Hajdemo dobiti Italiju, ova Hrvatska ima dovoljno kvalitete da joj u ponedjeljak ne mora biti zadnji nastup na Euru. I u prve dvije utakmice nakon kojih je na kontu jedan bod, a pet primljenih pogodaka, vidjelo se da postoji pristojna razina pojedinačne vrijednosti, no momčad kao kolektiv nije dobro funkcionirala.
Nakon pogledane utakmice Azzurra sa Španjolcima, a prije nego što Zlatko Dalić ponudi svoje rješenje, pitanje broj jedan glasi - kako pobijediti i konačno “započeti” Euro?
Vjerujemo da nas je 99 posto kojima je potpuno nebitno tko će igrati, nego zanima nas samo kako će igrati, pa ako izbornik ima drugačiju i bolju varijantu s kojom će dobiti utakmicu, bit će savršeno. Italija je protiv La Roje djelovala u formaciji 4-5-1 jer njezina nominalna krila nisko su se spuštala u jedan od dva defenzivna bloka, i Chiesa desno i Pellegrini lijevo. Glavna im je ideja bila spriječiti igru Španjolaca preko bokova te su na strane nagomilali igrače, međutim brzina pasa De la Fuenteove momčadi kao i prodornost krila Yamala i Williamsa, činili su im goleme muke, premda je na kraju jedini pogodak bio - autogol!
Top formacija za Italiju
Može li ih Hrvatska barem približno tako stisnuti? Vjerojatnije je da će Talijani imati prostora više toga pokazati u napadačkim akcijama nego u četvrtak, ali kako im bod jamči prolaz, zacijelo neće puno mijenjati formaciju. Osim što će bočni ofenzivci manje misliti na obranu, a u većoj mjeri na napad.
OK, Erlić nije dobio ni minutu na Euru, ne znamo u kakvoj je formi, ali pamtimo kako su dobro njih dvojica funkcionirali
Hrvatska nema brzance u špici, zato bi najučinkovitije bilo da ponudi postavu s dvojicom napadača, pritom je drugi Mario Pašalić ili Andrej Kramarić, a prvi Ante Budimir. S njima pred vratima dali bismo posla obrani Talijana, dok bi se kao treći ubacivali bočni ofenzivci. Kad je u 69. minuti utakmice u Hamburgu Budimir ušao umjesto Petkovića, imali smo na terenu najbolje što ovog časa možemo ponuditi u prednjem pogonu. Modrić i Kovačić bili su veznjaci, ispred njih Sučić, Mario Pašalić i Kramarić, a na devetki Budimir. Zabili smo dva gola, okrenuli rezultat, a bilo je prilike i za još koji pogodak. Već prije toga, od starta drugog dijela, kako su na teren kročili Mario Pašalić i Sučić, dobili smo drugačiju dimenziju igre, ali tek ulaskom Budimira je procurilo. To je top formacija za Italiju. Opcija u talonu je Martin Baturina...
Razgovarajući s nogometnim stručnjacima, neki bi radije vidjeli Kramarića na devetki, a Baturinu lijevo, no Budimir je u formi i ako nemamo prava krila, barem da imamo pravog centarfora.
Kako su Vatreni lagano primali golove, pitamo se zašto kao stoperski par ne igraju Erlić i Šutalo. OK, Erlić nije dobio ni minutu na Euru, ne znamo u kakvoj je formi, ali pamtimo kako su dobro njih dvojica funkcionirali. I nisu dobivali golove, a sve druge kombinacije koje imaju prednost ih itekako inkasiraju. Obrana u koju najviše možemo vjerovati je Stanišić, Erlić, Šutalo, Gvardiol.
Pritom je bitna taktička disciplina, da se naprijed ide organizirano s jasnom prevencijom, ako se izgubi lopta, a ne grlom u jagode. Stanišić i Gvardiol ne smiju ostavljati stopere nezaštićene na širokom prostoru. Luka Modrić trebao bi biti korektor u sredini, ne mora se ubijati, samo držati situaciju pod kontrolom, a Kovačić, koji ima jak prolaz jedan na jedan, raditi višak i proigravati na centarfora kad je god moguće. Uz kojeg se onda razigraju trojica blizu njega. Ako je centarfor Budimir, to su Sučić, Mario Pašalić i Kramarić.
