Vlasnik je triju NBA prstena, bio je član glasovitih Chicago Bullsa, prema mnogima jednog od najboljih timova ikada, a u američkoj profesionalnoj košarci ostat će zapamćen i kao najbolji šesti igrač na polovini devedesetih godina prošlog stoljeća. Više nego dovoljno da splitski košarkaš Toni Kukoč (51) dobije svoje mjesto u Kući slavnih (Hall of Fame) u američkom gradu Springfieldu, čast koja mu je pripala nakon četrnaest godina sportske mirovine!
Američke košarkaške institucije ignorirale Kukočevu brilijantnu karijeru
Činjenicu da američke košarkaške institucije ignoriraju Kukočevu briljantnu karijeru nedavno je aktualizirao sportski dokumentarac “Posljednji ples” (The Last Dance). Serijal od deset jednosatnih epizoda prikazan na Netflixu prati najuspješniju generaciju Chicago Bullsa s kojom je Kukoč plesao punih sedam godina. Premda je bilo realno očekivati da se serijal vrti oko Michaela Jordana, najboljeg košarkaša svih vremena, čak su i američki mediji ustvrdili da je Kukoč zaslužio mnogo više minutaže od epizodnog pojavljivanja u zadnjim nastavcima.
‘Golf je bolji i od seksa jer traje dulje’, tvrdi Kukoč, koji je od 2010. izbornik hrvatske golfske reprezentacije.
"Dobro je bilo sjetiti se svega toga. To su ipak uspomene, bitne stvari.. Lijepo je vidjeti sve te igrače, kako smo izgledali, svu tu dramu. Možda sam više bio zainteresiran da se vidi kako smo tad igrali, s kojim zadovoljstvom, veseljem", prokomentirao je film Kukoč, koji je i danas vezan uz Chicago Bullse kao klupski savjetnik i ambasador.
“Posljednji ples” možda nije pokazao svu raskoš sportskog talenta hrvatskog košarkaša, ali je pokazao svu snagu njegova karaktera. Govoreći o Kukočevu doprinosu “čikaškim bikovima” zamjetan broj sugovornika u serijalu složio se da je njegov put do NBA zvijezde bio posut trnjem. U klub je ušao 1993., tri godine nakon što ga je na draftu otkrio generalni menadžer Bullsa Jerry Krause.
Morao se dokazati
U to vrijeme Kukoč je bio neprijeporna zvijezda na Starom kontinentu - od 1987. s nekadašnjom Jugoplastikom (danas KK Split) u kojoj je započeo karijeru, tri je godine uzastopce osvajao europsko klupsko prvenstvo, a kao član talijanskog Benettona iz Trevisa isto se toliko puta okitio titulom najboljeg košarkaša Europe. No u Americi se morao isprva dokazati jer krajem prošlog stoljeća u NBA nisu cijenili europsku košarku.
Mnogi su s porugom govorili da je mršav kao maneken i zgražali se kad bi on uz večeru popio čašu vina pa se te navike morao odreći. No najveći Kukočev “peh” bio je Jerry Krause. Michael Jordan i njegova desna ruka Scottie Pippen s pokojnim su menadžerom godinama vodili osobni rat. Toniju nisu mogli oprostiti dobar odnos s njim i posprdno su ga nazivali “Jerryjevim čovjekom”.
"Nitko nije prošao ono što je prošao Toni, taj pritisak Jordana i Pippena da se mora dokazati. Michael i Scottie nisu ga voljeli jer ga je Jerry doveo. A Toni je samo želio igrati", prisjetio se njegov bivši suigrač Steve Kerr.
Krausovo navodno favoriziranje Kukoča nije bio jedini razlog zbog kojeg su ga Jordan i Pippen uzeli na zub i prije nego što je došao u klub. Dvojcu se nije svidjelo što su Bullsi Kukoču bili spremni platiti astronomsku cifru od četiri i pol milijuna dolara po sezoni - gotovo dvostruko više nego što je dobivao Pippen.
Pokleknuo pod pritiskom
Kakvu mu dobrodošlicu pripremaju, pokazali su mu na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992., kad je reprezentacija SAD-a u finalu Hrvatskoj uzela zlato. Jordan i Pippen svojski su se potrudili da ponize Kukoča, koji je u prvom susretu s Dream Teamom pokleknuo pod pritiskom.
