I tako sam se ja, nakon nekoliko dana oklijevanja, napokon registrirala i otvorila Disney plus na telefonu čiju (kinesku) marku neću reklamirat iako to performansama zaslužuje. Sada mi je čisti gušt ući u tramvaj, iskopčat se iz neugodne stvarnosti na 35 minuta do kuće/posla, stavit slušalice i gledat "Bob‘s Burgers" na ekrančiću visoke razlučivosti. Moj vjerni Kindle, dugogodišnji javnoprijevozni pratitelj, otišao je na poduži godišnji.
Za gledanje Disneya doma, pak, koristim laptop. Da, nemam pametni televizor i još sam živa.
A kliknuvši prvi put na aplikaciju dobila sam svojevrsni živčani slom. Doduše, bio je manji no što sam mislila, jer sam slutila da ću ga doživjeti pa sam bila spremna. Nisam mogla dovoljno brzo prelaziti i tapkati prstima po ekranu da vidim čega sve tu ima za pogledat. Iako sam znala da se nudi cca 2000 naslova, svega i svačega. Ispuštala sam neke čudne zvukove, nešto između gotovo nečujnog histeričnog smijeha i mačjeg kihanja. Srećom, susjedi mi nisu jako blizu. Bila sam, bez prenemaganja, dijete. Staro i ofucano, ali dijete.
Nije da sam do jučer živjela u lokalnoj pećini, u svijetu analogne televizije i noćnih emisija s babama gatarama. Nije da nikad nisam čula za streaming platforme, na neke sam bila i pretplaćena i nešto pogledala na nekima od njih.
Ipak, kad sam čula da Disney + dolazi napokon i u Hrvatsku, mislila sam si kako si to baš onako jako želim. Nemam sitnu djecu ili kakav drugi čvrst razlog kao opravdanje za financijsko ulaganje. No, emotivno sam nezrela, a k tome sam teški nerd kada je u pitanju gomila sadržaja koji nudi očito dobro promišljen katalog na toj platformi.
Opsjednuta sam Ratovima zvijezda i svime što ima veze s njima, volim Marvelov univerzum, dragi su mi Pixarovi crtići i dokumentarci i serije National Geographica (recimo, vrhunska "Hot Zone"). Volim Disneyeve klasike i friškije varijante istih. Live action "Kralja lavova", recimo, išla sam gledat u kino i bila vjerojatno najstarija osoba u dvorani. Uz te četiri grupe (Star Wars, Marvel, Pixar i National Geographic) u koje su posloženi sadržaji na platformi tu je i peta, Star (što je u biti novo ime za Foxove kanale u vlasništvu Disneya, te sadržaje s Hulua, FX-a, ABC-a i s potpisom Searchlighta i Touchstonea) u kojoj je gomila odličnih serija koje ću uvijek rado pogledat, novih i starih, od "M.A.S.H"-a preko "Izgubljenih" do "Walking Deada".
Sve je to lijepo raspoređeno, prohodno i intuitivno. Filmove možete tražiti po nazivu, vršljati kroz ponudu po žanrovima i likovima. Možete vidjeti i što je od ponude "IMAX enhanced" (IMAX-ov prošireni omjer širine i visine, pa se vidi više izvorne slike) i Ultra HD i HDR, ako to vaš uređaj za reprodukciju, recimo šminkerski gigantski televizor debljine dlake kakav ja nemam, podržava. Frend koji ima neko čudo od TV-prijemnika odgledao je pojačanog "Dr. Strangea" i oduševljen je.
Odlična je i fora koja olakšava veliko pitanje koje muči mnoge gledatelje, recimo kod Marvela, - što prvo gledati? Sve je, naime, zgodno složeno prema fazama nastanka, pa po vremenskoj liniji ili ako želite gledati baš Dr. Strangea ili Lokija ili ... Isto je tako i s Ratovima zvijezda. Sve što postoji na jednom je mjestu, pa opet po kategorijama, poslagano tako da se lako snađete i izaberete vama najdraži redoslijed gledanja - od crtića do filmova i najnovijih serija.
Netko se, slažući katalog platforme odlično sjetio napraviti i kolekcije u kojima su mjuzikli, princeze, čudovišta, Mickey i prijatelji, kolekcija filmova koje su kritičari posebno hvalili, kolekcija kratkih filmova. Golemi opus "Simpsona" primjerice možete gledati i u izdvojenim kolekcijama nazvanim - horor, putovanja, sport i rock i meni najzanimljivijoj - "proročanstva". Jer, znamo da su Homer i ekipa u predviđanju budućnosti bolji od Nostradamusa.
Meni osobno ne smeta što (još) nema hrvatske sinkronizacije ni titlova. Trenutno se Disney plus osim na engleskom nudi i na njemačkom, španjolskom i još nekoliko jezika. Za još nekoliko se jezika, uz engleski, mogu uključiti i titlovi. Super je i to što kod serija možete jednim klikom preskočiti špice i uvode. Savršeno za bingeanje. Naravno, sve se može učitati i spremiti za kasnije gledanje.
Par dana prije nego što ću pokrenuti Disney plus, trljala sam ruke govoreći samoj sebi kako ću prvo, odmah i bez odlaganja pogledat najnoviju Star Wars priču, space-operu "Obi Wan Kenobi". A onda ću, krojila sam planove, odgledati kompletnog "Mandaloriana" i buljit ću u neodoljivog baby Yodu. Tu sam seriju djelomično (kao i pola države) vidjela na nekim sumnjivim mjestima u bespućima Interneta. Pa ću vidjet što ću dalje.
No, u preletanju preko sadržaja i povremenom skvičavom izgovaranju riječi poput "Futurama!", "X Files!", "Cosmos!", "Nomadland!"... naletjela sam na gore spomenuti animirani serijal za odrasle "Bob‘s Burgers" o kojem nisam znala ništa osim da postoji. Pogledala sam, ne znam zašto, jednu, pa dvije, pa tri 22-minutne epizode i eto, desetak dana kasnije nisam se maknula od gorko-slatke priče o munjenoj obitelji Belcher koja živi u nekom fiktivnom američkom gradu na obali oceana. Serija ima 238 epizoda.