Mala Brtonigla specifična je mikro enogastronomska prijestolnica Istre gdje je u radijusu od samo nekoliko kilometara smješteno pet-šest izvrsnih restorana i konobi, a svoje vinske podrume ovdje imaju Cattunar, Veralda, Capo i Ravalico.
Sezona je bijelih tartufa pa smo to iskoristili da posjetimo konobe Primizia obitelji Fernetich smještenu u samom centru, na placi. Jeli smo ovdje ranijih godina više puta, lokal je nekada više bio orijentiran na pizze (i dalje imaju vrlo dobre napoletane), a u samu Brtoniglu uvijek nam je drago doći jer je riječ o uređenom gradiću usred možda i najljepšeg dijela Istre.
Fernetichi u neposrednoj blizini, na par minuta hoda imaju i poznati fine dining restoran San Rocco s Michelinovom preporukom, smješten u istoimenom ruralnom hotelu, koji je više puta proglašavan najboljim boutique hotelom u Hrvatskoj. Koncept se može ugrubo usporediti s onim obitelji Sirk u legendarnoj La Subidi na talijanskoj strani Brda. Tamo uz fine dining restoran Al Cacciatore koji od 2007. nosi jednu Michelinovu zvjezdicu, a sebe i dalje skromno naziva trattorijom, La Subida ima i obližnju konobu Osteria La Preda s tradicionalnijom ponudom. Primizia možda nema ekstravagantno rustikalan ugođaj La Prede, ali je simpatična protuteža formalnom San Roccu, tu se ovdje pripremaju jednostavnija jela i, naravno, pizze.
Kad stignete dočeka vas prilično ugodna atmosfera, iako je sam ambijent prilično neutralan, kombinacija urbanog i ruralnog, bistroa i konobe. Dvije su terase, ona simpatična mala i zatvorena, okrenuta je prema samoj placi, dok je ona veća, u nešto zelenijoj pozadini, ali i s dobrim pogledom na obližnji parking.
Dva pozdrava iz kuhinje stigla su u obliku ukusnih malih brusketa na dobrom tijestu od pizze sa sušenim pomidorima i slanim sardonima (inćunima). Željeli smo početi s nečim vrlo klasičnim i bazičnim što oslikava kvalitetu samih namirnica ali i filozofiju kuće, pa smo naručili kombinaciju domaćih suhomesnatih narezaka i sireva. I pogodili smo, gotovo sve je bilo naprosto izvrsno. Kravlja skuta i miješani sir (od ovčjeg i kravljeg mlijeka) proizvod su susjednog OPG-a Radošević, domaći pršut, sušeni ombolo, buđola i panceta OPG-a Edi iz Šterne kod Grožnjana naprosto su se rastapali u ustima i nisu niti presuhi niti preslani, jedino nam je AZRRI-jeva salama od boškarina i crnog tartufa bila previše agresivnog okusa. Posebno je fin dodatak bio kiselkasti carpaccio od tikvica s pinjolima kojeg sami rade.
Domaće tagliatelle s bijelim tartufima bile su također vrlo dobre, pašta je bila savršena, a umak je bio kremozan. Očito je sve bilo rađeno na bazi maslaca, a bijeli tartuf kojeg nam je konobarica obilato naribala za stolom bio je za početak sezone netipično aromatičan. Kad je riječ o drugom predjelu, šugo od domaće kokoši bio je također vrlo ukusan, bez previše rajčice, jedino su domaći fuži bili malo manje kuhani nego što bi bilo poželjno.
Za glavno jelo naručili smo steakove. Jednostavno pripremljeni biftek bio je naprosto savršen komad pečenog mesa, dovoljno mekan, a u isto vrijeme izvrsne konzistencije i okusa, dok je ramstek s bijelim tartufima, iako duže odležavan, bio nešto tvrđi, ali ukusan. Pohvalno je što su oba komada mesa bila savršeno medium rare ispečena, iako su bili bitno različite debljine. I što je tartuf ponovno bio nariban za stolom, pred nama. Kasnije nam je bilo krivo što umjesto ramsteka nismo uzeli biftek s tartufima, ali to ćemo ostaviti za idući put. Doznali smo da se meso uzima iz najbližeg i najsigurnijeg izvora, od lokalnog mesara iz Brtonigle.
Ručak je bio zbilja vrlo ukusan, servis profesionalan i susretljiv, a ono što nas je posebno dojmilo su prvoklasni sastojci i namirnice koje se poslužuju i koriste za pripremu jela. Uz sve to ide i tehnički vrlo dobar rad u kuhinji. I izvrsno vlastito maslinovo ulje koje dobivaju od tisuću maslina. Rezultat je tako daleko iznad prosjeka onog što se naziva "dobrom istarskom konobom”.
Primiziju u živopisnoj Brtonigli svakako preporučujemo! Jer riječ je o pravoj modernoj konobi (ili ruralnom bistrou) kojoj su kreativnost, briga o kvaliteti i porijeklu namirnica te sezonalnost osnovne značajke. A još kad uzmemo u obzir da smo ručak za dvoje s obilnom količinom bijelih tartufa, steakovima i bocom vrlo solidnog Radovanog Refoška platili 161 euro, možemo kazati i da je vrijednost za novac bila izvanredna.