Od novog nastavka distopijskog spektakla ‘Mad Max‘ i epskog Coppolinog ‘Megalopolisa‘ do filma ‘Kinds of Kindness‘ filmskog osobenjaka Yorgosa Lanthimosa ili, pak, arthouse horora "Shrouds", još jednog uratka majstora žanra Davida Cronenberga, ovogodišnje izdanje renomiranog Filmskog festivala u Cannesu okupilo je čitavu lepezu raznorodnih filmskih ostvarenja. Dobitnici Zlatne palme bit će poznati danas, zadnjeg dana Festivala, a dobitnici nagrade Un Certain Regard nagradu će primiti dan prije. Žirijem koji ove godine donosi sud o prikazanim igranim filmovima predsjeda redateljica megahita "Barbie" Greta Gerwig, a u njemu sjede i francusko-američka glumica Eva Green, za Oscara nominirana Lily Gladstone te zvijezda francuske serije "Lupin" Omar Sy.
I ove godine izvještaj o probranim filmskim naslovima te svoje dojmove iz Cannesa šalje kritičar Jutarnjeg lista Jurica Pavičić, kojeg Coppolin krajnji proizvod nije nimalo oduševio.
"Novoholivudski veteran u ‘Megalopolisu‘ je pucao iz svih oružja, ne bira ni kalibar i cilj. No nakon sve te grandiozne trešnje, nakon potrošenih 120 milijuna dolara, silnih domislica i stilskih ekstravagancija, meni je kao gledatelju ostao u ustima bljutavi okus", priznao je Pavičić te dodao:
"Dok čovjek gleda ‘Megalopolis‘, ima osjećaj da je sve što Coppola propovjednički orno želi poručiti u filmskoj srednjoj struji već bilo rečeno - ali rečeno stilski ljepše, suptilnije, manje tezično, zapravo i politički promišljenije. A najgore je od svega što ni Burton, ni Phillips ni Alex Garland nisu za to potrošili vlastitih 120 milijuna dolara, prodali svoje vinograde i opustošili si ušteđevinu. Coppola jest. Na to čovjek može samo slegnuti ramenima i reći: šteta. Bili su to dobri vinogradi. Šteta ih je bilo straćiti za starački hir".
S druge strane, ‘Furiosa‘ je, smatra Pavičić, "film koji će vam dati ono po što ste u kina došli: raskošan je, brz, zabavan, vratoloman i hrani oči". Ipak, film Georgea Millera, čiju glumačku postavu predvode Anya Taylor-Joy i Chris Hemsworth, uvjeren je Pavičić, "ne posjeduje ono što su filmovi serijala posjedovali dvaput - 1979. i 2015. Nema u sebi ništa vizionarsko. Nema nevinost čiste, sirove zabave".
"‘Furiosa‘ je zaista punokrvni, rasni spektakl. Miller nikad dosad nije imao više novca i nikad se dosad nije tako jasno vidjelo na što ga je potrošio. Film pršti od akcijskih set-pieceova koji nekad traju i po petnaest minuta i u kojima uokolo zuje motocikli, paraglajderi, šleperi cisterne, rudarski damperi, mašinerija rudarskog površinskog kopa. Miller se i ikonografski razuzdao kao nikada do sada. Njegov ikonografski ‘anything goes‘ sad je doveden do kraja pa u ‘Furiosi‘ imamo doslovce svega: cyberpunka, ‘Paklene naranče‘, ‘Apokalipse danas‘, vesterna, rimskih troprega, tehnološkog retra i domorodačkih maski. Millerov film izgleda kao proizvod djeteta kojem su dali da pohara antikvarnicu te da pri tom potroši 170 milijuna dolara. Na ‘Furiosi‘ zaista parite oči", otkrio je nakon svjetske premijere ovog postapokaliptičnog filma.
Ljubitelje horora te opusa kanadskog pionira bio-horora Davida Cronenberga ponajviše bi mogao zanimati film "Shrouds" s francuskim glumcem Vincentom Casselom i njemačkom glumicom Diane Kruger u glavnim ulogama. Redatelj je priču, priča Pavičić, "osmislio i napisao kad je ostao udovac nakon smrti supruge s kojom je živio četiri desetljeća". Film je nastao, izjavio je filmaš, iz njegove "animalne želje da bude s njom i dalje, makar u grobu".
