste vidjeli Modre u dva susreta proljeća?

- Dinamo nema problema s financijama i igračima. Kada im nešto fali dovedu igrača i riješe. To uvijek prvo ističem.

Stvara li vam takva situacija nervozu? Kako to mogu Rijeka, Split i Dinamo, a Hajduk ne može jednostavno angažirati niti igrača s posudbe?

- Svjestan sam da imam milijun problema s kojima se borim i s kojima se ne bi treba susretati, ali tako me zapalo. Međutim, da je bilo bolje, sigurno ja ne bih dobio šansu. Došao sam u probleme i probleme moram rješavati. Međutim, imamo međusobnu podršku, simbiozu na terenu. Ja sam potpora igračima, a oni meni. Na zajedničkoj smo valnoj duljini, ali igrači su shvatili da su igre i rezultati primarno njihov probitak.

Niste odgovorili kako ste Dinamo doživjeli na startu proljeća. Dva potpuno oprečna izdanja i dva potpuno različita rezultata protiv Osijeka i Rijeke.

- U Osijeku je bio snijeg, teški uvjeti, ali taj susret je definitivno pokazao da će i oni imati oscilacija. Promijenili su zadnju liniju, međutim protiv Rijeke su pokazali svoju konstantu, a to su tehnički i taktički visoku razinu igre.

Je li utakmica s Rijekom prava slika Dinama? Koliko ste puta pogledali utakmicu Modrih protiv Rijeke?

- Nije važno koliko sam puta pogledao. Bitnije je da imamo sve nove instrumente za gledanje na kojima uglavnom radimo Šeparović i ja. Imamo još dva suradnika koji nisu iz Hajduka. Rade prijateljski, nisu zaposlenici kluba i snimaju protivnike.

Krstičević se detaljno i studiozno sprema za svaku utakmicu, ne samo za derbi s Dinamom. U odnosu na prvi derbi iz Maksimira, danas bi trebao biti mudriji i barem nešto iskusniji. Koliko ste danas bolji trener nego prije pet mjeseci?

- Trenerskim poslom sam se počeo baviti prije 30 godina i uvijek sam nastojao biti bolji. Nisam trenirao velike klubove, ali sam se trudio napredovati. Jasno je da danas imam više spoznaja nego prije. Gledam, razmišljam, pratim što se događa. S novim sustavom uočavam detalje i brže ih analiziram, jer nogomet nije kopiranje, nego kapiranje. Ako nemaš svoju viziju i svoj put, ne možeš proći. Kako u ponašanju, tako i u igri. Možeš skupiti neki detalj, ali ako ne znaš te sitnice uklopiti u rad, ne trebaš ni uzimati detalje. Primjerice, prije utakmice u Koprivnici u zadnji sam trenutak promijenio jednog igrača i pokazalo se pozitivnim. Kojeg? Neću to otkrivati, ali želim reći da se stalno mora napredovati, razmišljati o svakoj utakmici. S obzirom koliko sam toga prošao od jesenskog derbija, moram danas biti bolji.

Ne priča se više ni o Krstičeviću kao "goniču robova", što vas je pratilo prošle godine kada ste preuzeli Bijele. Godi li vam to što se danas primarno govori o igri Hajduka?

- Bit će dobrih i loših utakmica. I prošle godine smo imali duge treninge u Njemačkoj, ali smo radili maksimalno. Ako ja kao trener ne prepoznam da netko radi u prvoj brzini, onda nisam trener. Moram igrače pripremiti na rad, jer količina rada stvara ideje. Ne možeš fintu napraviti ako gledaš televiziju. Sve je samo ponavljanje na treningu.

Opet ćemo se vratiti Koprivnici. Što se promijenilo u glavama igrača kad Hajduk dođe u Koprivnicu kao "gazda" i nametne se od prve minute?

- Promijenio se mentalitet igrača u odnosu na prijašnje godine. Kada sam došao u Hajduk rekao sam "želim igrati visoko, želim napadati i stvarati šanse". To je Hajduk kakav želim i takav je Hajduk bio u Koprivnici. Nitko protiv nas u cijeloj sezoni nije stvorio puno šansi, niti nas je netko razbio igrom. To se promijenilo. Mi smo shvatili da možemo i moramo biti dominantni.

Jesu li napokon skinuti upitnici s trenerskog imena Miše Krstičevića? Prošle godine ste dočekani kao trener bez iskustva, sa sumnjom i skepsom.

