Teniski trener Nikola Horvat osječku je tenisačicu ovog ljeta doveo do polufinala Wimbledona i finala Olimpijskih igara u Francuskoj, a svoj jedini tjedan ljetnog odmora proveo je sa suprugom Petrom i sinom Leom na Jadranu.
U Parizu se nikad nije bolje proveo jer je uživao u atmosferi u olimpijskom selu, a posebno u proslavi srebrne medalje osječke tenisačice Donne Vekić, što smatra vrhuncem svoje trenerske karijere. No, 46-godišnji Nikola Horvat ipak je jedva dočekao da se vrati kući.
Sa suprugom Petrom i 3-godišnjim sinčićem Leom dočekao nas je u Kolanskom Gajcu, apartmanskom naselju na otoku Pagu, gdje već godinama s obitelji ljetuje u prekrasno uređenoj kući svog punca. Nalazi se stotinjak metara od gradske plaže i šetnice uz more, a na dolasku nas je dočekao nezaboravan prizor: mali Leo je vrištao od sreće dok je s tatom "igrao" tenis ispred kuće.
"Leo je nevjerojatno motorički sposoban za svoju dob. Za tenis mu ja čak niti ne trebam, jer si zna sam baciti loptu i udariti je u zraku, ali naravno mnogo više voli kad se nas dvojica zajedno igramo", priča Nikola Horvat koji u Kolanskom Gajcu provodi svoj jedini tjedan ljetnog odmora na moru ove godine, prije nego što će se ponovno pridružiti Donni Vekić na turnirima u Sjedinjenim Državama. Svaki trenutak zato koristi da sa sinčićem Leom i 36-godišnjom suprugom Petrom Mesarić Horvat, ekonomisticom i poduzetnicom iz svog rodnog Čakovca, uživa u moru, na plaži, domaćim rajčicama, smokvama i grožđu - koji su mu na Pagu najslađi na svijetu, te svježoj ribi koju nabavlja od lokalnih ribara.
Zbog svojih obaveza osječka tenisačica je propustila svečani doček naših olimpijaca na središnjem zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića, ali joj to nitko nije zamjerio jer Donna ove godine igra fenomenalni tenis i ostvaruje odlične rezultate, te želi iskoristiti taj moment, ako to bude moguće, za najbolji ranking karijere. Nakon wimbledonskog polufinala probila se na 21. mjesto najboljih igračica svijeta, a prije četiri godine bila je - devetnaesta. Nezaustavljiva je bila i do finala olimpijskog turnira, pa se trenutačno čini da joj je put do samog vrha - širom otvoren.
Kako god, Nikola i Donna su se iz Pariza vratili prepuni dojmova i emocija, a Nikoli Horvatu se još uvijek ponekad čini da su ti dani bili samo - san.
"Plakali smo od sreće na proglašenju pobjednika i dodjeli medalja u Roland Garrosu, a jako emotivan bio je i doček u Hrvatskoj kući u Parizu, koji su za Donnu i naš tim priredili domaćini iz Hrvatskog olimpijskog odbora. A u Donninu čast chef Ivo Vrdoljak priredio je specijalno jelo "kozice a la Donna" i servirao ih u - peharu", priča Horvat, koji je također dočekan ovacijama. Njemu, naime, pripadaju velike zasluge za Donnine uspjehe, jer s osječkom tenisačicom s prekidima surađuje od 2016., a njih dvoje su posljednje dvije godine - nerazdvojni.
"Donnini ljetošnji rezultati akumulacija su dugogodišnjeg rada, posvećenosti tenisu i odricanja. Velika je profesionalka i nevjerojatna radnica koja u svakom meču daje sve od sebe. Uz to je i mentalno jaka, sazrela je kao osoba i sportašica, što se vidi kad s ruba poraza stiže do pobjede, pa joj se moralo jednostavno otvoriti...", nastavlja Horvat, čija je uloga u motivaciji, pripremi taktike i radu na tehnici - nezamjenjiva.
"I za vrijeme meča smijemo komunicirati, a meni je najvažnije da, premda emocije divljaju, jer u tim trenucima u glavi igram s njom, ostanem miran te Donni dam sigurnost i vjeru u sebe. Ali i Donna vjeruje u mene, to je tajna našeg uspjeha", priča Horvat, koji trenutačno dovršava knjigu o psihologiji uspjeha i motivaciji sportaša. Piše je na engleskom, a u njoj će sabrati svoj svoje znanje i iskustvo.
