Večeras je u Hrvatskom narodnom kazalištu održana Večer ukrajinske poezije. Na 161. godišnjicu smrti pjesnika Tarasa Ševčenka njegove stihove i stihove drugih ukrajinskih pjesnika recitirali su poznati hrvatski glumci. Cilj je bio pokazati solidarnost s ukrajinskim narodom i patnjama kroz koje prolazi zbog rata.
Pedesetak okupljenih ljudi u foajeu zagrebačkog HNK za početak su pozdravili intendantica Dubravka Vrgoč i ravnatelj Drame Ivica Buljan, koji je i odabrao poeziju za ovu večer. Večerašnjih sat vremena u kojem su se građani imali prilike upoznati s ukrajinskim stihovima tek je jedna od mnogih gesta kojom HNK nastoji podići svijest o ratnim zbivanjima u Ukrajini.
Vrgoč je tako podsjetila da je zgrada prije nekoliko dana osvijetljena bojama ukrajinske zastave. Slika žuto-plave zastave cijelo je vrijeme bila projicirana u pozadini scene.
Vrgoč je najavila da je sljedeća manifestacija poznati balet Labuđe jezero Petra Iljiča Čajkovskog. Koreograf i redatelj produkcije koja će se održati u HNK je Ukrajinac Vladimir Malakhov.
- Ugošćivat ćemo ukrajinske umjetnike kako bi pokazali da smo s ukrajinskim narodom, dodala je:
- Ovu večer smo organizirali razmišljajući kako su veze Ukrajine i Hrvatske plodonosne. Koliko god smo mi mali, imamo naviku smatrati se većima i ne možemo vjerovati da jedan slavenski narod ovo proživljava. Odabir pjesama seže sve od narodnih koje govore koliko sličnosti imamo s ovim narodom, do onih velikog Ševčenka. Završavamo s pjesmom koja govori koliko smo sami krhki i slabi, a jačamo kad smo zajedno. Probajmo bijes, tugu i očaj zamijeniti onime što možemo učiniti, uveo je u priču Ivica Buljan.
Prije svega, publika, izvođači i organizatori odslušali su ukrajinsku himnu.
Čitanje poezije otvorili su Damir Markovina i Nikša Kušelj. Markovina je recitirao stihove Vasila Goloborodka, a Kušelj stihove Line Kostenko.
- Mala su slova, precijenila sam se, nasmijala je publiku Nina Violić koja je potom izvela pjesmu Futurološka skica Petra Osadčuka. Pridružio joj se Zijad Gračić sa Ševčenkovom pjesmom Ni zbog ljudi ni zbog slave. Nakon njih, Ševčenka su recitirali i Jelena Otašević Babić i Filip Vidović.
- Sanjam da ću se ponovno vratiti u Ukrajinu, izrekla je potom Ivana Boban. Stihovi su to iz pjesme Nada Line Kostenko. Društvo joj je pravila Mirta Zečević s pjesmom o ratu Šesti travanj Katerine Kalitko. Idući su bili Goran Grgić i Daria Lorenci Flatz također sa stihovima Katerine Kalitko i Tarasa Ševčenka.
- Domovine nemam. Nepodnošljiv jad. Domovine nemam. Ali, tko me sluša? U smrtnome ognju gori moja duša. S nogu me obara svih otrova smrad. Što sam dalje od domovine svoje lakše mi biva, al' teži je jad. Ljubljene zemlje za me više nema, citirao je Franjo Kuhar pjesnika Vasila Stusa.
Večer ukrajinske poezije ispratili su stihovi pjesme naziva Hrvatska Ukrajinca Dmitra Pavlička: "Oči kuća srušenih do tla, svi tragovi ugašenog rata pune dušu, i htio bih znati - možda mi predci, Bijeli Hrvati, prožimlju tako srce do dna. Kô nestali snovi iz djetinjstva tu nada mnom blista krošnje siva: tisućljetna maslina, Hrvatska, puna rana, ali uvijek živa!"
Za kraj, Ivica Buljan još jednom je apelirao da svi probamo pomoći Ukrajini i njenim ljudima na sve načine koje možemo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....