- Što znače upitnici i manjak iskustva? Puno je trenera koji su počeli u Hajduku, a da prethodno nisu nikada vodili seniorsku momčad. Od Peruzovića, Vučevića, Jarnija.... da ne nabrajam dalje. Ja sam vodio manje momčadi, ali sam imao seniorsko iskustvo. Ali, kako smo rekli što je glavno. Jesi li spreman kada te uhvati 'mac' za igru. To je bitno. Meni je čast da sam dobio šansu na klupi Hajduka, a tu sam šansu zaslužio svojim radom.

Kao produkt tog rada izašao je Josip Radošević, danas igrač Napolija. U godinu dana ste od juniora napravili igrača na kojem je Hajduk zaradio 3 milijuna eura. Je li Radoševićev napredak vaša velika zasluga?

- Pomogao sam Radoševiću, ali nisam ja umjesto njega trčao terenom, bio karakteran i pošten. Radošević nosi svoj talent u sebi, nosi svoju osobnost. Dobio je šansu koju je maksimalno iskoristio. Na treninzima u Njemačkoj nije mogao dodati loptu na tri metra, a ja sam mu rekao "ti griješi, ali ćeš igrati". To sam isto rekao i Miliću poslije utakmice s WAC-om. Kriv je bio za dva pogotka, ali rekao sam mu "ne smiješ biti neodgovoran, ali svatko može pogriješiti, a ti si predodređen da igraš i samo nastavi dalje". Mi moramo podnijeti neke njegove minuse da bi Milić postao igrač. Hajduk od njega očekuje velike novce i, jasno, da on u životu također zaradi i novce za sebe. To očekujem i od Kiša, Tomaša i ostalih.

Nakon Vukušića i Radoševića u Italiju, moguće je i da Maloča ode u Rusiju. Jeste li spremni na takav rasplet?

- Moguće je, ali žao mi je ako ode kao i u Radoševićevu slučaju. Maloča mi je desna ruka na terenu.

Je li Milić stoper, ako ode Maloča?

- Ako je na zadnjem veznom bio odličan, na stoperu bi trebao biti izvanredan, jer tu poziciju je Milić igrao cijeli staž u omladinskom pogonu. Nadam se da će ga razum i odnos prema treningu držati na visokoj razini i tako bez problema može postati igrač za ligu Petice.

Pored Radoševića i Milića ovu sezonu obilježava i Ivan Vuković. Glavni je igrač Hajduka, a prošle godine nije ga bilo nigdje? Kako ste ga oživjeli, kako ste od Vukovića napravili ključnog igrača momčadi Bijelih?

- Giga nije bio s nama u Njemačkoj jer se ozlijedio u Kupresu. Dobio je šansu na startu prvenstva u Zadru i pokazao da je pravi potvrdivši se i četiri dana kasnije u Milanu. Njegov odnos na treningu je odličan, on svoju zadaću i u fazi obrane, građenja igre i u napadačkom izričaju ispunjava jako dobro. On je motor koji nam daje pozitivne impulse. Nadam se da će shvatiti da ću ga mijenjati u interesu ekipe ako ne bude pravi, a ne da bih ga tom izmjenom degradirati. Imamo izuzetnu i poštenu komunikaciju.

Hajduk definitivno nije isti s Vukovićem i bez njega.

- Apsolutno. Kada nema Vukovića fali kreativnosti, nema pogotka. Vidjelo se to u finišu jeseni. Vuković je kotač bez kojeg ne možemo. Prve godine se malo opustio, vjerojatno nije vodio računa o kilaži, a danas je u top izdanju. Od 30 treninga, odradi 29 na vrhunskoj razini. Vjerujem da će ostati na toj visokoj razini, jer kada imaš karakternoga starijeg igrača, onda možeš i od mlađih sve to isto tražiti.

Nakon tri pozitivne priče, slijedi i jedna s puno zagonetki. Što se događa s Brazilcima? Navijače strašno interesiraju Brazilci, jer nitko ih nije vidio na utakmici u Splitu. Svi pitaju jesu li tako loši, pa kako su došli iz Fluminensea prvaka Brazila, a u Hajduku ne mogu niti u kadar 18?

- Svi igrači koji dođu sa strane moraju u sebi nositi jednu odgovornost i biti bolji od domaćih. Moraju se prilagoditi gradu, ambijentu i ljudima, a ne da se mi njima prilagođavamo. Naš je zadatak da im pomognemo, a njihov da se brzo prilagode.

Jesu li Patinho i Cassio prihvatili Vaš režim rada?

- Nisu još došli do te razine da treniraju na razini naših igrača. Pogotovo Patinho. Cassio se brže prilagođava, ima više želje. U Patinha je neki otpor prema načinu treniranja s obzirom što je radio u Portugalu i Brazilu. Ali, oni se moraju prilagoditi Hajduku, a ne Hajduk njima. To je put s kojeg ne možemo skrenuti.

