Tuškanac u gostima svibanjski program privodi kraju prvim naslovom iz novog ciklusa Moj jedini film. Riječ je o programu koji donosi dugometražna ostvarenja autora koji su režirali samo jedan takav film, a prikazivat će se jednom mjesečno u kino-dvorani MM Centra.
Ciklus će, 29. svibnja u 20 sati, otvoriti Plastični Isus (1971), jedini dugometražni film te ujedno diplomski projekt Lazara Stojanovića u kojem je glavnu ulogu ostvario Tomislav Gotovac. Kratko uvodno izlaganje o filmu održat će filmski teoretičar, kritičar i sveučilišni profesor Hrvoje Turković.
Drama prati mladog underground filmaša i performera koji iz Zagreba dolazi u Beograd snimiti film, ali se umjesto toga upušta u neslavne ljubavne afere. Igrana radnja isprepliće se s dokumentarnim segmentima života u tadašnjoj Jugoslaviji, a poglavito onima vezanim uz studentske demonstracije kojima se zahtijevala vjernost izvornim komunističkim idealima te kritizirala vladajuća elita koja se otuđila od radničke klase.
Prije javnog predstavljanja i kino distribucije film je bio zaplijenjen, a Stojanović je zbog "neprijateljske propagande" osuđen na tri godine zatvora. Plastični Isus u Jugoslaviji je prvi put javno prikazan tek 1990., dok je u inozemstvu godinu kasnije, na prestižnom festivalu u Montrealu, osvojio nagradu FIPRESCI međunarodne federacije kritičara.
Smatran jednim od posljednjih produkata "Crnog talasa", Plastični Isus do danas je izvor brojnih kontroverzi. Naime, to je prvi jugoslavenski film s prizorom golog muškarca i muško-muškog poljupca. Od kultnih figura u njemu se uz Gotovca pojavljuje Vukica Đilas, kći disidenta Milivoja Đilasa, kao i proslavljeni kazališni redatelj Ljubiša Ristić čije je vjenčanje postalo sastavni dio filma.
Plastični Isus provokativan je spoj sovjetske avangarde i američkog undergrounda, a u kolažiranju igranih elementa s arhivskom građom oslanja se na rad Dušana Makavejeva. Iznoseći jednu od najzanimljivijih priča 70-ih godina prošlog stoljeća, film se percipira kao svjedok društveno-političkih okolnosti i žrtva slabih umjetničkih prilika jugoslavenske kinematografije takozvanih olovnih godina.
Zagrepčanin Tom, underground filmaš i performer, životari u Beogradu uz pomoć raznih žena s kojima se upušta u kratkotrajne odnose. Nakon što ga je napustila luckasta američka djevojka, koja je pjevala pjesmu Plastic Jesus, splete se sa ženom čiji je muž u inozemstvu. Istovremeno, održavaju se studentske demonstracije u kojima se zahtjeva vjernost izvornim komunističkim idealima i kritizira takozvana crvena buržoazija, odnosno vladajuća elita koja se otuđila od radničke klase čije interese navodno zastupa…
Kako je pisao naš kritičar, Nenad Polimac: "njegov diplomski film "Plastični Isus", koji je dotad malo tko vidio jer nije ni imao službenu dozvolu za prikazivanje: U razdoblju nakon Karađorđeva, kada je filmovima "W.R: Misterija organizma" Dušana Makavejeva i "Maestro i Margarita" Aleksandra Petrovića naprasno uskraćeno pravo distribucije u jugoslavenskim kinima, studentski film "Plastični Isus" doimao se kao nečuvena provokacija, ironično seciranje svjetskog totalitarizma, s neušminkanim kadrovima Josipa Broza Tita, koji je sprema održati jedan od najvažnijih govora u karijeri".
Gotovac i Stojanović kao studenti 1969. zajedno su režirali srednjemetražni dokumentarni film s kolažnim elementima Zdrav podmladak, da bi dvije godine potom Gotovac bio središnja figura Stojanovićeva dugometražnog debija Plastični Isus. Bilo je to ostvarenje koje se jako naslanjalo na iskustvo Dušana Makavejeva, još jednog prvaka crnog talasa, u korištenju postupka kolažiranja – miješala se igrana građa s dokumentarnim arhivskim materijalima odnosno takozvanim found footageom, a na Makavejeva se naslanjalo i seksualnom provokativnošću, dok je ona društveno-politička bila podrazumijevajuća za cijeli jugoslavenski crni film, najavljuje kino Tuškanac.
Raspored svih projekcija dostupan je na stranici Kina Tuškanac. Ulaznice je moguće kupiti na blagajni kina domaćina sat vremena prije početka, ali i online putem platforme ulaznice.hr.