Šetajući kompleksom zagrebačke tvrtke DOK-ING, sve izgleda manje-više jednako kao većina takvih objekata. Velike hale, užurbani radnici, viličari. Jedina "raskoš" je panoramski lift do drugog kata upravne zgrade… Baš ni po čemu ne bismo rekli da se tu, na Žitnjaku, u industrijskom kvartu u koji ne zalaziš ako imaš (ne)sreću živjeti oko zadnje tramvajske stanice dvojke ili ne radiš u nekoj tvorničkoj hali, stvara povijest. U jednoj od DOK-ING-ovih hala osmišljeno je postrojenje, Looper za proizvodnju vodika od nereciklabilnog otpadnog organskog materijala, jedinstveno u svijetu. Osim što minimalizira otpadni materijal, Looper ga procesom uplinjavanja pretvara u vodik, pepeo i čađu. Proces je bez emisija CO₂ u okoliš, a primjena vodika u obliku energije i goriva je višestruka. Osim što se, dakle, rješava otpada, postrojenje stvara dodatnu vrijednost.
- Razmišljali smo kako osmisliti proces u kojemu se, umjesto da ga se želimo riješiti, otpad pretvara u vrijednu sirovinu i tako stvara novu vrijednost - kaže Vjekoslav Majetić, vlasnik kompanije.
Da su u tome uspjeli, pokazalo je upravo završeno testiranje u postrojenju socijalne zadruge Humana nova u Čakovcu. Međimurci su Looper iskoristili za rješavanje problema otpadnog tekstila, čija potrošnja buja. Prije dvadesetak je godina potrošnja po stanovniku Europske unije bila 10,1 kilogram tekstila, a 2020. povećala se za gotovo pet kilograma, dakle 14,8 kg. Brza moda uzima danak i dosad nije bilo učinkovitog rješenja. Na zagrebačkom Žitnjaku, u hali DOK-ING-a, inovativno su rješenje osmislili i razvili inženjeri tvrtke članice, DOK-ING Indellopa.
- Tekstil se više neće trebati spaljivati i odlagati, kako se to danas isključivo radi. Osim što se time zagađuje okoliš, vrlo je skupo. Promijenili smo paradigmu. Naše postrojenje dnevno može preraditi jednu tonu tekstila, a zahvaljujući načinu na koji to radi, u usporedbi s klasičnim odlaganjem, sprečava emisiju oko 275.100 kilograma CO₂ godišnje - zadovoljan je poduzetnik Majetić.
Nakon uspješnog testiranja u Čakovcu, postrojenje uskoro izlazi na globalno tržište. Kad je, kaže Vjekoslav Majetić, počeo razmišljati o postrojenju, namjera mu uopće nije bila proizvodnja vodika.
- Čitao sam i gledao na televiziji kako se razbacuje onaj mulj iz Resnika, iz gradske kanalizacije, koji je pun bakterija, ukratko svačega, i stvara velik problem. Projekt razvijamo pet godina i razvili smo ga do savršenstva. Materijal organskog podrijetla, bio to tekstil iz Humane nove ili medicinski infektivni otpad, odnosno bilo koji otpad organskog podrijetla, mi meljemo, kondicioniramo i pripremamo za stavljanje u reaktor, koji je, u načelu, komora s raznim uređajima koji to miješaju. Temperaturu dižemo do 900 Celzijevih stupnjeva i materijal razlažemo na tri komponente. Jedna je plinska, druga čađa i treća je pepeo - pojašnjava Majetić.
U plinskoj je komponenti vrlo visoki udio vodika. U procesu isplinjavanja dobije se između 40 i 70 posto vodika. Ovisno o materijalu, uključujući plastiku koja daje najviše vodika, pretvaraju ga, dakle, u nešto korisno što će poslužiti kao energent, u obliku vodika ili ostalih plinova, koji su također gorivi. Nemaju ga, zasad, namjeru samog izdvajati dok ne dobiju potrebne dozvole. Naime, sam vodik mogu izdvajati preko posebnih filtara i imati ga kao finalni proizvod spreman za tržište, što i jest cilj.
Kod vodika se ne proizvodi CO₂ i zato ga nazivaju gorivom budućnosti. Priča o automobilu koji će voziti na vodik nije novost. Štoviše, javni i politički pritisak da se učini nešto po tom pitanju, jer upravo su automobili jedan od najvećih zagađivača, ubrzao je i tranziciju industrije u smjeru električnih vozila. No, baterije nisu praktične, teške su, dugo se pune, osjetljive su na vanjske temperature, stoga se iznova traži alternativa i potencijalno je rješenje upravo vodik, ali prelazak na zeleno gorivo još nije i pitanje je kada će zaživjeti.
U roku od godinu dana otvara se pogon DOK-ING-a u Sesvetskom Kraljevcu, gdje će Looper započeti s radom. Izradu postrojenja sufinancirao je Norveški fond za inovacije, a jedan od uvjeta bio je pokazati da sustav radi, odakle i testiranje u Humani novoj.
- Humana nova otkupljuje tekstil, prerađuje ga i daje mu novi život. U tom procesu ostaje 30 do 40 posto otpada, koji danas šalju na spaljivanje i to plaćaju. Međutim, u našem procesu iz tog se otpada dobiva energent i cijena zbrinjavanja tog, nereciklabilnog otpada znatno je niža. Danas-sutra, time bismo mogli grijati svoje pogone. Slično se radi s pirolizom, ali razlika je što mi nemamo paljenja, nemamo dima, ne zagađujemo okoliš. Pirolizom taj plin potrošite, a mi ga zadržavamo, ekstrahiramo i koristimo. Njome se ne može dobiti vodik, a mi ga dobivamo - kaže. No, ne služi Looper isključivo za proizvodnju vodika. Iz tvrtke pregovaraju s varaždinskom tvrtkom koja se bavi uvozom otpadne plastike. Razvrstavaju je, recikliraju, prerade nje 50 do 60 posto, a ostaje im 40 posto, što voze na spaljivanje.
- Cijena spaljivanja toliko je narasla zbog emisije CO₂ da pregovaraju o kupnji našeg postrojenja. Kao nusproizvod će dobiti i vodik i plin koji im treba za proces rada. Vodik će, žele li, prodati ili upotrijebiti za svoje procese, za koje im treba toplinska energija. Bilanca je pozitivna - kaže Vjekoslav Majetić.
Vjekoslav Majetić, pasionirani inovator, upustio se i u osmišljavanje te proizvodnju vozila/robota koji će zamijeniti čovjeka u po život opasnim poslovima. "Ne šalji čovjeka da radi poslove strojeva", premisa je tvrtke poznate po inovacijama i proizvodnji posebne tehnologije za zaštitu ljudi i okoline. Rade strojeve za razminiravanje i vatrogastvo, policijski sustav obrane granica, robotske strojeve za rudnike u Africi. DOK-ING je najjača tvrtka u svijetu za proizvodnju vozila za uklanjanje ubojitih sredstava te svega što nakon borbenih aktivnosti ostane u zemlji. Ukrajini su dosad isporučili dvadesetak takvih robota, a naručeno ih je još 40.
