Komedija jednog od najpoznatijih francuskih komediografa Georgesa Feydeaua "Gospon lovac" daje se u Metkoviću, radnja je premještena u Metković, u stan partijskog sekretara, druga Vladimira Šetke, umjesto Gospon lovac, on postaje drug. Predstavu izvodi Metkovsko amatersko kazalište, MAK. Teme su, kako navode u pozivu: "Lažni lov kao paravan za bračnu nevjeru; supruga koja se želi osvetiti; muževi rogonje; vječni student s ljubavnicom u Pločama i još mnogo toga u urnebesnoj komediji!". Redatelj Radovan Marčić navodi: "Feydeauovi junaci se po pozornicu kreću upravo kao loptice na biljarskom stolu. Pogonjene jedinim iznenadnim udarcem kea (biljarski štap) one završavaju na drugom kraju stola, odbijajući se od njegovih rubova da bi "eliminirana" završile u jednoj od šest rupa stola. U njegovim dramama "štap" je njegov geniji koji svoja lica lansira nevjerojatnom brzinom iz jedne u drugu peripetije iz jedne u drugu komičnu situaciju, na granici mogućeg. Ta je granica često potpuno nerealna, apsurdna. Zato našeg komediografa, majstora farse i nazivaju i ocem apsurdne drame, tog nevjerojatno značajnog pravca u pisanju za teatar koji je upravo on, kao uopće i cijeli suvremeni teatar snažno obilježio. Zbog Feydeauva stila i naslanjajući se na njega nastala je i slapstick komedije, dakle upravo nevjerojatno široko nasljeđe. Od Jarrya i Artauda pa sve do proslavljenih filmskih likova braće Keaton, Charlieja Chaplina do Stanlija i Olia. Nasljeđe su mu i mnogo toga u likovima Disnyejevih crtići, s vrhuncem u Tomiju i Jarryju (Hanna i Barbera), koji su pogonjeni istom energijom apsurdnog, urnebesnog humora. Feydeauovi komadi garancija su bezrezervnog smijeha i zabave.
Komedija velikog francuskog komediografa Georgesa Feydeaua (1862. - 1921.) Monsieur chasse! (hrv. Gospodin lovi!) premijerno je izvedena 1892. u pariškom Théâtre du Palais-Royal i do danas je jedan od izvođenijih kazališnih komada kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Prema redateljskoj ideji Radovana Marčića komedija je s naslovom "Drug lovac" dobila prilagodbu koja odražava duh Metkovića šezdesetih godina, jezik, ljude, navike i naravi koji u svemu koreliraju s Fayedeauovim briljantnim komičnim zapletom. Svaki na svoj način likovi, govore i scenski žive u odmaku od jezičnog standarda, u nama bliskoj i prepoznatljivoj sredini i govoru. Po jeziku su životni, on je njihova bit, značaj, moć, ali - i slabost. Jezično odstupaju likovi koji koriste netipičan idiom za ovo područje (Puba, Filomena Džepina), kao svojevrsni hommage svima onima koji su se u Metković doselili. Ova verbalna komika doziva duh nekadašnjeg vremena i životne apsurde u kojima se, slučajno ili namjerno, može naći čovjek. Uostalom, ako neretvanski kraj ima u nečemu bogatu tradiciju, onda je to lov.