Tko je doveo Brazilce?

- To nije pitanje za mene. Moje je da ih gledam u oči kada govorim i da im kažem kako Patinho mora biti bolji od Vukovića, Cassio od Caktaša ili Kouassija. Moraju se izboriti za svoje pozicije, a ne da ih netko gura. Ako im je malo rada, ja ću im dati treninge, ali ne mogu to umjesto njih obaviti. Oni moraju raditi. A tko ih je doveo, to ćete morati pitati ljude u klubu. Ja nisam zadužen za taj odgovor. Ja ih samo treniram.

Jednom će na to pitanje vjerojatno odgovoriti sportski direktor Sergije Krešić, a ono što Krstičević može obećati je da im rada neće nedostajati. Idemo dalje, Koaussi je igrač koji je došao ove zime i za razliku od Brazilaca adaptirao se bez problem. Je li Kouassi igrač za veliki posao Hajduka?

- Mali Jean se odlično uklopio. Ima pozitivan odnos s igračima i publikom. Kouassi će Hajduku biti od pomoći, jer bila bi velika šteta ne iskoristiti takvu brzinu i smisao za igru koje ima 18-godišnji Afrikanac. Trebali bi napraviti pravi posao s Koaussijem, jer svi preduvjeti su tu. Kouassi je još junior, za njega ima vremena.

Toliko o igračima, ali nismo završili s prijelaznim rokom. Na isteku "mercata" Krstičević je nakon svađe s predsjednikom Brbićem i sportski direktorom Krešićem dobio sve ovlasti glede sastavljanja momčadi. Praktički je dobio ovlasti sportskog direktora. Jeste li zadovoljni tim raspletom?

- Nisam, moglo je to i jednostavnije proći. Ja sam samo govorio "pustite me da radim s prvom ekipom i mene ništa drugo u klubu ne zanima". Ne interesira me ni tko će biti predsjednik, niti direktor nekog sektora. Volio bih da imam više ljudi oko sebe s kojima mogu razgovarati, kojima mogu vjerovati i biti prisan. Ali, ako ne možemo tako, očito je da će svatko raditi svoj dio posla i za taj dio posla odgovarati. Nije to nikakvo pametovanje. Znam da imam potporu Nadzornog odbora, ali ja imam i odgovornost prema ljudima koji gledaju Hajduk. Ako se nama ponavljaju greške i Hajduk nije pravi, može iza mene stati 100 nadzornih odbora, ali ja ne mogu stati ispred tih ljudi i reći "iza mene je Nadzorni odbor, baš me briga za vas". Ne! Ja moram povući svoju odgovornost. Zato ne želim odgovarati za stvari koje nisu u mojoj domeni. Odgovarat ću za svoj rad i to je u redu. To što Uprava ne može meni omogućiti da imam igrače koje bih želio imati, jasno je da me ne čini sretnim.

Umara li vas takva situacija?

- Najviše me umara da to mogu podijeliti samo sa sobom, Šeparovićem i sa svojim stožerom. I kopačke su dio igre, i putovanja, i premije su dio igre. Mogao bih ti plakati 15 dana o stvarima koje me diraju i koje moram sam rješavati. Ali, što to koga briga, u nedjelju dolazi Dinamo i navijači žele vidjeti pobjedu.

Prije 10 dana ste nakon spomenute svađe u klubu završili u bolnici na pretragama. Jeste li u toj neugodnoj situaciju ipak osjetili barem malu satisfakciju za svoj rad kada ste vidjeli kakvu podršku navijača uživate?

- Nije to bila pozitivna situacija, i ne znam što su novine pisali, jer novine ne čitam. Možda to nije u redu, ali tako je. Kada se nešto loše pojavi u novinama, onda mi ljudi kažu "eno ti je Jure napisao". Ali, neka kritika, jer uvijek kažem "nemojte pisati samo dobro kada ja znam da nije dobro". Međutim, kad dođem u bolnicu i vidim da su ljudi uz mene, znam da radim dobar posao. Nadam se da su navijači zaista prepoznali da je momčad angažirana i borbena, da živimo sportski.

Što vam je tako silno podiglo tlak na sastanku s Brbićem i Krešićem?

