Priroda stvari i neizbježni procesi. Punih 18 godina motor je reprezentacije, igračina koja je evoluirala do neslućenih visina za jednog hrvatskog nogometaša. Poklopio se najimpresivniji trenutak tog lanca uspješnosti s nečime što se kod nas smatralo nemogućim - predvoditi Hrvatsku do finala Svjetskog prvenstva, dobiti Zlatnu loptu FIFA-e za Mundijal 2018., a onda finiširati godinu iz snova sa Zlatnom loptom kao najbolji igrač svijeta.
Prkošenje zakonima biologije
Luka Modrić će jednog dana, kada prestane trčati terenom i prezentirati izvanserijski talent za igru, imati bezbroj sjećanja kojima će moći održavati svoju poveznicu s jedinstvenim emocijama koje je doživio. Teško je to običnom smrtniku shvatiti, kada s najboljim klubom svijeta osvojite u šest navrata europski naslov, ili pet svjetskih titula, kada vas slave po cijelom svijetu jer je Real globalni fenomen za kojeg se navija na svim stranama kugle zemaljske. Živite san snova jer ste jedan od glavnih protagonista tog velikana i tih globalno popularnih procesa. I kad još pored svega toga izobilja nogometnog života predvodite, vrlo uspješno, nacionalnu reprezentaciju, iz manje zemlje a dosega kao najveće, onda bi se čovjek mogao samo upitati jednu stvar - što više od toga možeš očekivati?
Od proljeća 2006. godine Modrić je stasao i prerastao u najvažnijeg igrača Hrvatske. Njegov utjecaj da reprezentacija, nakon brojnih razočaranja, nekad pretjeranih s obzirom na dimenziju hrvatskog nogometa, dostigne gotovo pa vrh svijeta, najveći je. Nije mogao Luka Modrić sam. Uostalom, kada je osvojio Zlatnu loptu jasno je kazao da suigračima iz reprezentacije puno duguje što je ostvario taj doseg, jer senzacionalni put u Rusiji 2018. imao je odlučnu ulogu da svijet prizna maestru status broj jedan.
U proljeće 2024. desetka Vatrenih, ujedno i desetka Reala, ušao je u novu fazu svoje karijere. Vrijeme kada se Real sprema za finiš sezone i u pravilu finiširanje borbe za vrh Španjolske i Europe, njegov status je postao alternativan. Priroda stvari i neizbježni procesi. Luka Modrić ima 38 godina i devet mjeseci, u rujnu će navršiti 39. Već 2-3 godine prkosi svim zakonima biologije i nepisanim pravilima nogometa. U njima "stoji" da igrač koji je osvojio ama baš sve što se moglo s klubom i puno toga s reprezentacijom, odnosno pokupio sve individualne najvažnije nagrade, teško može imati nužne motive da stalno trenira, održava žar za igrom, energiju za trčanje koje je potrebno na vrhunskim razinama, svježinu da nastavi kreativnim nogometom oduševljavati mase.
Trinaesta sezona u Realu
Kod kapetana Vatrenih se od Zlatne lopte 2018 zapravo događa(lo) sve suprotno. Više trenira, više trči, više želi i traje. U "tom" Realu, zahtjevnom kao niti jedan klub na svijetu, koji daje sve ali traži toliko i više, odlučili su prekršiti svoju doktrinu i opet su mu dali novi ugovor! Trinaesta sezona u Realu bit će dio Blancosa, mentor mlađima, a među kojima se posebno suradnji javno raduje možda trenutno i najbolji igrač svijeta, Kylian Mbappe...
Luka Modrić za Hrvatsku je od prvog dana igrao sa najjačim žarom. Nekad manje dobro, nekad je podbacio, uglavnom je bio standardno dobar do odličan i najutjecajniji. Prije točno 10 godina, još opijen slavljem zbog Decime, jednog od najviše slavljenih titula na planeti Real, stigao u reprezentaciju kao probušeni balon. Bila je to prva sezona punog gasa, liderske uloge unutar igre, potpuna afirmacija i početak pisanja memorije za sva vremena u najmoćnijem klubu svijeta. Zato je na Mundijalu u Brazilu Modrić bio "prazan". Odigrao je slabo, bez energije, iako se trudio i na trenutke pokazivao klasu. Reprezentacija, tada pod vodstvom Nike Kovača, nije bila "prava", i nije svojim kolektivnim doprinosom mogla pokriti "izostanak" utjecaja svojeg play makera.Imao je tada "samo" 28 godina i 9 mjeseci...
