MLADI POLJOPRIVREDNIK

‘Svoje prvo vino, Peru Žderu, uspješno prodajem u SAD-u‘

Vina izvozi i u Singapur, Dansku te Nizozemsku, a u Hrvatskoj ih plasira u poznate restorane u Zagrebu i njegovoj okolici, Splitu, Šibeniku...

Piše:

Jozo Vrdoljak

Objavljeno: 05. ožujak 2024. 15:54

Petar Cota

Nikša Stipaničev/Cropix

Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče

Članovi obitelji Petra Cote, nositelja OPG-a Vina Cota iz Oklaja, visoko su obrazovani i s majčine i s očeve strane. Na obiteljskim okupljanjima stariji članovi obitelji mlađima postavljaju pitanje: A što ćeš dalje? Tako je njegov otac Paul Petrovu bratu, odmah nakon što je ovaj doktorirao na sveučilištu u Wroclawu, postavio pitanje: Što planiraš dalje? Koji ti je novi plan?

"Kod nas u obitelji ništa nije gotovo niti je kraj, nego je tek početak. Vinova loza i proizvodnja vina tradicija su u obitelji, a kako je Oklaj za vrijeme rata bio okupirano područje, vinogradi i podrum su devastirani, tako da je trebalo krenuti skoro iz početka", pojašnjava ovaj mladi vinar.

Petar se rodio i odrastao u Zagrebu. U Oklaj mu se 2001. godine najprije vratio otac, koji je vinograd i zasadio. Otac Paul i majka Anita su studirali u Zagrebu. Obiteljsku kuću imaju na Bukovcu i nju je izgradio Petrov djed, koji je dugo radio u Njemačkoj. Najstariji od braće sada radi pri NATO-u u Bruxellesu, drugi priprema doktorat na Kineziološkom fakultetu, a treći završava magisterij iz područja informatike.

Podrum u stijeni

Tradicija proizvodnje vina u obiteljima Cota i Džepina duga je više od 100 godina. Velike zasluge za današnju situaciju ima Petrov pradjed Marko Džepina, koji je 18 godina radio u SAD-u. Ušteđevinom je kupovao zemlju na kojoj se sada nalaze vinogradi i doslovno je ručno u stijeni iskopao podrum.

Djed Stanko Džepina je radio u Njemačkoj, a obiteljske vinograde je obrađivala njegova sestra Manda, po kojoj je Petar nazvao i jedno bijelo vino - kupažu debita i maraštine. Osim što su, kao i Džepine, imali vinograd, Cote su bili ugostitelji. Petrov djed je na Brijunima kao šef sale posluživao čak i Josipa Broza Tita.

Postojeće imanje je uvećao Petrov otac, koji je 2005. godine kupio još jednu parcelu koja ima građevinsku česticu i tu Petar planira izgraditi vinariju.

Kako je stari obiteljski podrum zahtijevao potpunu obnovu, Petar Cota je sa suprugom Barbarom otišao raditi na Island. Petar je htio ostati dulje od planiranih godinu i po, ali mu je supruga Barbara nostalgično napomenula da se nisu tako dogovorili, pa su se vratili i ušteđevinom započeli obnovu podruma i vinograda.

Petar kaže da je vinar i da ga taj posao ispunjava. Braća mu pomažu u rezidbi i berbi. Zato godišnji odmor koriste u veljači. "Svaki vinogradar će reći da je rezidba najvažniji posao u vinogradu i rijetko kad će ga prepustiti radniku. Nismo zapustili svoju starinu. Mnogi jesu. Mnogi žive u velikom gradu jer smatraju da selo nema perspektivu. Selo ima perspektivu. Samo treba raditi", mišljenja je Petar Cota.

Biodinamički i ekološki pristup

Prvo Petrovo vino je Pero J‘Dero (Pero Ždero), koje je kupaža svih njegovih crnih sorti. Ime je dijelom dobilo po njemu, a prevagnulo je to što je Pero J‘Dero i simbol hedonizma. Peru J‘Deru plasira u SAD i Kanadu. Izvozi još u Singapur, Dansku, Nizozemsku. U Hrvatskoj vina plasira u poznate restorane u Zagrebu i njegovoj okolici, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku te na Kvarner.

"Pažljivim i pravovremenim radom u vinogradu napravimo 90 posto posla. Biodinamički i ekološki pristup vinogradarstvu preslikamo u podrum. Ne štitimo vino u procesu vinifikacije, a procijenimo hoćemo li to napraviti prije punjenja. Naša berba 2021. godine je bez dodanih sulfita. Kada vučete sokove, tanine, arome, boju iz kožice grožđa, onda vučete i enzime. U ovom trenutku u podrumu imamo vina koja odležavaju i za koja uopće ne znam što će biti i kakva će ispasti. Vino pretačem na burni dan, isto kao što su radili naši preci. Od njih se može dosta naučiti jer su imali pristup na osnovu iskustva i prirodnih zakonitosti. Bez ikakvih kemijskih intervencija su dobivali vrhunska vina koja su mogla dugo odležavati", pojašnjava Cota, kojega ne privlači klasična enologija, koja je puno sigurnija.

"Zbog nepoznate količine dodataka, vina u klasičnom enološkom pristupu se pokvare za par mjeseci. Takvim pristupom vina su vrlo slična, pa i nema razlike u berbama. Pogotovo uvozna vina. Usprkos tome što su klimatološki uvjeti iz godine u godinu drastično drugačiji. To je zato što su takva vina tretirana do besvijesti, čime se općenito izgubi i draž i esencija vina, koja tisućljećima opčinjava civilizacije", pojašnjava Petar Cota te kaže da uopće ne čita knjige o enologiji, ali se educira oko biodinamičkog pristupa.

"Svaki slobodan trenutak provedem s vinarima i vinogradarima, pogotovo vinarima iz Goriških Brda i Štajerske, ali i s nama zanimljivim domaćim vinarima. Na festivalu prirodnih vina u Beču sam se povezao s dosta proizvođača vina, od kojih mogu dosta naučiti o pristupu proizvodnje vina koji mene zanima. Godišnje oko 200 dana provedem u vinogradu, a oko 50 dana u podrumu. U ekološkoj smo proizvodnji, a u vinogradu sačuvamo divlje prirodne kvasce. Kada napravim dobar posao u vinogradu, onda u podrumu imam manje posla", objašnjava Petar Cota te dodaje da nije nezadovoljan pozicijom na tržištu.

"Polako se pokušava provući teza da prirodno vino pripada samo mladim generacijama, a one se baš puno i ne razumiju u vina", ističe Cota.

Osim autohtonih sorti, Cota je zasadio još shiraz i merlot, poznate internacionalne sorte. "Zasadili smo ih iz razloga da nam vina mogu odležavati. Drniški kraj je bio poznat po merlotu koji su, nažalost, neki neodgovorni ljudi kompromitirali", ističe nositelj Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Cota. Dakle, od crnih sorti uz Peru J‘Deru proizvodi još sorte Lapacha (Lapača) i T‘Jacques (Težak). Uskoro će na tržište plasirati i četvrto crno vino od čistog merlota. Od bijelih sorti proizvodi dvije vrste vina.

"Ovo nije jednostavan posao i jako je skup. Nama oko 20 posto prihoda ode na putovanja i posjete restoranima, a ulaganja u podrum i vinograde su stalna. U planu nam je uređenje kušaonice, izletišta, smještajnih jedinica i vanjske kuhinje sa šankom", pojašnjava Petar Cota, koji je očistio dvije parcele na kojima ove i sljedeće godine planira zasaditi 5000 loza.