Tko je bio najbolji trener u SuperSport HNL-u u ovoj sezoni? Pitanje koje će uvijek izazivati pregršt prijepora. Na koncu su u izboru HUNS-a (Hrvatske udruge Nogometni sindikat) najviše glasova od igrača dobili Sergej Jakirović, Željko Sopić i Silvijo Čabraja.
Jakirović je s Dinamom uzeo dva trofeja, Sopić s Rijekom najveći dio sezone igrao najbolji nogomet, a Čabraja potvrdio da se može s novom, mladom i jeftinom momčadi istrčati na teren i nadigrati suparnike poput Dinama, Rijeke, Hajduka ili Osijeka. Igrači su dajući glasove ovom trojcu sve to prepoznali i valorizirali.
Kad smo kod trenera, samo je Čabraja sezonu završio tamo gdje ju je i počeo - u Lokomotivi. Svi ostali barem su jednom promijenili trenera, dosta njih i više puta. Doduše, Varaždin je to napravio silom prilika zbog bolesti trenera Kovačevića, koji se srećom uskoro zdrav i oran vraća trenerskom poslu.
Naravno da je trenerskih smjena bilo previše, teško ćemo s tolikim promjenama doći do željenog kontinuiteta dobre igre, ali ljudi u klubovima sve to znaju...
SERGEJ JAKIROVIĆ (Dinamo)
Iznimno turbulentnu sezonu zaključio s dva trofeja
Teško je i opisati kakvu je sezonu proživljavao Sergej Jakirović. Krenuo je u nju na Rujevici kao trener Rijeke. Tri pobjede u četiri uvodna kola, uz 12 zabijenih golova. Prošao je s četiri čiste pobjede i 12 zabijenih golova dvije europske stepenice. Rijeka je bila mlada, brza i žestoka.
Tada je uslijedio poziv iz Maksimira, dobio je ponudu naslijediti smijenjenog Igora Bišćana. Koliko god njegov transfer izazvao gnjeva i moralnih repova, treba biti pošten i reći da je malo trenera u Hrvatskoj koji bi mogli odbiti Dinamo.
I u Maksimiru je krenuo sjajno, s dvije pobjede, prvo protiv Sparte iz Praga (3:1), pa protiv Rijeke (2:1), da bi se potom suočio s prvim teškim posrtanjem izgubivši u Pragu (1:4). Taj je poraz na neki način bio najava jeseni u kojoj se vodeći Dinamo iz tjedna u tjedan suočavao s teškim trenucima. Nakon europskog poraza od Ballkanija ponudio je ostavku, koja je odmah bila odbijena.
Do zimske stanke teško je živio, stalno se suočavao s pričama o smjeni, ali sve je to preživio i dočekao proljeće na nogama. Međutim, i nastavak sezone otvorio je s teškim porazom od Lokomotive (0:3). Tada ga je predsjednica Uprave Vlatka Peras sama sačuvala na klupi.
I onda je krenulo. Čak 11 prvenstvenih pobjeda u nizu donijelo je Dinamu naslov prvaka, u polufinalu Kupa izbacio je Hajduk na Poljudu, u finalu “zakucao” Rijeku na Rujevici. Jakirovićev Dinamo na koncu je opet bio koplje iznad konkurencije.
Jesu li prvenstvo i Kup dovoljni da zasluži naslov trenera sezone u izboru HUNS-a? Doznat ćemo u nedjelju.
ŽELJKO SOPIĆ (Rijeka)
Riječani su pod njegovim vodstvom igrali izvrsno
Težak je zadatak imao Željko Sopić nakon što je Goricu, u kojoj je počeo sezonu, zamijenio Rijekom - zadržati razinu igre i učinka koji mu je ostavio Jakirović. Na startu je bio korak do toga da izbaci moćni Lille i uđe u Konferencijsku ligu. Rijeka je odigrala izvrsnu utakmicu, nadigrala je Francuze, ali nije imala dovoljno sreće i iskustva.
U prvenstvu je Rijeka nastavila s dobrim igrama koje su se polako pretvorile u odlične igre. Toliko je Rijeka bila dobra da je predsjednik Mišković u zimu stopirao sve izlazne transfere, a dovođenjem centarfora Marića pokazao da iznimno vjeruje u mogućnosti svoje momčadi. U 12 proljetnih kola nanizala je Rijeka 11 pobjeda, a jedini poraz doživjela je u Maksimiru, u utakmici koju po igri nikako nije trebala izgubiti. Takva je Rijeka dugo držala vrh ljestvice i bila korak do naslova.
Međutim, mlada momčad morala je u nekom trenutku pasti, što se i dogodilo. Rijeka je izgubila posljednje četiri prvenstvene utakmice i finale Kupa protiv Dinama. Ukupno u šest utakmica pet poraza i remi.
Loša završnica sezone ipak ne može prebrisati sve ono dobro što su Sopić i Rijeka napravili u ovoj sezoni. Imaju zašto biti ponosni na sve što su napravili. Mladi, moderni i brzi. Užitak ih je bilo gledati u najvećem dijelu sezone.
SILVIJO ČABRAJA (Lokomotiva)
Trener koji ne odstupa od svoje vizije
Lokomotiva i Čabraja su posebna priča. Znamo da Lokomotiva živi isključivo od prodaje igrača i da je u ovu sezonu ušla bitno slabija nego što je bila u prošloj.
Na koncu to nije omelo Silvija Čabraju da zasluži veliki pljesak za sve ono što je njegova momčad, prepuna mladih igrača, pokazivala na travnjaku. Lokomotiva na koncu nije uspjela izboriti Europu, ali je u mnogim utakmicama izgledala europski.
Nitko u sezoni nije nadigrao Dinamo kao što je to napravila Lokomotiva slaveći u Maksimiru 3:0. Lokosi su igrom sredili i Hajduk na Poljudu, a znamo da je Rijekin pad počeo porazom u Kranjčevićevoj.
Čabraja na klupi Lokomotiva ima 117 utakmica i uvijek isti recept, tko god bio s druge strane. Lokosi na teren izlaze s idejom da zabiju gol više od suparnika, da suparnika lome tempom i brzinom, visokim presingom. Takvi zahtjevi danas su u Europi standard, ali kod nas ih mnogi treneri ne provode.
Kod Čabraje nema ni popusta ni kompromisa, a koliko je dobar najbolje će posvjedočiti stariji igrači poput Čopa ili Leovca, iza kojih je sjajna sezona. Oni sa svojim godinama ne bi, kao, trebali biti u stanju pratiti ritam koji Čabraja nameće na treninzima i utakmica, a obojica su odigrali sjajnu sezonu.
Kad trener zna što hoće i čvrsto se drži zanatskih postulata, onda nema igrača koji ga neće slijediti. I zato je Čabraja više nego zaslužio biti među tri nominirana trenera u izboru HUNS-a.
Dok čekamo rezultate HUNS-ovog izbora, u anketi nam recite tko je za vas najbolji trener ove sezone u HNL-u?