Otok Rab možda nije poznat po visokoj gastronomiji, ali se bez problema mogu pronaći mjesta na kojima se može pojesti friška divlja riba s gradela, solidne pašte i rižoti. No, restoran koji je možda najviše podigao ljestvicu definitivno je Veritas gdje se uglavnom pripremaju tradicionalna mediteranska jela u modernoj varijanti. Taj je restoran otvoren prije sedam godina, a nalazi se uz veliki zeleni park na ugodno uređenoj terasi luksuznog rapskog hotela Imperial.
U Veritasu ne poslužuju doručak i ručak jer se otvara tek u 18 sati, pa smo otišli na večeru. Za svaki slučaj smo dan ranije napravili rezervaciju, no pokazalo se da ona nije bila potrebna jer smo u trenutku dolaska, oko 19 sati, bili jedini gosti na terasi, a stolovi su se polako počeli puniti tek dva sata kasnije. Ljubazan i vrlo uslužan konobar odveo nas je do našeg stola i uručio nam menije i vinsku kartu. Objasnio nam je da imaju bogatu ponudu vina jer je Veritas prvotno bio otvoren kao vinski bar hotela Imperial, ali je s vremenom prerastao u ozbiljan restoran u kojem je godinama kuhao mladi chef iz obližnjih Mundanija, Toni Šćerbe. Danas je, kaže, chef kuhinje također jedan mladi Mundanija, a Šćerbe je executive chef Veritasa i hotelskog restorana u Imperijalu.
Meni je vrlo kratak: može se birati između tri glavna jela, tri topla i nekoliko hladnih predjela, dvije vrste juha i nekoliko deserata, a odnedavno se može naručiti i degustacijski meni.
Za početak smo, među bogatom ponudom istarskih vina, naručili fino rashlađenu butelju istarskog Chardonnaya Pilato (36 eura), a vrlo brzo stigao nam je i pozdrav iz kuhinje (nisu ga naplatili): goveđi carpaccio na rikoli s tanko narezanim Grana Padanom. Na stolu nam je stajalo i ukusno pikantno rapsko maslinovo ulje OPG-a Dedić, te posuda s bijelim kruhom za koji pretpostavljamo da nije izašao iz njihove pećnice. Kruh je bio konfekcijski, što je problem u većini restorana i pekarnica na otoku.
Večeru smo počeli hladnim predjelom, a odlučili smo se za tatarski biftek koji rade za dvije osobe (49 €). Pohvalno je što je konobar izašao s kolicima, zaustavio se pored našeg stola i pred nama miješao sastojke, što je sve rjeđa pojava u domaćim restoranima. Upitao nas je koliko želimo pikantno i krenuo je s pripremom. Sastojci za tatarski nisu odudarali od uobičajenih, a prije serviranja ponudio nam je komadić za kušanje. Nakon što smo se složili da je točno onakav kakav smo poželjeli, servirao ga je na stol uz kriške tostiranog kruha i mekog maslaca. Biftek je bio odlično začinjen, idealne ljutine, a začini nisu prikrili okus mesa. Bio je to jedan od boljih tatarskih koje smo probali u zadnje vrijeme.
Kruh je bio isti s početka večere, ali lagano tostiran nije bio loš. Porcija je bila dovoljno velika da prijeđemo odmah na desert, ali smo ipak odlučili probati dva tradicionalna rapska jela s menija: fritaju sa sušenom hobotnicom (19 €), koju poslužuju kao toplo predjelo, i glavno jelo - janjeći štufad (38 €).
Fritaju s hobotnicom poslužili su na tankim šnitama, ovoga puta, ukusnog tamnog kruha sa sjemenkama, a na vrhu se nalazio hrskavi kreker od bjelanjaka i sipe. Fritaja je bila odlična. Komadi tanko narezane sušene hobotnice jako su se dobro uklopili, bila je mekana i intenzivnog okusa, ali nije dominirala u kremastoj fritaji. Zapravo, bila je toliko ukusna da smo se zapitali kako bi se tek uklopila u gulašu. Ovo predjelo bismo definitivno ponovno naručili.
Janjeći štufad smo dobili u modernoj varijanti, nešto kao njegovu dekonstrukciju. Inače se to tradicionalno rapsko jelo priprema kao gulaš od ovčjih ili janjećih rebaraca i plećke, a karakteristično je po vrlo slatkom okusu koji se dobiva od meda kadulje. Veritasov štufad pripremljen je od nekoliko komada janjećeg filea na reduciranom slatkom umaku, s kremom od slanutka, gratiniranim krumpirom, tostiranim pinjolima i kuhanom baby mrkvom. Ovo jelo bilo je ukusno, ali nas nije oduševilo. Meso je bilo mekano, možda malčice neslano i, kao što se moglo očekivati od filea, nedostajalo mu je sočnosti i karakterističnog janjećeg okusa.
Gratinirani krumpir bio je blagog okusa i nježne teksture, a kremasti pire od slanutka odlično su nadopunjavali tostirani pinjoli. Umak je bio pun pogodak. Dovoljno slatkast, intenzivnog okusa odlično se uklopio uz meso i ostale komponentne na tanjuru.
Za desert su taj dan u ponudi imali domaći sladoled od teranina, vaniliju s bosiljkom i lješnjak te tart s kremom od začinskog bilja. Mi smo se odlučili za rapsku tortu (9 €) koju, kažu, peku u svojoj kuhinji, i panna cottu s karameliziranim smokvama (7,50 €). I to se pokazalo kao odličan izbor. Rapska torta čija je osnova badem bila je sočna, ugodne slatkoće, a poslužena je uz malo slastičarske kreme i bobičastog voća koje ju je osvježilo.
Panna cotta s preljevom od karameliziranih smokava nije izgledala reprezentativno. Poslužili su je u velikoj vinskoj čaši, ali kad smo je kušali, poželjeli smo je naručiti još jednom. Bila je predivno kremasta, a opet dovoljno čvrsta, umjerene slatkoće i odlično joj je pristajao slatki preljev od smokava.
Račun za ovu večeru uz butelju vina i flaširanu vodu iznosio je 151 euro, ali vrlo uslužno i ljubazno osoblje, ugodan ambijent na terasi i ukusna hrana definitivno su opravdavali tu cijenu.