Vlado Simcich Vava, nekoć eksplozivni gitarist Laufera, a danas lider Turista sa suprugom Ivom Močibob (ex-E.N.I.) i važan glazbenik obnovljenog Parafa, već godinama snima lijepe instumentalne albume. Ako je na "Soundtracku (uz novelu Lanterna iskopanog oka)", "Poljubac je izdaja" i "Cinemascope Bluesu", objavljenima između 2008. i 2012. godine, više jezdio tragovima Ry Coodera, Rainera Ptaceka, Angela Badalamentija i Ennija Morriconea, sada se unatoč sličnim gitarističkim pejsažima čini da je pretegnuo prema analognoj elektronici Briana Enoa i Johna Foxxa te radovima sastava poput Cocteau Twinsa i This Mortal Coila, ali bez za njih prepoznatljivih vokala.
Uvodna skladba "My Father" i naslovnica albuma s fotografijom dogorjelih svijeća upućuje da je Vava "Bed Of Blue" posvetio preminulome ocu, a tu je i niz skladbi u kojima se blue - tužno, prije neg plavo, ako vam je do dubinskog značenja te engleske riječi - ističe u naslovu. Ponovo je posrijedi imaginarno glazbeno "putovanje iz naslonjača", no ovaj put ne predjelima kakvima je plovio strip-junak Corto Maltese nego predjelima s druge strane zrcala koje dijeli ovaj od onoga svijeta. Nadrealno i poput fatamorgane, a opet tako stvarno i bolno, tužno i krasno. Vava je osjećajan i dobar čovjek pa je logično da se takvom - emotivnom, dobronamjernom i iscjeliteljskom - doima i intimna instrumentalna glazba koju povremeno stvara.
VAVA
Bed Of Blue
Dallas
žanr: ambient/electronic
ocjena: 3 i pol