Dr.sc. Ivo Andrić, izvanredni profesor na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije, sudjelujući na završnoj konferenciji projekta City Water Circles – CWC, sufinanciranog iz Programa transnacionalne suradnje INTERREG Središnja Europa 2014.-2020. i provedenog u šest zemalja, istaknuo je potrebu puno odgovornijeg odnosa prema vodi jer je ona najvažniji resurs. Na tragu te izjave pitali smo ga koji su sve izazovi danas u zaštiti voda i odnosimo li se odgovorno prema tom resursu.
- Današnji najveći izazov u zaštiti voda je očuvati ono što nam je priroda omogućila, a to su dostatne količine vode u našim vodonosnicima s izvrsnom kakvoćom. Nažalost, mi kao društvo se ne odnosimo odgovorno prema najvažnijem resursu. U svijetu pa tako i kod nas, 80 % zahvaćene vode u svrhu vodoopskrbe dolazi iz rezervi unutar vodonosnika, dakle podzemna voda. Vodonosnici u Hrvatskoj, bili oni aluvijalni u kontinentalnom dijelu ili pak krški vodonosnici u dinarskom pojasu, podvrgnuti su raznim rizicima od onečišćenja: difuznom kao što su pesticidi, herbicidi i nitrati koji dolaze od poljoprivrede i stočarstva te točkastom onečišćenje u vidu lokaliziranog ispuštanja netretiranih otpadnih voda (nitriti, prekomjerne količine hranjivih tvari koje uzrokuju eutrofikaciju vodnih tijela te razni patogeni). Vodu u okolišu na mnoge polutante i ne kontroliramo, kao što su to tragovi lijekova, hormoni, kozmetički proizvodi ili pak mikroplastika. Postoje pilot projekti, gdje se upravo prate navedene nove onečišćujuće tvari, no sustavno praćenje još ne postoji – kazuje izv.prof.dr.sc. Ivo Andrić, dipl.ing.građ. s Katedre za gospodarenje vodama i zaštitu voda i prodekan za studije građevinarstva na splitskom Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije.
Moramo znati više
Dodaje kako se mnogo toga radi kako bi se podzemna voda zaštitila, gradimo uređaje za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV-e) u cijeloj Hrvatskoj i gradimo stotine kilometara kanalizacijskih kolektora uz pomoć Europskih strukturnih fondova.
- Nažalost, neke greške radimo koje će skupo koštati generacije iza nas, kao što je krivi odabir lokacije deponija otpada unutar izrazito ranjivih krških vodonosnika i zona prehranjivanja izvora iz kojih se vodom opskrbljuje i po nekoliko stotina tisuća ljudi. Ljudi moraju postati odgovorniji prema vodi. Moramo se moći zapitati, odakle nam dolazi voda u špine i moramo znati odgovor: o kojem se slivu radi, o kojem izvoru, gdje se vodonosnik prihranjuje i koji su rizici onečišćenja istog. Na razini institucija, moramo značajno unaprijediti sustav praćenja kakvoće vode u vodonosnicima s ulaganjima u monitoring, sustave ranog upozoravanja na prijetnje i možda najvažnije, u znanstvena istraživanja jer znanstvena zajednica mora biti podrška u procesu odlučivanja lokalnih i nacionalnih politika – naglašava dr. Andrić.
Pitali smo ga i što možemo učiniti kao pojedinci, a što na razinama lokalne, nacionalne i europske vlasti.
- Kao pojedinci moramo biti svjesni o važnosti vodnih resursa, nisam siguran da recimo prosječni stanovnik Brača zna da voda u njegovoj čaši koju je natočio sa špine dolazi iz Cetine, a da se Cetina prihranjuje jednom trećinom površine svog hidrološkog sliva u Hrvatskoj, a s ostale dvije trećine površine iz Bosne i Hercegovine. Moramo se svi potruditi da više znamo o vodi, na taj način ćemo se i odgovornije ponašati prema prirodi i vodi - ističe.
Nastavlja kako speleolozi jako dobro znaju koliko je jama unutar izrazito osjetljivog krškog vodonosnika napunjeno raznim otpadom. Svašta se tu može naći od klaoničkog otpada, građevinskog otpada, starog oružja pa čak i bolničkog otpada koje datira iz devedesetih godina. Svaki ilegalni deponij, ističe, unutar sliva je žarišna točka koja narušava kakvoću vode koju pijemo i zdravlje nas i generacija koje će nas naslijediti.
