Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Poljoprivreda i poduzetništvo su mladom Emiliju Močibobu iz Motovuna jednostavno bili suđeni. Obitelj mu je usko vezana za poduzetništvo i poljoprivredu. Otac Efrem 30 je godina vodio vlastitu tvrtku, a nakon toga se posvetio maslinarstvu i vinarstvu. No ovaj 35-godišnji Motovunac odlučio se za neke sasvim drugačije kulture i puno manje površine. Bavi se vertikalnom poljoprivredom, uzgojem mikrobilja i jestivog cvijeća.
Prije svega, kako nam kaže, za to mu ne trebaju velike poljoprivredne površine, kojih nažalost u Motovunu nema, a i "zemlja nije tako nisko", kaže nam kroz smijeh ovaj poduzetni poljoprivrednik pun ideja. Emilio se ovom zanimljivom i sasvim drugačijom granom poljoprivrede počeo baviti prije pandemije, no najprije je pokušao s nasadom češnjaka. Imao je čak plan zasaditi i prvu plantažu ruža u Motovunu, no zasad je taj plan na čekanju.
- Iako mi se otac bavi maslinarstvom i vinarstvom, nisam išao u tu granu poljoprivrede jer mi se čini da u segmentu uzgoja mikrobilja i jestivog cvijeća postoji tržište koje još nije zasićeno. Radio sam prije svega ovoga na Ininoj crpki i jednostavno sam se zasitio tog posla. Htio sam se baviti poduzetništvom. Tada sam čuo da je uzgoj češnjaka isplativ i dobar posao. Zasadio sam prve godine češnjak na nekoliko polja u Karojbi, no to mi se nažalost nije pokazalo uspješnim.
Češnjak nije uspijevao na način kako sam htio, nasad je bio rascjepkan na nekoliko njiva koje su mi iz Motovuna bila predaleko za odlazak u polje traktorom. Pokušao sam dvije godine, no tada sam se sa svježe otvorenim OPG-om pronašao pred zidom jer sam shvatio da s češnjakom neću uspjeti. Kako sam podignuo kredit za traktor i ostale investicije, trebalo je brzo zamijeniti češnjak nekim proizvodom koji bi mi omogućio da od poljoprivrede živim.
Tako sam tijekom samih početaka epidemije covida i pred sam lockdown odlučio krenuti s uzgojem mikrobilja i jestivog cvijeća, i to isključivo imajući na umu ugostitelje kao dugoročne suradnike. Imao sam sreću da sam upoznao chefa Damira Modrušana, koji je u to doba radio u poznatom restoranu Zigante u Livadama, i tako je sve krenulo - priča nam Emilio, koji je otvorio OPG Montonese. Nakon Livada krenuo je u obilazak drugih renomiranih restorana i broj je klijenata rastao svaki dan.
Dugoročne suradnje
- Inzistiram na dugoročnim suradnjama jer to smatram ključnim za stabilan rast poslovanja. U ovom trenutku surađujem s više od 60 vrlo kvalitetnih restorana u Istri, od kojih s većinom dulje od dvije godine. U prošloj sam se godini također odlučio koncentrirati na marketinške suradnje, pa sam tako s dva renomirana kuhara sudjelovao u kulinarskim radionicama u organizaciji turističke zajednice susjedne Općine Vižinada. S time namjeravam nastaviti jer nosi dvostruku korist, a to su marketing i upoznavanje ljudi s mikrobiljem - priča nam Emilio dalje.
U svom OPG-u radi sam, no uvijek mu u pomoć priskaču otac Efrem, majka Tatjana te djevojka Tessa. Posebno kada treba dostavljati robu. O mikrobilju na samom početku svoje priče nije znao puno, no vrlo brzo ovaj je poduzetni mladi Motovunac naučio sve što je potrebno i opremio si zatvoren prostor za uzgoj mikrobilja graška, suncokreta, tri vrste rotkvice, rukole, dragoljuba, korabice, boražine, bosiljka i drugih kultura. Sve se one uzgajaju u kontroliranim uvjetima u samo 50 kvadrata prostora. Emilio nam kaže da nije potrebno više jer proizvodni proces traje od sedam do 21 dan. Toliko treba biljčicama da izrastu i krenu put restorana.