Nitko nije otpisan ako u jednom dvoboju nije starter, dobijemo li, bit će još utakmica, a svima dobrobit Hrvatske mora biti na prvom mjestu
Bitno je da svaki ponudi maksimum angažmana i koncentracije jer i Sučić je pogriješio kod gola Albanaca za 2:2. Možda i najbolja postava koju Hrvatska može ponuditi za Italiju je: Livaković - Stanišić, Erlić, Šutalo, Gvardiol - Modrić, Kovačić - Sučić, Mario Pašalić, Kramarić - Budimir. Ništa revolucionarno i što već nije viđeno. Od obrambenih, trojica su na tim pozicijama bili starteri sa Španjolskom, a Erlić je ranije igrao na stoperu, dok je vezni i napadački red u tom sastavu odigrao 15 najboljih minuta Hrvatske na Njemačkoj.
Nitko nije otpisan
U trenutku kad vedete koje su godinama nosile Vatrene poput Perišića i Brozovića ne igraju nogomet na kakav smo navikli, za što Perišića nitko ne može kriviti nimalo, a pitanje je što reći za Brozovića, izbornik može inzistirati na njima, međutim može i mijenjati, što možda njemu nije lako jer godinama su mu bili oslonac i učinili ga trofejnim, ali je logično. Osim toga nitko nije otpisan ako u jednom dvoboju nije starter, dobijemo li bit će još utakmica, a svima dobrobit Hrvatske mora biti na prvom mjestu. Pritom je bitno da postoji i pet zamjena...
Od Hrvatske prije svega očekujemo da napokon bude ekipa koja djeluje sinkronizirano, gdje jedni drugima čuvaju leđa
Budimir i Pašalić nisu mladi igrači, Erlić zbog malo nastupa za Vatrene još rubno spada u tu kategoriju, a Stanišić, i pogotovo Sučić, su dečki na kojim mora počivati budućnost Hrvatske. To bi bilo pet promjena u odnosu na ogled s Albancima. A ta budućnost, nakon lošeg starta Eura, neka krene već od Italije. Do njih je Baturina čije kvalitete donose nešto novo, a u aktualnom kadru potencijal da pridonesu imaju i momci koji nisu igrali, Ivanušec, Pjaca, Marco Pašalić...
Pravu Hrvatsku odlikuje da gine na terenu
Zlatko Dalić u Njemačku je doveo iskusnu momčad, nije posegnuo za nekim mladcem koji bi se učio, a možda nešto i donio poput primjerice Antona Matkovića, no u izbornikovom kadru postoji potencijal da se u nastavku turnira proljepša lice Vatrenih. Barem se tome nadamo.
Dobiti Talijane kad je tebi nužna pobjeda da budeš siguran, iako čak igra i teorija da prođemo s dva boda, a njima je remi sasvim u redu, jedan je od najtežih zadataka. Da smo s Albancima sačuvali vodstvo, dostatan nam bi bio i bod, ali sad znamo da nema prostora za kalkulacije. Od Hrvatske prije svega očekujemo da napokon bude ekipa koja djeluje sinkronizirano, gdje jedni drugima čuvaju leđa, da su u svakom duelu, na svakoj lopti jer jadno je bilo gledati u prve dvije utakmice sve te zakašnjele reakcije i površnosti. To nije Hrvatska. Pravu Hrvatsku odlikuje da gine na terenu.
Trebaju nam igrači koji su spremni za takav tempo igre. Stanišić, Gvardiol, Kovačić, Sučić, Mario Pašalić, Kramarić, Budimir, svi su imali dobru proljetnu polusezonu u klubu, osim Sučića svi u ligama Petice i red je da to pokažu. Ovo što smo dosad doživjeli na Euru jako brzo ćemo zaboraviti. U Leipzigu u ponedjeljak za Hrvatsku će završiti ili zapravo tek početi. Nije isto kao s Belgijom u Kataru jer tada nam je dovoljan bio jedan bod, jednako je kao sa Škotskom u Glasgowu 2021. godine. U ta dva navrata Vatreni su uspjeli, da i treći bude sretan moraju sami isprovocirati i zaslužiti.