Kako li su se samo vremena promijenila. Prije dva tjedna bili smo na Šubićevcu, Dinamo je igrao sa Šibenikom. Na tribinama manje od tisuću ljudi. Nekad su ogledi Šibenčana i Modrih bili pravi nogometni praznik, žestoki sudari na travnjaku, a s tribina su letjele razne 'verbalne akrobacije’... Da, bilo je i vrijeđanja, nije da opravdavamo, ali osjetila se nekako nogometna atmosfera i suparništvo. Ovoga puta u Šibeniku se nije događalo ništa od svega toga. Čista kamilica.
Zdravko Mamić je nekad znao biti dočekivan kao 'neprijatelj broj 1’, ali u Šibeniku toga dana to nije bio slučaj. Od Uprave Šibenčana dočekan je iznimno gostoljubivo, kao da nikad nije postojao 'slučaj Ademi’. Pomislili smo, možda i slučajan događaj. Šibenčani su možda toga dana bili 'pozitivne vibre’...
Ali s nestrpljenjem smo čekali okršaj Modrih u Stanovima. Tamo je ipak uvijek bilo mnogo žešće nego u Krešimirovom gradu. Znate kako je, u Šibeniku ipak ima dosta Modrih poklonika, u Zadru se oni mogu nabrojati na prste.
Kad ono, opet ista priča. Istina, bilo je nešto više gledatelja na tribinama, ali opet - kamilica! Dinamo je dočekan kao 'rođeni brat’ koji se nakon dugo vremena vratio s neke duge plovidbe. Nije bilo žestine u navijanju, nije bilo uvredljivih slogana, osim što je desetak pripadnika Tornada verbalno provociralo Zdravka Mamića.
Uz dodatak da su te provokacije i neke išćašene rečenice bile 'evanđelje’ prema onima koje je znao čuti u Maksimiru. Konačno, čelni ljudi Zadra su poput onih iz Šibenika starijeg Mamića dočekali kao istinskog prijatelja, a kulminacija je bila ulazak izvršnog predsjednika u - Zadrovu svlačionicu! Bože mili, što se to moglo dogoditi!? Usred nekad vrućih Stanova smijeh, vicevi, druženje s Mamićem. Sve je otišlo k vragu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....