Potpuni zaokret u tehnologiji: Počinje intenzivna potraga za ‘bijelim‘ vodikom u Zemljinoj kori

Još uvijek visoki troškovi proizvodnje "zelenog" vodika kao goriva budućnosti i utjecaj na okoliš proizvodnje "sivog" vodika iz fosilnih goriva nagnali su neke od vodećih ekonomija svijeta da razmotre mogućnost crpljenja "bijelog" vodika izravno iz Zemljine unutrašnjosti.

Američki Senat, primjerice, nedavno je dobio informaciju Geoffreyja Ellisa, voditelja istraživanja Geološkog instituta SAD-a (USGS) o geološkim izvorima vodika, da će taj institut, inače u sastavu Ministarstva unutarnjih poslova SAD-a, poduzeti "mapiranje" vjerojatnosti pronalaska geoloških izvora vodika u 48 tamošnjih saveznih država.

- Naše trenutno razumijevanje sugerira da je količina prirodnog vodika u Zemljinoj unutrašnjosti vjerojatno velika. Međutim, nije poznat potencijal prirodnog vodika u nakupinama koje bi se mogle ekonomično, sigurno i odgovorno uporabiti - rekao je Geoffrey Ellis na "saslušanju" u Senatu, čije je glavne naglaske prenio portal televizije CNBC.

Zanemaren izvor

Ellis je američke senatore, među ostalim, podsjetio da se danas većina komercijalno dostupnog vodika proizvodi iz prirodnog plina. Ovaj "sivi" vodik, dodao je, relativno je energetski intenzivan i oslobađa oko deset tona ugljikova dioksida u atmosferu za svaku tonu proizvedenog vodika.

- Sve donedavno predviđalo se da ‘novi‘ vodik isključivo pridobivamo iz prirodnog plina, ugljena ili biomase hvatanjem i sekvestracijom ugljika, kako bi se dobio plavi vodik, ili elektrolizom vode korištenjem obnovljivih izvora električne energije kako bi se dobio ‘zeleni‘ vodik. Mi ćemo se usredotočiti na prethodno zanemaren izvor vodika, prirodne geološke nakupine vodika u Zemljinom podzemlju koji zovemo ‘bijeli‘ ili ‘zlatni‘ - najavio je istraživač USGS-a, upozorivši i kako se vodik smatra važnim novim medijem za skladištenje i prijenos energije.

Osim SAD-a, kako je utvrdila konzultantska kuća Rystad Energy, "bijeli" vodik traže ili će tražiti i Australija, Španjolska, Francuska, Kanada i Južna Koreja, ali i manje razvijene države poput Kolumbije i Albanije. Isti izvor navodi da je još 2020. u svijetu samo desetak kompanija tragalo za "bijelim" vodikom, a da ih je trenutno na tom poslu četrdesetak.

- Jedan od elemenata ‘bijelog‘ vodika koji najviše obećava jest njegova troškovna prednost u odnosu na druge oblike vodika zbog njegove prirodne prisutnosti. Sivi vodik, proizveden iz fosilnih goriva, u prosjeku košta manje od dva dolara po kilogramu vodika, dok je zeleni vodik, proizveden korištenjem obnovljive električne energije, trenutno više od tri puta skuplji. Očekuje se da će cijena obnovljivog vodika pasti kako cijene elektrolizera padaju u nadolazećim godinama, a ipak bi bijeli vodik i dalje bio jeftiniji - komentira voditelj istraživanja vodika u Rystad Energyju Minh Khoi Le.

Kanadski primjer

U Rystadu kao primjer uznapredovalih istraživanja "bijelog" vodika navode, među ostalim, kanadskog proizvođača Hydromu koji, prema istome izvoru, ekstrahira bijeli vodik po procijenjenoj cijeni od 0,5 dolara po kilogramu.

- Ovisno o dubini i čistoći ležišta, projekti u Španjolskoj i Australiji ciljaju na trošak od oko dolara po kilogramu, učvršćujući cjenovnu konkurentnost ‘bijelog‘ vodika - ističu u Rystadu. Portal CNBC-a skreće pozornost na procjene iz stručnih krugova da bi trenutno najveće svjetsko geološko nalazište moglo biti u francuskoj regiji Lorraine. S druge strane, CNBC napominje i da nisu svi uvjereni u potencijal čiste energije prirodnog vodika.

- Ponekad želimo trčati prije nego što možemo hodati - rekla je za CNBC Ana Maria Jaller-Makarewicz, energetska analitičarka na Institutu za energetsku ekonomiju i financijsku analizu. Ona se založila za traženje načina da se "sivi" vodik gdje god je to moguće zamijeni "zelenim" vodikom.

Ono oko čega su svi složni jest to da se o postojanju "bijelog" vodika zna od 1987. Tada je, naime, "bijeli" vodik sasvim slučajno otkriven na plitkoj bušotini u Maliju, u Zapadnoj Africi. Budući da je na bušotini došlo do neočekivane eksplozije plina, ona je napuštena, da bi se 25 godina kasnije poduzelo dodatno istraživanje i utvrdilo da je plin više od 97 posto vodik.

- Naknadnim istraživanjem bušotine u Maliju identificirano je pet geoloških rezervoara koji sadrže gotovo čisti vodikov plin. Ovaj se vodik proizvodi više od 10 godina i koristi se za opskrbu električnom energijom lokalnih naselja - otkrio je Geoffrey Ellis.

Grube procjene

Ellis je senatorima skrenuo pozornost na vrlo neobičnu okolnost da su "u svijetu napravljeni milijuni naftnih i plinskih bušotina, ali je na samo nekoliko desetaka naftnih polja dokumentirana sadržina vodika u razini većoj od tragova". To je, rekao je istraživač USGS-a, dovelo mnoge znanstvenike do zaključka da ekonomske akumulacije vodika u podzemlju ne postoje.

- Nedavni dokazi, međutim, pokazuju da jednostavno nismo tražili geološke izvore vodika na pravim mjestima s pravim alatima - tvrdi Ellis.

Neke grube procjene koje je USGS podastro Senatu govore o mogućim geološkim izvorima vodika od tisuće do milijardi metričkih tona u unutrašnjosti Zemlje. Značajan dio tih izvora, prema istome izvoru, je preduboko i nedostupan za eksploataciju, ali ono što bi moglo biti dostupno predstavlja golemi potencijal. U Rystadu zaključuju kako "bijeli" vodik, iako još uvijek u povojima s puno neizvjesnosti, ima potencijal promijeniti igru u sektoru čistog vodika kao pristupačan, čisti prirodni resurs, čime se uloga vodika pomiče s nositelja energije na dio primarne opskrbe energijom.