Poslije se doznalo da je lošoj Kukočevoj igri kumovala i briga za suprugu Renatu, koja je tih dana rodila njihovo prvo dijete, sina Marina.
"Za taj sam plan doznao tek dvadesetak godina poslije, iz jednog dokumentarca u kojem je Pippen ispričao kako su se on, Jordan, Magic Johnson i Clyde Drexler dogovorili da me unište na OI. Htjeli su mi pokazati da trebam pojesti još puno kruha da bih postao NBA igrač. U finalnoj utakmici sam im dokazao da nisam tako lak plijen", ispričao je poslije Kukoč. Jordanov i Pippenov animozitet prema splitskom sportašu dugo je bio javna tajna u košarkaškom svijetu.
Štoviše, kao jedan od najvećih incidenata na parketu NBA pamti se Pippenovo obračunavanje s Kukočem 1994. Toni je te sezone bio član prve petorke jer se Jordan godinu prije povukao u privremenu igračku mirovinu. U jednoj od odlučujućih utakmica za naslov NBA razjareni Pippen odbio je igrati posljednju minutu samo zato što je trener odlučio da zadnji šut za pobjedu izvodi Toni Kukoč. Za Tonija je to bila, pak, sretna okolnost: opravdao je dano povjerenje (premda Bullsi te godine nisu uzeli naslov) i u idućim je sezonama bio treći strijelac, odmah iza Jordana i Pippena.
Kako je Kukoč nakon svega zadobio simpatije do tada ljutih rivala, nije nikada otkrio, no nakon odlaska iz Bullsa 2000. mnogo je puta izjavio da mu je Pippen postao najveći učitelj i zaštitnik. S Jordanom je rame uz rame igrao četiri sezone. Od 1996. do 1998. zajedno su osvojili tri NBA prstena, a košarkaški genij svojedobno mu se i naklonio - kao boljem golferu.
Nije se šalio jer ga Toni u njihovim natjecanjima na travnjacima redovito pobjeđuje.
"Baš smo nedavno zajedno igrali cijeli dan. Je li bolji od mene? Nije još, ali se jako popravio", ispričao je Toni prije nekoliko godina. Malo je reći da je Kukoč u Americi ostvario san svakog košarkaša, unatoč teškim počecima. Igrao je uz najboljeg od najboljih, a njegova karijera u NBA trajala je punih trinaest godina, više nego ijednog drugog hrvatskog košarkaša s radnim stažom u američkoj ligi.
Na proslavi vjenčanja imao je visoku temperaturu pa se poslije šalio da je bračno ‘da’ izrekao u bunilu.
Sportsku mirovinu dočekao je u dresu Milwaukee Bucksa, nakon što je dvije sezone proveo u klubovima Philadelphia 76ers i Atlanta Hawks. Od prvog dana u Americi na svojoj je strani imao novinare i navijače, koji su ga cijenili jer je u igri bio gentlemen. Nikada nije gubio živce, nije vrijeđao protivnike i nije se svađao sa sucima.
Pink Panther i “konobar”, kako su Kukoča zvali sportski analitičari zbog sposobnosti da jednako dobro igra krilo, šutera i centra te da suigračima isporučuje asistencije, košarku je počeo trenirati tek s petnaest godina, i to slučajno. Odrastao je uz mlađu sestru Sandru, a njihovim roditeljima Anti i Radojki bilo je najvažnije da su im djeca dobra i pristojna. Doduše, Ante Kukoč u mladosti se amaterski bavio nogometom te je sina rano zarazio sportom.
"U ljeto 1983. na jednoj splitskoj plaži prišao mi je tadašnji trener košarkaških juniora Igor Karković i pozvao me da na jesen dođem trenirati košarku. Primijetio me jer sam već tada znatno stršio među vršnjacima. Kako smo živjeli nedaleko od košarkaške dvorane na Gripama poziv sam prihvatio, iako nisam imao nekih ambicija s košarkom. Od sedme godine trenirao sam stolni tenis, čak sam osvojio nekoliko juniorskih odličja, a baš u to vrijeme sam maštao o nogometnoj karijeri. Uzor mi je bio Hajdukova legenda Slaviša Žungul, čuvena sedmica, zbog kojeg sam i ja odabrao dres s brojem sedam", prisjetio se Kukoč svojih početaka pod obručem.
