Ima tih malih mjesta za koja ni sami ne znate bi li ih trebalo otkriti široj publici ili ipak zatajiti, sebično čuvati za sebe i najbolje prijatelje. Vinska klet takvo je mjesto - intimni lokal na Kaptolu, točnije na Novoj Vesi, samo dva dvorišna ulaza dalje od poznatog Baltazara. Njihova je ponuda, naravno, neusporedivo skromnija, a bazira se gotovo isključivo na namirnicama koje proizvode na vlastitom gospodarstvu uz svoj osnovni biznis - vino.
Pjenušci i gemišti
Ulaz u to starogradsko dvorište ničim ne odaje da biste ovdje išta mogli prigristi. Ulični natpis naime sugerira da tu možete kupiti vina plešivičke obitelji Kurtalj - pjenušce, redovne butelje, ali i vina u rinfuzi. No, uz sam objekt vinoteke su drvena vrata, a iza njih stube koje vode u ugodan podrumski prostor, smješten pod lukom od stoljetnih kaptolskih opeka. Tu vas uz šank čekaju tri stola koji mogu primiti petnaestak gostiju.
Mi smo na ručak stigli relativno kasno i bili smo jedini gosti. S voditeljicom, koja ovaj lokal vodi od početka prije osam godina, lako smo se dogovorili, jer ponuda nije velika. Iako nude tri juhe - bistru, od gljiva i od štrukli - odmah smo krenuli s platom domaćih hladnih narezaka (70 kn), paštetom (45 kn) te sirom i vrhnjem (20 kn). Uz nevažni, uobičajeni garnirung, sve je bilo vrlo ukusno - od paštete s gusjom jetrom do domaće šunke, a posebno finom pokazala se špekerica. Nježni kravlji sir preliven vrhnjem bio je najsvježiji mogući, jutrošnji. Sve, uvjerava nas voditeljica, dolazi ravno s gospodarstva Kurtalj.
Drago Kurtalj inače je vrijedan plešivički vinar s nekoliko jako dobrih vina, a posebno su zapažene njegove tri linije pjenušca. Bazični, svježi DRI jako nam je prijao kao aperitiv, ali i uz hladno predjelo. Naravno, ovdje se na čaše toče sva njihova vina po prihvatljivim cijenama, no čini se da su uz domaću kuhinju ovdje najpopularniji gemišti od zelenog silvanca, što je pomalo i šteta jer ste tu u prilici po povoljnim cijenama kušati neke lijepe butelje. Ali je istodobno i zabavno, jer malo je mjesta gdje ćete ručak započeti s pjenušcem, potom prijeći na gemište, pa na doista dobar crni pinot, i onda sve opet zaključiti pjenušcem iz linije Prestige.
Za glavno jelo naručili smo faširane šnicle (50 kn) i pohanog piceka (45 kn), uz sezonsku kombinaciju - krvavice i češnjovke (70 kn) s klasičnim prilogom, dinstanim kiselim zeljem i restanim krumpirom. Umjesto faširanaca na kakve smo navikli u domaćoj kuhinji, za stol su stigli odresci od mljevene junetine i svinjetine u bečkom pohu, baš kao i pohana piletina. I bili su jako sočni i ukusni, i faširanci i pileći pohanci kojima je, budući da su domaći, pod hrskavom koricom ostavljena i koža.
Krvavice (s heljdom) i pečenice jako su dobre, a zelje fantastično - grublje rezano, sočno i hrskavo za razliku od mnogih konfekcijskih, pretanko ribanih i uvelih hrpica kakve nažalost prečesto služe po našim zalogajnicama. Jedinu primjedbu imali smo na restani krumpir koji je, iako svježe pripremljen, bio pomalo beskarakteran i vodenast.
Salenjaci!
Na kraju smo, uz čašu Prestigea, stvarno uživali u pravim salenjacima, obilno punjenim domaćim pekmezom od jabuka. Izvrstan desert kakav nije lako pronaći ni u mnogo ambicioznijim restoranima.
Vinska klet otvorena je preko radnog tjedna do 20 sati, gosti ovdje redovno dolaze na gablec - neki od njih samo na jaja sa špekom, drugi na pohance, ali moguće je naručiti i kotlet crne svinje. Popis jela nije velik, ali sve je domaće i vrlo ukusno. Iako bismo voljeli vidjeti i neka klasična kuhana jela, poput tafelšpica, Kurtaljeva Vinska klet je gostionica i vinotočje u najljepšoj zagrebačkoj tradiciji. A to je moguće samo zato što je izvan fokusa, malena i ovisna samo o svojim proizvodima.