"Koliko je film Cronenbergu pomogao psihoterapeutski, to zna samo on. No, kao film ‘Koprene‘ neće usrećiti nikoga. ‘Shrouds‘ kreću od zanimljive, ali neprivlačne početne dosjetke, da bi potom glavinjajući završili nigdje, u nizanju neuvjerljivih obrata i podbadanju plitke špijunske intrige. Jedina dobro u filmu je glumac Cassel koji sa sijedo obojenom kosom izgleda na sliku i priliku redatelja filma", mišljenja je Pavičić koji tvrdi da se svima kudikamo više svidio novi film "Substance" (Supstancija) francuske redateljice Coralie Fargeat, čija je junakinja "još uvijek očuvana, ali sredovječna TV zvijezda Elisabeth (Demi Moore)".
Riječ je, ukratko, veli Pavičić, "o ateističkoj, pulp varijaciji Goetheova ‘Fausta‘", a film "vješto balansira između SF-a, horora i komedije". Pred kraj se, razlaže Pavičić, "čak pretvara u pravi ‘gore‘, ali ne prestaje cijelo vrijeme biti prilično smiješan".
"Vrste dobrote" (Kinds of Kindness), treća suradnja redatelja Yorgosa Lanthimosa i njegove muze Emme Stone, omnibus je triju priča, objašnjava Pavičić naglašavajući da je film,"poput mnogih sličnih omnibusa", neujednačen.
"Gotovo da je šteta da dva grčka suautora nisu razradili prvi segment i od njega izgradili čitav film. Kako god, drago nam je na ekranu opet vidjeti zajednički rad prvoboraca ‘weird wavea‘. Falili su nam njihovi pronicljivi, apsurdni svjetovi", kaže Pavičić, koji je pogledao i Audiardovu "Emiliju Perez", koju je okarakterizirao kao "križanac mjuzikla i serije ‘Narcos‘".
Audriardu je, drži Pavičić, "nekim čudom iz (...) papazjanije uspjelo izvući rasni crowdpleaser". Da Cannes ima nagradu publike, ovaj film bi je, uvjeren je, "nesumnjivo i osvojio".
Songovi i koreografija su, kaže, odlični, a film koji "sjajno funkcionira kao mjuzikl" "počiva na senzacionalnoj glavnoj glumici Karli Sofiji Gascon koja glumi i Manita i Emiliju.
Političkih tema dotiču se, pak, "The Apprentice" (Šegrt) Alija Abbasija i "Limonov - balada" Kirila Serebrenikova.
Potonji film, izvještava Pavičić, ruskog pisca Limonova, koji je 1993. godine u Bosni pružao podršku Srbima, "prikazuje bez laskanja i bez fascinacije, kao slavohlepnog narcisa čiju je životnu putanju obilježila žudnja za pozornošću".
U fokusu Abbasijeva filma je, pak, mladi Donald Trump, koji je početkom sedamdesetih bio "jedva više od potrčka". No, početkom 1974., "u jednom elitnom klubu susreće konzervativnog židovskog odvjetnika Roya Cohna", "bivšeg tužitelja koji je bračni par Rosenberg poslao na električnu stolicu" te "odvjetnika talijanske mafije", koji se pretvarao veoma važnu figuru u životu mladoga developera.
Kako sugerira film, napominje Pavičić, današnji Trumpov politički profil "u dobroj je mjeri upravo Cohnovo djelo".
"Politički možda najintrigantnije pitanje koje ‘Šegrt‘ otvara jest koliko je današnji političar Trump Cohnovo čedo. Kad je ideologija u pitanju, odgovor nije jednoznačan. I Cohn i Trump bili su konzervativci koji frkću na socijalizam, no u svojim poduzetničkim nastojanjima stalno su se naslanjali na grad i državu: na prekrojene urbanističke planove, porezne potpore, porezne oaze, lex specialise. Bili su - rekli bismo danas - pravi "ortački kapitalisti". Možda je važnije što je Cohn oblikovao Trumpov asertivni način vođenje politike. U jednoj od ranih scena u filmu Cohn objašnjava mladom šegrtu tri načela kojima se vodi u parnicama. Prvo je: napadaj i samo napadaj. Drugo - za što god da te optuže, niječi. Niječi, jer nema činjenica, svatko ima svoje činjenice. Treće je: nikad ne priznaj poraz, uvijek tvrdi da si pobijedio", zamjećuje Pavičić.
"Furiosa" je izvan konkurencije, a uz ostale navedene filmove u konkurenciji su i "All We Imagine As Light", "Anora", "Bird", "Diamant brut", "Feng liu yi dai", "Grand Tour", "L‘amour ouf", "La plus précieuse des marchandises", "Marcello mio""Motel Destino", "Oh, Canada", "Parthenope", "Pigen Med Nalen", "The seed of the Sacred Fig" te "Trei kilometri pana la capatul lumii".