Od našeg posljednjeg posjeta poznatom zagrebačkom restoranu u novom dijelu grada prošlo je neko vrijeme i, iskreno, nadali smo se kako će biti dojmljiviji nego tada. Il secondo smo posjetili usred ljeta, bio je vikend, vrijeme kasnog ručka i navratili smo u njega bez prethodne rezervacije. Mjesta je bilo kao u priči što nije bilo čudno, jer je grad već onda bio poluprazan. U ugodnoj klimatiziranoj unutrašnjosti restorana bila su popunjena tri, a na terasi gdje smo i mi sjedili, do našeg odlaska napunila su se četiri od sveukupno 50-ak stolova.
Odmah po dolasku i smještanju za stol, konobar nas je ljubazno uputio kojih jela više tog dana nema. Bila su to jela iz dnevne ponude - juha od domaće rajčice i pečene paprike, piletina u panko mrvicama, pašticada i teleći obrazi. Šteta, jer smo se juhi i obrazima baš bili veselili. Umjesto toga, naručili smo burrata breskve (10,88 €) i crostino s kozjim sirom (6,24 €) za predjelo, dok smo za glavno jelo poželjeli crni rižoto od sipe i kozica s krakom od hobotnice, domaće njoke s dimljenim guščjim prsima i rusticu, odnosno kriške bifteka s krumpirom i salatom.
Burrata s breskvama, cherry rajčicama i tartufiranim medom posuta pistacijom i sitno sjeckanom svježom mentom bila je lijepo začinjena. Zapravo korektna. Nije tu bilo baš nikakvog faktora iznenađenja. S druge, pak, strane crostino s kozjim sirom izazvao je oduševljenje. Savršeno hrskav, a sočan i pun okusa, ozbiljno nas je naveo na razmišljanje da naručimo još jednu porciju. Hrskava dimljena panceta, nježni kozji sir i moćni tartufirani med "odradili su" lijepu priču.
Iako smo naručili crni rižoto od sipe i kozica s krakom od hobotnice dobili smo crni rižoto od sipe s tunom (14,50 €). Bio je to, nažalost, bezukusan tanjur "ofarbane" riže sa sipom i jednako bezlična tri komada slabo pečene i nezačinjene tune u crnom sezamu. Iako lijepo kremast rižoto, u popravljanju dojma nisu pomogli ni začini, a ni maslinovo ulje koje ovdje nabavljaju od Uljare Vukšić iz Solina.
Ni domaći njoki s dimljenom guščjim prsima, kruškom te pecorino i ricotta sirom (13,01 €) nisu bili bolji. Naučeni na dobru tjesteninu kućne izrade u Il Secondu, u ovom su tanjuru jedino i bili dobri njoki. No, ni činjenica da je porcija bila ogromna nije mogla umanjiti naše razočarenje s pet tankih kriškica guščjih prsa te kruške koja je bila toliko prekuhana da smo se pogledom na jelovnik morali podsjetiti i uvjeriti što nam je to gnjecavo u tanjuru. A nedostajalo je i začina.
Nasreću, pa smo naručili i rusticu (22,30 €). Priznajemo, bio je to ziheraški potez. U, kako bi Istrijani rekli - padeli, stigla je porcija tanko narezanih kriški well done pečenog bifteka s pečenim krumpirima, rikulom, karameliziranim lukom i cherry rajčicama. Krasan šmek ovom jelu posebno je dao luk, a porcija je bila dostatna za dvije osobe.
Ispraznili smo je do kraja i padelu "očistili" njihovom preukusnom focacciom (porcija 2,65 €), koja nam je na stol stigla nakon narudžbe zajedno s grissinima. Bila je svježa, meka, rahla, ne premasna i fino hrskave korice.
Za desert smo poželjeli njihov poznati čokoladni fondant sa sladoledom od vanilije, a naručili smo i kolač od manga sa sirom (svaki 5,97 €). Bili su svježe spravljeni i vrlo ukusni. Čokoladni fondant taman dovoljno pečen da čokolada poteče, a kolač od manga osvježavajuć i dobro izbalansiranih okusa, ali ne presladak.
Iako u ovom restoranu imaju dobru vinsku kartu, odlučili smo se za vina na čaše (morate pitati konobara, jer ne stoji u vinskoj karti). Uz tri čaše vina ovaj ručak platili smo gotovo 106 eura. Možda će se nekome činiti puno za kušano, međutim, kako pamtimo puno bolje izvedbe iz ovog restorana, vjerujemo kako je riječ tek o spletu nesretnih okolnosti. Istina, voljeli bismo da ovdje, kao i na drugim mjestima, uvijek jedemo besprijekorno, no u današnjim uvjetima izuzetno je teško držati standard kvalitete. Više nas zabrinjava to što mnogi, pa i ovo poznato mjesto, više pažnje polažu na predjela i deserte, nego što to čine na glavna jela. Dokazali su to jelima koja su ondje dobro pripremljena otkako smo ih prvi puta probali.