U 73. godini života preminula je hrvatska književnica, esejistica i prevoditeljica Dubravka Ugrešić, javljaju iz Multimedijalnog instituta Zagreu, a prenosi tportal. Umrla je u petak, 17. ožujka, u krugu prijatelja i obitelji u Amsterdamu.
U Hrvatskoj je najpoznatija po kratkom romanu "Štefica Cvek u raljama života", po kojemu je redatelj Rajko Grlić snimio poznati film. Njezin roman "Forsiranje romana reke" objavljen 1988. godine je dobio NIN-ovu nagradu za najbolji roman godine.
Rođena je u Kutini 1949. godine. Rusistiku i komparativnu književnost diplomirala 1973. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je radila u Zavodu za znanost o književnosti od 1974. do 1993. U 1990-ima je napustila Hrvatsku, nekoliko je godina provela u Njemačkoj te SAD-u, a od 2001. živi u Amsterdamu.
U književnosti se javila knjigama za djecu kao štro su "Mali plamen" iz 1971., "Filip i Srećica" iz 1976. te "Kućni duhovi" iz 1988. U zbirci kratkih priča "Poza za prozu" (1978), spojivši stvarnost književnosti i fikcionalnost teksta, progovorila je o detaljima iz svakodnevice.
Kratki roman "Štefica Cvek u raljama života", rani primjer postmoderne poetike, u kojem, služeći se šivaćom metodologijom, miješa elemente visoke i trivijalne književnosti te pokušava napisati pravu žensku priču, objavila je 1981. godine. Roman otkriva izrazitu pripovjedačku samosvijest, a priča neprestano komunicira s čitateljem.
Zbirka pripovijedaka "Život je bajka" iz 1983. okuplja pet priča rađenih po književnim predlošcima u kojima tematizira nemogućnost pronalaženja vlastitoga pripovjedačkog postupka. Autopoetičkim razmišljanjem i spisateljskim pristupom bavi se i u romanu "Forsiranje romana reke", u kojem je svako poglavlje pisano u drugom žanru, a ponegdje upleće i ludičke postupke književnosti za djecu.
Eseji koje je pisala 1990-ih bave se uglavnom krizom identiteta i pitanjima nacionalnosti unutar socijalnih, povijesnopolitičkih i kulturnih okvira, a objavila ih je u europskim časopisima i novinama te u zbirkama Američki fikcionar (1993.) i Kultura laži (1996.). Egzilantskim lutanjem i pitanjem sjećanja bavila se u romanima "Muzej bezuvjetne predaje" i "Ministarstvo boli. U romanu "Baba Jaga je snijela jaje" bavi se fenomenom starosti i starenja.
U koautorstvu s Aleksandrom Flakerom 1984. uredila je Pojmovnik ruske avangarde, djelo u devet svezaka. Bavila se prijevodima s ruskoga (Danil Harms, Boris Pilnjak) te uredila antologiju alternativne ruske proze (Pljuska u ruci). Autorica je književno-povijesne studije Nova ruska proza. Autorica je i nekoliko filmskih scenarija.