- Proizvodnja je jednostavna, a vertikalna poljoprivreda je novi trend. Došao sam iz sasvim nekontroliranih uvjeta s otvorenih polja u brzu rotaciju poljoprivrednih proizvoda gdje kroz dva dana možete popraviti problem. Najzahtjevnije je sijanje. Kada je dan sijanja, onda znaš da ćeš to raditi od jutra do mraka. Poslije toga biljke idu na klijanje, koje traje nekoliko dana, i onda pod kontroliranim uvjetima rastu na policama. Zimi je manje posla, a ljeti zbog, naravno, većeg broja restorana kojima dostavljam ovaj proizvod ne stignemo ni uzgajati toliko mikrobilja kolika je potreba.
"Prilagođavam se narudžbama"
- Potrebe restorana zadovoljavamo bez problema, izazov je stalno imati cijeli izbor iz kataloga, ali količine su zadovoljene redovito. Godišnje proizvedemo i do 15.000 paketa mikrobilja u PET posudicama, no to se mijenja ovisno o potrebama. Prilagođavam se narudžbama iz mjeseca u mjesec, iz tjedna u tjedan. Primjerice, kako ove godine Uskrs pada rano, već 15. ožujka ću naglo dignuti proizvodnju. Sve, dakle, ovisi o tome kada se otvaraju restorani.
To je odlično u ovoj grani poljoprivrede. Vrlo brzo se možeš prilagoditi stanju na tržištu - objašnjava nam Emilio. Uz mikrobilje ima i dva plastenika u kojima uzgaja jestivo cvijeće. Jedan ima 100, a drugi 300 kvadrata. Trenutačno su pod nasadima maćuhica, a uskoro će tamo doći i ljetno cvijeće. Dio kultura jestivog cvijeća ljeti ide i na otvorene površine od 1000 kvadrata. I ta mu je površina zasad dovoljna.
- Ovaj posao je drugačiji od drugih grana poljoprivrede jer zapravo nemaš puno kupaca kojima se obraćaš. Imamo dosta ograničeno tržište jer se ne radi o esencijalnim namirnicama poput krumpira ili rajčice. Ipak je to luksuz i teško se probiti na tržište. Moraš biti jako aktivan u prodaji, treba posjetiti restorane, popričati s vlasnicima i kuharima. U Istri nas ima samo dvoje koji se bavimo ovom poslom. No kada si uporan, rezultati ne izostaju. Od prve aktivne godine posao mi je porastao za 100 posto. Sada je teže rasti jer se ipak radi o ograničenom tržištu, no ipak planiram povećanje za pet do 10 posto godišnje - kaže Emilio.
Ono što ga posebno veseli je automatizirana sijačica za mikrobilje koju je sam osmislio.
- Automatizirana sijačica za mikrobilje postala je simbol naše težnje inovacijama. Cijelu 2023. godinu smo posvetili razvoju navedenog stroja koji će nam omogućiti da na besprijekoran i brz način značajno povećavamo proizvodnju kad god bude potrebno. Bitno je naglasiti da navedeni tip sijačice u tom obliku na globalnom tržištu ne postoji.
Za nju sam se odlučio jer mi je bilo naporno sijati cijeli dan bez prestanka iako to rade i oni koji imaju puno veće količine nego ih imam ja. No to me navelo da osmislim ovaj stroj koji mogu servisirati sam u nekoliko minuta i lako mogu doći do rezervnih dijelova.
Zbog toga sam se odlučio sam razviti sijačicu, a ne je kupiti jer znam koliko problema imaju drugi poljoprivrednici sa skupom opremom kada je nemaju gdje servisirati - priča nam dalje ovaj inovativni poljoprivrednik. Investirao je i 9000 eura u nove poljoprivredne priključke, a u 2024. godini će preostala sredstva investirati u dodatne traktorske priključke. Planova ima još, počevši s dodatnim uzgojem raznih vrsta bilja, no zasad je Emiliju plan stabilizirati svoju poziciju na ovom zanimljivom tržištu.