Rođen je u Čakovcu 15. srpnja 1978., a kao sin jedinac svojih roditelja Otta, poduzetnika, i Darinke Horvat, profesorice hrvatskog jezika koja mu je usadila ljubav prema knjigama, odrastao je u kući koja je stotinjak metara udaljena od tamošnjih teniskih terena. Tako da mu je bijeli sport na neki način bio - suđen.
"Bio sam koncentriraniji i ozbiljniji od vršnjaka, pa sam razvio dobru tehniku, te sam u generaciji Krajana, Ljubičića, Karlovića... postao juniorski viceprvak Hrvatske do 14 godina", priča Horvat koji je odigrao sve najveće juniorske turnire na svijetu, ali je na pragu punoljetnosti osjetio da je na neki način - izgorio. A tu su bile i brojne ozljede, koje nije imao strpljenja do kraja liječiti.
"Tada sam osjetio da to više neće ići kako sam zamislio, jer su moji protivnici postali fizički snažniji i moćniji od mene, pa sam na čuđenje svog oca, trenera i mentora ostavio tenis i upisao fakultet", kaže Horvat. Prvi izbor bila mu je ekonomija, a na kraju je diplomirao kineziologiju. I vrlo brzo se vratio tenisu kao trener.
Međimursku tenisačicu Ivanu Lisjak doveo je u top 100, a nakon toga stigao je poziv Stipe Ančića, oca tada sedmog igrača svijeta Marija Ančića, kojem je postao sparing partner i pomoćni trener. Bio je i glavni trener Sanje Ančić, trener hrvatske juniorske reprezentacije, a uz trenerski posao radi i skauting juniora diljem svijeta za japanskog proizvođača teniske opreme.
"Kao dijete iz malog grada uvijek sam sanjao o velikim stvarima. A svoj uspjeh s Donnom posvećujem supruzi Petri koja je uvijek vjerovala u mene, te sinu Leu, koji će jednog dana, vjerujem, biti ponosan na svog tatu. No, najviše dugujem svojim roditeljima, posebno pokojnom ocu Ottu koji je prije 32 godine na obiteljskom gruntu izgradio zatvoreni teniski teren kako bih mogao trenirati tenis zimi. Bio je to prvi zatvoreni teren u Međimurju i time je pokazao koliko je vjerovao je u mene", kaže Nikola Horvat, koji je godinama živio s grižnjom savjesti jer kao igrač nije postao seniorska svjetska klasa i time opravdao očevu investiciju u sebe.
"Danas bih volio da pokojnog tatu mogu pogledati u oči i reći mu da ipak nije pogriješio. Znam da bi bio iznimno ponosan na mene, baš kao i mama koja me gledala na televiziji u finalu Olimpijskih igara. I ona jako dobro zna kakav sam put prošao da bih stigao tamo", kaže Horvat, koji je potpuno posvećen tenisu, sportu koji je trenirala i njegova supruga Petra.
Njih dvoje još uvijek iz gušta odigraju poneki meč, kad za to - između brojnih poslovnih i privatnih obaveza - uhvate malo vremena. Nikola je veći dio godine na putu, a Petra, financijska direktorica obiteljske tvrtke za preradu i obradu stakla u Čakovcu, te vlasnica salona ljepote u Zagrebu, živi na relaciji između ta dva grada.
Upoznali su se u zajedničkom društvu na teniskom turniru u Čakovcu 2009., prohodali su tri godine kasnije, vjenčali su se 2015., a prvog dana ljeta 2021. dobili su sinčića Lea. Premda žive intenzivno i hektično, kao roditelji potpuno su posvećeni Leovim potrebama i zapravo su iznimno harmonična obitelj.
"Svjestan sam da je svaki trenutak koji ne provedem s Leom u ovoj fazi odrastanja - nenadoknadiv. Premda i njemu i meni česti rastanci teško padaju, znam da će jednog dana biti ponosan na mene. Baš kao i na svoju mamu, koja kad mene nema s njim odrađuje svu brigu i sav posao", zaključuje Nikola Horvat.