- Balun se puni, puni, pa na kraju eksplodira. To se dogodilo. Dan prije tog sastanka razgovarao s dr. Paladinom i Brbićem. Rekao sam im da imamo problema s ozljedama i da nam treba igrač. Paladino je ostao pri razmišljanju da ne možemo nikoga angažirati jer nema novca. Pitao sam, "možemo li dovesti bez novca". Odgovorio mi je, "to se kosi s našim projektom". Otišao sam kući, razmišljao i vidio da ćemo imati puno problema. U Gabeli sam probao Medaka i Plazonića, uzeo sam Plazonića kao igrača koji ima već dvije-tri godine druge lige. Iskusniji je i on je igrač pod ugovorom s Hajdukom, i ne bi nam njegovo dovođenje trebalo biti problem. Tijekom utakmica raznih selekcija reprezentacija imali smo samo 12-13 igrača na treningu i ako ne možemo nikoga dovesti, onda možemo barem nekog našeg uzeti s posudbe. Tu je počela priča, zašto ovo, zašto ono... Nisam očekivao takav tijek razgovora, mislio sam da ćemo se lako složiti. Međutim, ovdje ne može ništa lagano proći i tu sam pukao. Jednostavno mi je toga na vrh glave. Međutim, bio je to samo jedan u moru problema. U vrijeme besparice trošimo se na puno stvari koje nemaju veze s nogometom.

Ispričali ste se Brbiću, a kako danas komunicirate s Krešićem?

- Kada je do problema došlo, rekao sam članovima Nadzornog odbora na sastanku, "neka svatko radi svoj posao i neka odgovara za svoj posao". I tu više nema nikakvih problema što se mene tiče. S Brbićem komuniciram normalno.

Temperament ste iskazali i na utakmici s Belupom. Zbog udaranja nogom po snijegu kažnjeni ste sa 8.000 kuna. Tko će platiti kaznu?

- Ja ću platiti kaznu.

Od klupskog duga? Koliko vam je plaća klub dužan plaća? Dvije?

- Kako dvije. Dobili smo zadnju plaću za listopad. Znači tri plaće. Kada su došli novci od Radoševića dobili smo tu zadnju plaću. Kada dođe sljedeće rata bit će i nova plaća. Ali, to što se igračima ne isplaćuje plaća, ne osjeća predsjednik nego ja. I kad ne dobiješ plaću četiri-pet mjeseci, možeš imati elan, ali obitelj i svi uz tebe osjećaju probleme.

Jeste li razmišljali o odlasku dok ste tri dana bili izvan kluba nakon svađe?

- Čovjeku se svašta mota po glavi. Dok ne dođemo u bolnicu mislimo da su naši problemi u Hajduku ogromni. Ali, u bolnici shvatiš da je to ništa, shvatiš da nemaš nikakvih problema. Zastaneš onda i kažeš, "sve je OK". Odustati? Neću to reći, ali nije mi bilo lako. Ulaziš u konflikt s najbližim suradnicima i to nikada nije lako. Ali, za svađu treba dvoje. Pritom treba naglasiti, svađa nije bila zbog moga ega. Nego zbog toga da Hajduk dobije igrača, da budemo bolji i jači, da budemo navijačima sposobni nešto priuštiti.

Jeste li se preplašili za svoje zdravlje u bolnici?

- Imam problema s donjim srčanim tlakom. Tada sam bio prehlađen, imao sam problema s disanjem i sve se skupilo. Moram paziti, to mi je jasno.

Razmišljate li o Hajduku u budućnosti, primjerice, kako Bijeli mogu parirati Dinamu sljedeće sezone?

- Sljedeća sezona je za mene tabu tema. Ne samo zbog ugovora.

Jeste li razgovarali s Brbićem i Paladinom o novom ugovoru? Želite li ostati u Hajduku i nakon ovog ljeta kada vam istječe ugovor s Bijelima?

- Moja je životna želja ispunjena kada sam sjeo na klupu Hajduka. Svatko bi htio s Hajdukom biti i trofejni trener. U Albaniji sam prošle godine osvojio Kup. Lijepo je to kada čovjek ode van i uzme trofej. Zasad u Hajduku imam viziju samo dovesti prvenstvo do kraja, da svi budemo što kooperativniji i da napravimo rezultat.

Na kraju priprema u Turskoj poručili ste "neću ništa obećavati", a onda je dva tjedna kasnije osvanula najava "na proljeće idemo po Kup i drugo mjesto". Znači, imate jasan cilj.

- Kada radiš posao, a nemaš cilj, nije dobro. Kako igrači treniraju, kako rade, to je ono što me čini zadovoljnim. Ugovor? Pustimo ugovor. Idemo pobjeđivati, to je naša odgovornost prema navijačima.

Uvijek su navijači na prvom mjestu.

- Tko zna što bi s Hajdukom bilo da nema navijača.