- Unatoč svemu navedenom, ipak moram priznati kako je općenito kvaliteta vode koju u Hrvatskoj pijemo od dobre do izvrsne kakvoće. To nas samo obvezuje da najvažniji resurs puno bolje čuvamo i osiguramo se za budućnost. Naši slivovi i naši vodonosnici moraju se još bolje pratiti. Potrebno nam je više mjernih točaka različitih, fizikalnih, kemijskih i mikrobioloških parametara vode. Znanstvena zajednica mora biti servis svim dionicima, donosiocima odluka i kod samih korisnika – ističe dr. Andrić.
EU direktiva
Također kazuje kako Europa čini puno po temama koje se odnose na zaštitu vodnih resursa. Krovni dokument, Okvirna direktiva o vodama u EU donesen je još 2000. godine, u konačnici je i pretočen u nacionalni zakonski okvir, a konstantno se ažurira i unaprjeđuje na temelju novih spoznaja.
Tako je sredinom prosinca 2020. Europski parlament potvrdio dogovor s državama članicama o novoj Direktivi o vodi za piće. Ažuriranje te direktive bio je odgovor na zahtjeve gotovo dva milijuna Europljana koji su podržali inicijativu "Right2Water" za poboljšanje dostupnosti sigurne vode za piće svim Europljanima, prvu uspješno provedenu europsku građansku inicijativu. Zadnje navedeno ažuriranje direktive između ostalog regulira i sustavno praćenje novih onečišćujućih tvari.
Na predstavljanju rezultata projekta CWC, profesor Andrić je govorio i o zaštiti izvora rijeke Jadro. Zanimalo nas je što konkretno predlaže.
- Izvor Jadro je jedan od najznačajnijih krških izvora na Mediteranu po svojem kapacitetu, povijesnoj i društvenoj ulozi te zbog svoje izdašnosti predstavlja zalog opstanka stanovništva u budućnosti s neizvjesnim posljedicama klimatskih promjena – naglašava.
Nadalje pojašnjava kako izvor Jadra opskrbljuje vodom oko 300.000 ljudi u Splitsko-dalmatinskoj županiji koja je ujedno i najmnogoljudnija u Republici Hrvatskoj, ako izuzmemo Grad Zagreb. Po tome se, ističe, vidi već iznimna važnost ovog izvora.
-Cijeli sliv izvora Jadra i izvora Žrnovnice koji su spojeni, procjenjuje se između 300 i 500 četvornih kilometara. Velike varijacije u površini ovise naravno o razinama podzemne vode i glavnoj ulaznoj veličini u sustav – kiši. Loborec i Kapelj daju 2014. kartu sliva Jadra s ucrtanim opasnostima od onečišćenja vodonosnika. Velika stvar će se za izvor Jadro napraviti onog trenutka kada se kompletira kanalizacijski sustav u Dugopolju koje se nalazi u sanitarnoj zoni izvora Jadro – kaže dr. Andrić.
Karta sliva Jadra, koju donosimo, objavljena je u doktorskoj disertaciji Jelene Loborec "Procjena rizika od onečišćenja podzemnih voda u kršu na području sliva izvora Jadra i Žrnovnice".
Ipak, neke odluke su, ističe nadalje, brzopleto donesene pa tako imamo planiranu lokaciju Regionalnog centra za gospodarenje otpadom u SDŽ unutar sliva na temelju samo tri provedena testa trasiranja (2004. u kolovozu, svibnju 2006. i ožujku 2017.) s dvije obližnje lokacije planiranog centra.
Brzoplete odluke
- Žao mi je što je proces odlučivanja u ovom slučaju temeljen na samo dvije mjerne točke i tri mjerenja, a eventualne negativne posljedice mogu utjecati na većinu stanovnika cijele županije. Kako bilo, moramo živjeti s odlukom i osigurati smanjenje opasnosti od onečišćenja različitim mjerama, dobrim monitoringom, smanjenim količinama odlaganja, dobrom izolacijom odlagališta i modifikacijom cjelokupnog sustava upravljanja otpadom u SDŽ. Rješenje vidim u paralelnom sustavu gospodarenja komponentom organskog otpada i mulja s UPOV-a (digestori, kompostane, proizvodnja bio-plina) kako bi se smanjila količina odlaganja te izgradnjom spalionice i termičkim tretmanom miješanog komunalnog otpada – kaže dr.Andrić.
Budućnost donosi smanjenje količina raspoloživih vodnih bogatstava no Republika Hrvatska i dalje neće oskudijevati u vodi, smatra također.
- Naša najveća opasnost po pitanju dostupnosti vode je svakako antropološkog karaktera koja se odnosi na kakvoću i ukoliko osiguramo sveobuhvatnu zaštitu vodnih resursa kao i učinkovite sustave opskrbe i navodnjavanja, imamo priliku uspostaviti odgovorno i održivo gospodarenje vodnih resursa u vremenima koja dolaze – zaključuje izv.prof.dr.sc. Ivo Andrić s Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu.
