Nad Osijekom je, pa tako i iznad Kliničkog bolničkog centra, prije desetak dana grmjelo i sijevalo. Od nevremena je najviše stradao bolnički krov, a najteže je posljedice ostavilo na Pedijatriji. Javnost zna sve detalje o problemima zaposlenih i pacijenata, o nemogućim uvjetima rada i života, o prokišnjavanju, o nedostatku benkica i igračaka, o vlazi koja se širi bolnicom... Očekivalo se da će u nekoliko dana problem riješiti nadležni ministar zdravlja Dario Nakić onako kako država mora reagirati kad su u nevolji najslabiji. No, od njega ni pisma ni razglednice, nego su, na iznenađenje javnosti, krenuli vapaji za donacijama kojima bi se barem stavio flaster na kritične bolničke rane.
Ministar je, istina, obišao osječku bolnicu i rekao da će "sve biti sanirano", ali onda - muk. Izostala je Vladina hitna i jasna intervencija koja se očekuje kad se dogodi elementarna nepogoda, poput osječke, u zdravstvenom sustavu koji funkcionira. U hitnu sanaciju štete uključili su se građani i djelatnici bolnice uzevši stvar u svoje ruke te animirajući javnost pričama o nužnosti donacija u "robi i radu" ne bi li se bolnica dovela "u red". Skupljanje "milodara" pokraj živog ministra nije posramilo ili potaknulo niti njegove kolege u Vladi u ostavci da progovore o "slučaju Osijek" i krenu u akciju, odnosno potezom pera riješe problem. Zapravo je nepojmljiv muk sa Ksavera jer se objektivno ne radi o iznosu koji bi trebao predstavljati neki ozbiljniji financijski problem. Navodno se čeka da osiguravatelji procijene štetu, pa da se osuše zidovi, pa...
Očekivalo se da lopate i cement budu na licu mjesta već drugi dan, tim više što nije riječ o astronomskom iznosu. Radi se tek o kojih četiri ili pet milijuna kuna kojima bi se najgore popravilo u što kraćem roku, do nekih optimističnih financijskih vremena. No, umjesto strelovite sanacije čekaju se milodari za popravak, premda sustav zdravstva godišnje troši gotovo četvrtinu vrijednosti državnog proračuna. "Sića" od četiri ili pet milijuna pokušava se izbiti iz novčanika građana koji su usput rečeno, za razliku od Vlade, uvijek spremni za akciju. Posebno su osjetljivi na djecu, a u osječkoj bolnici najteže je upravo na Pedijatriji, što je jasno svima, ali očito ne i "njima".