Kraljica Margareta II. koja je na Staru godinu donijela odluku o abdikaciji s danskog trona, paralelnu karijeru napravila je kao kostimografkinja i scenografkinja, a njezine ilustracije za trilogiju Gospodari prstenova smatraju se malim remek djelima.
Danska kraljica Margareta II., posljednja svjetska kraljica i najdugovječnija vladarica nakon kraljice Elizabete II., još sitno broji do silaska s trona. Na Staru godinu objavila je kako dobrovoljno napušta kraljevske dužnosti, a za datum službene abdikacije odabrala je 14. siječanj, dan kada je prije 52. godine okrunjena. Danski kralj postat će njen stariji sin, princ Frederik, a kraljica njegova supruga princeza Mary, rođena Australka.
A život kraljice Margarete II., jedinstvene pojave među monarsima koju obitelj i bliski prijatelji zovu Daisy, uistinu je vrijedan pažnje i divljenja. Iako nije trebala postati kraljicom jer su samo muški nasljednici mogli zasjesti na danski tron, 1953. je donesen ustavni amandman koji je koji je ženama dopuštao uspon u nedostatku muških nasljednika te ju je učinio prijestolonasljednicom. Naime njezini roditelji, danski kralj Frederik IX. i kraljica Ingrid imali su tri kćeri pa bi u slučaju smrti kralja, tron naslijedio njegov brat.
Margareta II. rođena je 16. travnja 1940. kao Margrethe Alexandrine Þórhildur Ingrid u kraljevskoj palači Amalienborg i danas službenoj rezidenciji kraljevske obitelji u Kopenhagenu. Imena je dobila po svojim bakama i mami, a kako joj je djed s očeve strane bio i kralj Islanda tako je dobila i neobično ime Þórhildur. Mama joj je bila jedina kći tadašnjeg švedskog prijestolonasljednika, kasnije kralja Gustafa VI. Adolfa, oca današnjeg švedskog kralja Carla XVI. Gustafa. Ima dvije mlađe sestre, princezu Benedikte te Anne-Marie koja je kao supruga bivšeg grčkog kralja Constantina II. nosila titulu kraljice od njihova vjenčanja 18. rujna 1964. do ukidanja grčke monarhije 1. lipnja 1973.
Kraljica je poznata po svom širokom obrazovanju te je jedna od rijetkih monarha s nekoliko sveučilišnih diploma. U Kopenhagenu je studirala filozofiju, na Cambridgeu je dobila diplomu iz prapovijesne arheologije, a zbog svoje buduće kraljevske uloge upisala je i političke znanosti koje je studirala na tri sveučilišta- Aarhus u Danskoj, Sorbonni u Parizu i School of Economics u Londonu.
A upravo je u Londonu za vrijeme studija 1965. upoznala i svog budućeg supruga, francuskog diplomata Henrija de Labordea de Monpezata na večeri u francuskom veleposlanstvu. Par se godinu dana kasnije zaručio, a vjenčali su se 10. lipnja 1967. u Kopenhagenu.
Kraljica osim danskog jezika, tečno govori engleski, švedski, francuski i njemački, a služi se i farskim jezikom kojeg govori samo oko 50 tisuća ljudi koji žive na istoimenim otocima.
Zahvaljujući svom bogatom lingvističkom znanju mogla je otvoreno komunicirati s važnim ljudima iz raznih zemalja, a znanje jezika odvelo ju je i u prevođenje knjiga.
Iako nema formalno umjetničko, njezin kreativni duh isplivao je u brojnim umjetničkim smjerovima – od slikanja, ilustracije, kostimografije, scenografije, do dizajna crkvenog tekstila, decoupagea i vezova. Ilustrirala je primjerice, dansko izdanje Tolkienove sage Gospodar prstenova pod pseudonimom Ingahild Grathmer i to je dobila brojne pohvale, a sudjelovala je u i u prijevodu same knjige. Njezini umjetnički radovi izlagani su u Danskoj i širom Europe, a najviše pažnje privukle su njezine kostimografije i scenografije.
Od djetinjstva je bila snažno zainteresirana za svijet kazališta, a posebno za balet u koji se zaljubila kao djevojčica kada su ju roditelji s osam godina odveli gledati ‘‘Napoli‘‘ Augusta Bournonvillea, koji je na nju ostavio dubok dojam.
Kostimografijom i scenografijom profesionalno se počela baviti osamdesetih godina prošlog stoljeća, prvo u amaterskom kazalištu svoje prijateljice, a kasnije i u državnim kazalištima pa i na televiziji. Od razni dramskih i baletnih predstava pa sve do prošle godine kada je došla i do Netflixa s filmom ‘Ehrengard: The Art of Seduction’ za koji je radila kostime i scenografiju.
Bez supruga s kojim je provela u braku 51 godinu, ostala je 2018., a osim sina Frederika ima i mlađeg Joachima čijoj je djeci prije dvije godine oduzela prinčevske titule. Joachim joj je to prilično zamjerio no ona je tu odluku opravdala željom da njegovo četvero djece, sada s grofovskim titulama, žive jednostavnije, bez povećala javnosti i obaveza koje im nose prinčevske titule. Bila je kraljica čvrste ruke, pa joj je i suprug Henrik zamjerao što mu je dodijelila titulu princa, a ne kralja. Navodno je njegova posljednja želja bila da ga ne pokopaju kraj nje.
Inače, kraljica je strastvena pušačica i to je porok kojeg se nije odrekla ni do danas. Vjerojatno se ne bi ni odrekla trona da prošle godine nije imala kompliciranu operaciju kralježnice zbog koje se teško kreće i to se službeno smatra jedinim pravim razlogom za abdikaciju. Zadržat će titulu kraljevskog visočanstva, no bez previše obaveza sada će imati više vremena uživati u svojim brojnim hobijima. Kraljičina popularnost u Danskoj je iznimno velika, a zbog njezine otvorenosti, iznimne obrazovanosti i širokog duha, mnogi smatraju da kojim slučajem nije bila kraljica, sigurno bi bila danska premijerka.