Samozatajni tinejdžer, koji je u međuvremenu izrastao u diva visokog 207 centimetara, brzo je pokazao da je rođen za košarkašku loptu. Bilo mu je devetnaest godina kada je zaigrao za prvu momčad KK Split, a s hrvatskom je reprezentacijom osvojio tri odličja: olimpijsko srebro u Barceloni te bronce na svjetskom i europskom prvenstvu. U njegovim počecima s Bullsima najveća podrška bila mu je supruga Renata.
Kad se preselio u Ameriku, već su godinu dana bili u braku. Renata je Kukočeva školska kolegica, pohađali su isti razred u srednjoj kemijskoj školi, no između njih je zaiskrilo tek kasnije, kad su već bili devetnaestogodišnjaci. Dok je Toni gradio karijeru, Renata je studirala na Tehnološkom fakultetu u Splitu. Vjenčali su se u svibnju 1992., a dva mjeseca poslije rodio im se sin Marin.
"Nismo imali klasičnu svadbu. U Hrvatskoj je bjesnio rat, a ja sam k tome bila u visokoj trudnoći. Bračne zavjete smo izrekli u matičnom uredu, u društvu kumova i roditelja, a dan poslije smo slavili s četrdesetak prijatelja u jednom splitskom hotelu. Toni je tu večer imao temperaturu preko 39 stupnjeva, no svejedno je cijelu noć plesao. Sutradan mu je dijagnosticirana upala pluća pa se često šali da je bračno “da” izrekao u bunilu", ispričala je za Gloriju Renata, koja je u Americi 1996. rodila kćer Stelu.
Kukočeva supruga tom je prilikom otkrila i da se u njihovom američkom domu jede samo mediteranska kuhinja, ali i da njih dvoje starost namjeravaju dočekati u Chicagu. Četveročlana obitelj živi u prostranoj vili u Highland Parku, elitnom čikaškom predgrađu. Kukoč je nedavno izjavio da mu je ta kuća s pet soba i s posebnim katom za fitness, koju je kupio iste godine kada je potpisao ugovor s Bullsima, bila jedna od najboljih investicija. Što se ne može reći za njegov poslovni potez od prije šesnaest godina, kada je na nagovor tadašnjeg financijskog savjetnika velik dio zarade uložio u izgradnju hotela na mondenom skijalištu St. Moritz. Ispostavilo da su Kukočevi poslovni kooperanti samo htjeli izvući novac od njega, što on još uvijek dokazuje na sudu.
"Kad sam iz Bullsa prešao u Philadelphiju, mislili smo kuću prodati. Na svu sreću, nismo".
Toni se dugo nadao da će njegovim stopama krenuti sin Marin (28), koji je također bio izvanredan košarkaški talent. No pred kraj studija morao je odustati zbog raznih ozljeda te danas radi kao računalni programer. Kći Stela (23) dječji je psiholog, a kao studentica za svoju je sveučilišnu momčad igrala odbojku.
Sport nije zanimao jedino Kukočevu suprugu Renatu, koja je svojedobno u Chicagu imala dućan s ekskluzivnim cipelama. Zadnjih godina radi u trgovini s dekoracijama za dom i povremeno prati supruga na njegovim golferskim turnirima. Otkako je 2006. otišao u sportsku mirovinu, Kukoč se ozbiljno posvetio golfu u koji se zaljubio još devedesetih godina.
"Golf je bolji i od seksa jer traje dulje", našalio se u jednom intervjuu Kukoč, koji je i u tom sportu bio hrvatski državni prvak, a od 2010. je izbornik golfske reprezentacije. Na pitanje zašto se nije okušao kao košarkaški trener, nikada nije dao konkretan odgovor.
No može se pretpostaviti je da je jedan od razloga njegovo narušeno zdravlje. Čim je prestao igrati, operirao je kuk, a prije pet godina ugrađen mu je stent nakon što tijekom partije golfa umalo da nije doživio srčani udar.
Za jednog odmora u Splitu prije osam godina prijatelji i kolege ukazali su mu posebnu čast - priredivši mu veliko slavlje u povodu njegovog primanja u splitski muzej slavnih sportaša. Isto je učinila i FIBA 2017., kada je postao četvrti Hrvat njihove Kuće slavnih, nakon Krešimira Ćosića, Dražena Petrovića i trenera Mirka Novosela.
Kao kruna sada ga je dočekao potez šefova Hall of Fame iz Springfielda, za koju je najtrofejniji i, prema mnogima, najbolji hrvatski košarkaš bio nominiran osam puta, a 2021. za njega je sretna godina!