Kako preživjeti muško-ženske odnose? Predlažemo vam knjigu koja nudi dosta dobre odgovore

"Toliko različiti, ali isti. Toliko isti, ali različiti. Jednoga dana, nadam se, ravnopravni", prva je stranica i prvi citat novog vodiča za preživljavanje muško - ženskih odnosa "Sve što su mi prešutjeli o muškarcima i ženama" autorice, kolumnistice, voditeljice, komičarke i menadžerice, tzv. najsvestranije Hrvatice Marijane Perinić.

Dva blurba (pohvalne kritike) na poleđini knjige potpisuju Marijanine i naše kolege, TV – lica Zoran Šprajc i Tončica Čeljuska koji se slažu da je ovo prijeko potrebna „kajdanka” novim generacijama odnosno da je Perinić najduhovitija Dalmatinka u Zagrebu koja uspješno educira i nasmijava svoje čitateljstvo.

U svom vodiču odgovara, propituje i smije se vječnim stereotipima i pitanjima koji kao tmurni oblaci plove nad heteronormativnim svijetom i konstantno nalaze nove žrtve svojih suhoparnih i oprobanih ideja koje manje ili više uspješno zaposjedaju um i srce građanskog i ruralnog prosjeka.

marijana perinić, knjiga

PROMO

U pet poglavlja kako ih je podijelila, jednako se strasno posvetila, uvjetno rečeno "fenomenima" kao što su: muškarac, žena, muškarac i žena, radu za sebe i radu na sebi te "fenomenu" Hrvata. Upravo je zadnji fenomen humoran i tragičan u isto vrijeme jer se u selektiranom raščinjavanju sveo na 10 elemenata: kava na štekatu, sunčane naočale, nogomet, hrana, fjaka, piće, politika, skijanje, tuđa intima, tuđi izgled. Humor, znamo to odavna i iz iskustva – ponajbolje govori istinu o nama samima i onome što nas opčinjava, na pozitivan ili negativan način. Na tom tragu važna dionica knjige je i tekst o tome kako zavesti i zadržati Dalmatinca. Zvuči smiješno i nevažno, međutim – svi smo se uvjerili u vjerodostojnost i funkcionalnost tih taktika. A one su sazdane u sljedećim koracima: ignoriraj ga, igraj toplo – hladno, ne čudi se, časti ga, budi mater al ́nemoj biti. Završna misao poglavlja je možda i najvažnija: dobro vidi koliko stvarno želiš jednog Dalmatinca za muža.

Slike ljubavi i subjekta pronositelja te ideje kod Perinić su uveliko romantizirani i u tom smislu – standardizirani. Kao autorica zakačena je na "ideologiju" ljubavi koja katkada odiše konzervativnim idejama i pretpostavkama kakvi bi trebali biti i što bi shodno, trebali činiti. Kao autorica je, čini se, inspirirana ponajboljim elementima seksigradovske diskurzivne prakse: ukazuje, raščinjava, problematizira, propituje opće teme i opća mjesta najtoksičnije i najplodonosnije interakcije, u širem smislu, one žena i muškaraca. Ljeto voli tu vrstu žanra. Ako vam se smije i plače, ako želite iznova propitati svoje motive i razloge u vlastitim intimnim odnosima – ova knjiga vam neće odmoći.

Naime, uvijek iznova kod ovakvih tematizacija valja se sjetiti velikog Rolanda Barthesa koji nas je u Fragmentima ljubavnog diskursa podučio da između pisanja o ljubavi i ljubavi nema velike razlike. Štoviše, ako postoji koji poučak te knjige, koji u njegovu djelu nije eksplicitno analiziran, onda je to sljedeći: u ljubavi nema metajezika! Ne možemo biti zaljubljeni i istovremeno biti-izvan-ljubavi.

Ne postoji bijeg iz jezika, u ono "izvan". Ne postoji ništa izvan teksta, što u kontekstu ljubavi znači da ne postoji bijeg iz ljubavi, ne postoji ono "meta" ljubavi. U ljubavi nema metajezika. Ako postoji metajezik, onda ne postoji ljubav. Stoga je ljubav tekst, a učenju pisanja teksta, znamo – treba posvetiti vrijeme, kao i učenju ljubavi. Davanju, primanju iste. I o tome Perinić predano piše.