Na istočnoj granici elferije (pomalo zaboravljenom nazivu austrougarske Vojnokrajiške 11. satnije koju su činili Županja, Bošnjaci i Štitar) i cvelferije (još živ naziv austrougarske Vojnokrajiške 12. satnije koju su činili Vrbanja, Soljani, Strošinci, Drenovci, Đurići, Račinovci, Gunja, Rajevo Selo i Posavski Podgajci) smjestili su se Bošnjaci, pitoreskno slavonsko selo koje je odlučilo iskoristiti blizinu graničnog prijelaza Županja i njegovati etno-gastro ponudu, a čija je perjanica bistro pizzeria (prenoćište i stan) Aquarius.
U centru sela uz glavnu cestu, ovaj ugostiteljsko-prenoćišni objekt ne izgleda baš primamljivo, ali neka vas vanjština ne zavara - riječ je o jednom od najugodnijih mjesta za objed u cijeloj cvelferiji i elferiji, vjerojatno i šire. Obitelj Franjić gotovo cijela sudjeluje u radu restorana, koji je otvoren prije punih 26 godina.
Iako se u unutrašnjosti nalazi velika klimatizirana dvorana, odlučili smo sjesti na malu terasu s bočne strane zgrade. Jelovnik Aquariusa skoro da bi mogao proći pod lektiru za razrednu nastavu s vrtoglavih više od 70 jela u ponudi, tako da nam je trebalo malo studiranja prije nego što je simpatična, iako malo zbunjena konobarica preuzela prvi dio naše narudžbe.
Za početak smo se odlučili za dnevnu juhu koja je ovaj petak bila domaća goveđa (3 €), a kao predjelo smo uzeli domaću šunku odležalu dvije godine (11 €) i gulaš od divlje svinje s njokima (10 €). Sve je upućivalo na mesni smjer ručka, pa smo s vinske liste u kojoj dominiraju bijela, ali pohvalno velikom većinom vina srijemskih i slavonskih proizvođača, izabrali butelju Dragunova cabernet sauvignona iz 2020. (20 €).
Juha je na naše oduševljenje poslužena u ‘‘rajliki‘‘ (lokalni izraz za metalnu zdjelu) i već je mirisom i izgledom - tamna, neprocijeđena, s vidljivim slojem masti na površini - obećavala. Fantastičan okus junećeg mesa i kostiju na kojima se nije štedjelo uz malo deblje domaće rezance izazvao je u nama prustovski trenutak brojnih kirbaja i veselja na selu kada se kuhala juha kojom se impresioniralo goste. I moramo napomenuti da je jedna porcija juhe sasvim dovoljna za barem tri osobe!
Zatim je na stol stigla šunka... Ah, šunka! U svakoj prilici volimo tvrditi da dobro odležala (barem dvije godine) slavonska šunka može stati uz bok, pa čak biti i superiorna pršutu. Sporije zrenje i veća količina vlage omogućuju veću aktivnost i broj sojeva kvasaca i bakterija, te u konačnici kompleksnije okuse. Tamno, umamijem bogato meso koje se topi bez puno otpora uz oleogustoznost i kremastost smećkaste masti… Što se nas tiče, obrok je mogao tu završiti i otišli bismo kući s blaženim osmijesima i tupim pogledima. No, uživanju tu nije bio kraj.
Gulaš od divlje svinje u stvari je poslužen s domaćim noklicama, ne njokima, ali s obzirom na to da su bile izvrsne i također nas podsjetile na djetinjstvo, ne zamjeramo. Gulaš je bio ukusan, s vrlo mekanim komadima mesa, dobro začinjenim i oplemenjenim povrćem, jelo koje bi mnogi restorani poslužili kao glavno.
Za glavno jelo smo odlučili probati perkelt od šarana i soma koji se radi samo petkom (11 €), suho odležali ribeye odrezak s ovčjim sirom i sušenom domaćom rajčicom (28 €) i gurmansku platu (sporo pečena junetina, pohani pileći zagrebački, rolana piletina punjena svježim sirom i zapečena sa sirom i povrćem, pljeskavica punjena sirom, đuveč i pekarski krumpir s pečenim gljivama 25,50 €), uz zelenu i kupus salatu (3 €).
Perkelt je bio izvrstan. Riba je iz ulova, bez trunke okusa mulja, prvo zapečena u brašnu i poslužena u potkovama na umaku. Voljeli bismo da se paprika malo intenzivnije osjetila, ali osim toga nemamo prigovora, dok su domaći rezanci sa svježim sirom i prženom domaćom slaninom na vrhu komotno mogli biti jelo za sebe i k tome jako dobro.
Ovo nije tip mjesta na kojem biste očekivali izbor odležalog mesa, ali ga u Aquariusu imaju. Odležavaju ga na suho i povremeno u ulju, a još je i vrlo povoljno (26 €). Naručili smo medium rare i takav smo dobili, a tanko narezani listići tvrdog ovčjeg sira i komadići sušene rajčice dali su dodatan sloj okusa sočnom, jako dobro začinjenom i pripremljenom odresku. Kao prilog poslužen je i pečeni domaći krumpir, koji je bio vrlo ukusan, ali možda malo presušen.
Gurmanska plata je monstruozna! Iako je formalno za dvije osobe, a konobar (vlasnikov sin) nam je napomenuo da je realno za tri, u stvarnosti se radi o plati od koje bi se bez problema najele četiri osobe! Junetina je poslužena s umakom od pečenja i mogla se rezati vilicom, pohani dio bio je standardno ukusan kao i pljeskavice punjene sirom, a pečene rolice piletine punjene svježim sirom i zapečene sa sirom i povrćem posebno su nam se svidjele iako bismo radije umjesto prsa vidjeli punjene zabatke. Prilozi su također bili dobri, pogotovo pekarski krumpir s domaćom baburom i tikvicama koje su na vrhuncu sezone, a i ovdje je krumpir bio ukusan ali su pojedini komadi bili malo suhi.
Deserti se također rade u kući pa tako nismo mogli odoljeti domaćoj baklavi od oraha (2,50 €) i kriški torte od sira s kokosom i preljevom od bijele čokolade (3 €). Baklava je bila sočna, a sirup manje sladak tako da nam je nakon ovako obilnog obroka taman pasala. Torta je također bila prava domaća, nepečena i uz dodatak kokosa vrlo osvježavajuća.
Iako su dijelovi kompleksa malo zastarjeli (prednji dio funkcionira kao gostionica/fast food dio, a stražnji dio je velika eko-etno uređena dvorana) i terasa je ugurana između zgrade i susjeda, velikodušnost, gostoljubivost, dobra domaća hrana u velikim porcijama i po vrlo prijateljskim cijenama razlozi su za svaku preporuku ovog obiteljskog projekta. Prepoznala je to i Vukovarsko-srijemska županija: jedini su na području županjske Posavine nositelji povelje Okusi Slavonije i Srijema.
U razgovoru s ljubaznim vlasnikovim sinom sugerirali smo da bi možda malo manji (barem 50 posto) jelovnik omogućio bolju koncentraciju na preostala jela, no uz osmijeh nam je odgovorio da tatu, gazdu Antuna, već neko vrijeme uzaludno pokušavaju nagovoriti da smanje meni, na što on samo lakonski odgovara: "Ne dolazi u obzir, mora biti" - gastronomski moto Slavonije, Baranje i Srijema.