Modrić je ovaj put imao lajt sezonu po pitanju nastupa. Očekivalo bi se da bude svježiji, ali se pokazuje da tako nije. Barem ne u utakmicama sa Španjolskom i Albanijom, iako je u potonjoj odradio preko 11 kilometara trke. To je i pokazatelj da nije sve u tim brojkama, nego u kvaliteti trke i posljedično igre. I u još nečemu. Možda griješimo i daj Bože da budemo demantirati u ponedjeljak navečer, ali ova Hrvatska kako sada djeluje, nije spremna da pokrije izostanak Modrićevih utjecaja. Iako su svi već prije dvije-tri godine osjećali "dah biologije" i približavanje trenutka kada će reprezentacija morati sama naprijed, ona se još nije naučila hodati bez oslonca na kapetana. Vjerojatno je to važan propust stručnog stožera, vjerojatno je i sam Modrić svojim značajem i produživanjem karijere doprinio da je teško "dozirati" maestra i suočavati se neiskustvima i manjim doprinosima mlađih i drugih, dok ne stasaju i naviknu se ići dalje sami. Po uzoru na svog uzora.
Modrić je za opću sliku svoje reprezentativne karijere, i za memoriju koja može biti optimalan okvir fantastičnog mu puta, zakasnio jedan ciklus da kaže svima Hvala i sretno dalje. Nakon Rusije mnogi su govorili da je idealan trenutak, ali on je samo odmahnuo. I kazao je jednu stvar koja je vrlo bitna i aktualno. Ne mari za optimalne scenarije silaska sa scene. Voli igrati za reprezentaciju, to mu je emocija, Real je posao i sada ipak dodatno emotivna, te nema snage i hrabrosti odreći se te emocije. Riskirao je i nastavio, a onda nakon relativno solidnog Eura 2021, opet prkosio očekivanjima. Nastavio je do Katara i, gle čuda, ili ne?, predvodio je Hrvatsku do još jednog postolja. Brončanog! I opet je imao optimalnu situaciju za "dojmove kraja", ali nastavio je dalje, još Liga nacija i želja da barem u tom natjecanju podigne kao kapetan pehar za pobjednika reprezentativnog natjecanja. Španjolska je lani uskratila to zadovoljstvo Modriću i Hrvatskoj, i nastavilo se dalje...
Krajnost kao DNK Hrvatske
Prije Eura 2024, a poglavito nakon pobjede "varalice" sa Portugalom mnogi su požurili ususret vizijama kako Modrić ide po jedini uspjeh koji mu nedostaje. Sve se promijenilo u jednoj utakmici, opet sa "njegovim" Španjolcima, a onda nes(p)retno sa Albancima pojačalo. Prvi na udaru, uz izbornika, je naravno on. U razmaku od deset dana, od statusa fenomena koji na pragu 39. rođendana oduševljava svijet evoluirao je do starca koji se treba maknuti jer ne može više. Krajnost kao sastavni dio DNK Hrvatske. Možda Modrić doista ne mari za odjek njegova osobnog učinka, iako nam je u to teško povjerovati. Modrić je emotivan tip, jako emotivan i bliži smo uvjerenju da mu je jako teško sada živjeti ovu situaciju. Više u smislu da mu je teško prilagođavaati se neizbježnom, jer kad dosegnete takvu dob na ovim razinama, dubioze su sastavni dio priče. Tako je živio prve tjedne detroniziranja u Realu, ali jednom kada se prilagodio i prihvatio realnosti, oslobodio se muke i daje svoj sjajni doprinos i na drugi način. Je li to mogući proces i u reprezentaciji?
Uvjerljiv je dojam da se tako nešto kod nas teško može prihvaćati. Jedino ako bi Modrić prihvatio status na klupi, da povremenom upada na teren i pomaže u obje uloge da mlađi stasaju. Nismo sigurni da bi on to mogao prihvatiti. Zato je izvjesnije da nakon ovog Eura, kad god završi za Hrvatsku, Luka Modrić počinje sa Vatrenim životom u memorijama.
U ponedjeljak protiv Italije moguće je da bude posljednji kadar stvaranja sjećanja sa terena. Ukoliko Vatreni ne pobijede onda će opet, kao i prije 12 godina u Poljskoj, sa istim suparnicima, morati kući. Tada su Modriću, koji je briljirao protiv Španjolske, bili posljednji dani kao igrač Tottenhama i pripremali su se počeci novog života u Real Madridu. Je li taj scenarij predviđen kao simbolički završetak jedne senzacionalne ere, reprezentacije i Modrića? Ili je zapravo ponedjeljak večer kada će Modrić još jednom, simbolički u prkos svemu, predriblati "prirodu stvari" i dati puni doprinos da Hrvatska kao mačka sa sedam života preživi i ovu kvalifikacijsku zavrzlamu?
Sve je na Modriću kao lideru. Samo on može svojim iskustvom, a ne samo znanjem i trkom, preokrenuti dinamiku ovog turnira Vatrenih. Ima li energije da to ostvari i simbolički pokaže da će jedna od posljednjih memorija biti ipak u suglasju sa općom uspješnosti protekle dekade? Nadamo se za njega i hrvatski nogomet da će u ovih pet dana između Albanije i Italije prikupiti dovoljno energije da uspije. I kako god dalje bilo, sasvim sigurno da posljednja reprezentativna memorija i kadar treba biti naklon do poda Hrvatske za svog kapetana i predvodnika mnogih dobivenih bitki koje će biti mitovi i sjećanja posebne emocije koje su se živjele sa njime i "zlatnom" generacijom Vatrenih....