Moglo je ispasti i da Simon Bonney postane veća zvijezda od Nicka Cavea jer na bliskim su zasadama njih dvojica pokrenuli svoje bendove u osvit punka u Australiji, 1977. godine. U neko slično vrijeme Bonney i Cave stigli su i u London pa u Berlin jer drugovali su i u Melbourneu premda je The Birthday Party (Nicka Cavea) osnovan u tom gradu, a Crime & The City Solution (Simona Bonneya) u Sydneyu. Još konkretnije, Mick Harvey i pokojni Rowland S. Howard svirali su i The Birthday Party i u Crime & The City Solution, a i Bonney i Cave pisali su i skladali pjesme u sličnom kodu. No očito je da je samo jedan od njih mogao postati zvijezda kakvom je postao Cave. Nije to samo bila stavr talenta nego i upornosti, a možda i sreće.
Caveov opus je ne samo mnogo poznatiji i popularniji nego i bitno veći po broju pjesama i albuma nego Bonneyev čiji se sastav Crime & The City Solution prvi put rasformirao već 1979. godine nakon nekoliko demo-sniamka, a potom i 1991. nakon četiri albuma objavljena od 1986. do 1990. godine. "Room Of Lights" (1986) producirao je Flood, a objavio Mute Records - ista ekipa koja se pokazala ključnom za uspjeh Nicka Cavea i Depeche Modea. Sedam godina kasnije Flood je producirao i U2, a Simon Bonney više nije bio u igri s Crime & The City Solution čiji je drugi album "Shine" (1988) Mark Lanegan isticao kao jedan od onih koji su mu ukazali kojim putem krenuti nakon rapada njegovog sastava Sreaming Trees.
Danas na ta dva, ali i albume "The Bride Ship" (1989) i "Paradise Discotheque" (1990), možemo gledati i kao na zaboravljene dragulje Mute Recordsa i gothic-rocka, australske i berlinske glazbene scene. Nekako slično kao što gledamo na albume australskih bendova poput Beasts of Bourbon, Radio Birdman, Saints, Scientists, Triffids, Go-Betweens, Cosmic Psychos, Hoodoo Gurus… Tko nije dublje upoznao australsku (underground) rock scenu 70-ih, 80-ih i 90-ih, ne zna što je propustio.
Dvadesetak godina nakon raspada, Crime & The City Solution okupljaju se u Detroitu u postavi u kojoj su uz Bonneya, violinisticu i njegovu suprugu Bronwyn Adams i gitarista i digogodišnjeg prijatelja Alexandera Hackea (Einstürzende Neubauten) svirali i David Eugene Edwards (16 Horsepower), Jim White (Dirty Three), Troy Gregory (Dirtbombs) i Matthew Sweet (Outrageous Cherry). Time je "American Twilight" (2013), povratnički album grupe Crime & The City Solution, donio duhovnu uzbudljivost eruptiranu iz sudara "sumraka Amerike" i maštovitog destilata underground rock & rolla, gotičke americane, bijesnog proto-punka te apokaliptičkog bluesa i gospela. Ponovo je uslijedila pauza, duga gotovo deset godina, a nova inkarnacija grupe Crime & The City Solution ponovo je "uskrsnula" u Berlinu za kojeg je Simon Bonney neraskidivo vezan pa je i Wim Wenders u svoja dva dva filma, "Do kraja svijeta" i "Nebo nad Berlinom", koristio njihove pjesme.
U lipnju 2022. godine Crime & The City Solution nastupio je u predvorju kluba Boogaloo, a sada se nakon nedavno objavljenog, mračno sjajnog, dramatičnog, jezovitog i depresivnog albuma "the killer" ponovo vraćaju u Zagreb, odnosno u Vintage Industrial Bar u kojem nastupaju u nedjelju, 03. prosinca. "Smatram da ova ploča dokumentira razočaranje zbog odustajanja od potrage za jednom ključnom stvari u životu, ali i prihvaćanja da je takvo odustajanje prihvatljivo". Sudbina je ionako jača od naših nastojanja. Simon Bonney je to davno saznao i napokon prihvatio, a rezultat je šesto divno djelo u opusu tragično podcijenjenog sastava Crime & The City Solution. Album "the killer" na kojem Bonney kao pjesnik ponire u suštinu ljudske duše i zla, inspiriran krvavim kupkama svijeta u kojima se našao tijekom posljednjih nekoliko godina, radeći za niz nevladinih humanitarnih organizacija na potezu od Afganistana do Ukrajine.