Književnik i avanturist Hrvoje Šalković otkriva za Gloriju svoj doživljaj Božića:
Božić mi ne znači previše, jer sam katolički ateist, odnosno ‘kateist’. Božić je za mene bajka jednaka onoj o Trnoružici, s time da tu nema prinčeva i zamaka, nego samo obitelj Šalković okupljena oko bora i stola. Podržavam Božić i predbožićne rituale u onom ljudima najomraženijem, komercijalnom smislu. Sav taj ulični nakit i pjesmuljci su mi simpatični, ali tu priča za mene staje.
Badnje večer provodim s roditeljima, sestrom i njenom novom obitelji. Okitimo bor i fino papamo. Božić, odnosno dan nakon toga, obično sam mamuran, pa se ritual, već dvadesetak godina, sastoji od spavanja i klopanja sarme.
Ove godine, točno na Božić sjedam u avion i letim prema Indiji. Sada se tamo puca, što mojem Božiću daje posebnu čar. Nakon toga letim za Nepal, pa dalje sve do Bangladeša… mislim da je to dosta daleko od blagdana u toplom domu. Nova godina će me zakačiti u indijskoj pokrajni Rajastan, vjerojatno u nekom opskurnom hostelu. Pojma nemam kako ću je proslaviti… možda s nekim hipijima, zaista ne znam… kako se već poklopi…