U posljednjim danima kolovoza, posjetili smo njihov restoran Alfred Keller čiju je kuhinju nedavno preuzeo mladi 26-godišnji austrijski kuhar Michael Gollenz. Iako vrlo mlad, ovaj kuhar u svom životopisu ima višegodišnje iskustvo rada u restoranima s 2 Michelinove zvjezdice.
Vremenska prognoza u početku nije bila naklonjena, ali sa smirajem dana terasu su sramežljivo obasjale sunčeve zrake što je stvorilo romantičnu atmosferu. Iako nam je stol bio inicijalno postavljen u unutarnjoj sali, osoblje se ljubazno ponudilo da nam pripreme stol na terasi. Takav ambijent gdje na terasi ispijate čašu Tomčevog pjenušca, a u moru se ljeskaju posljednje zrake sunce zaista je impresivan.
Nude isključivo degustacijske menije od četiri slijeda za 780 kuna i tri slijeda za 710 kuna izbacujući po vlastitom izboru jedan suvišan slijed. Tog petka za početak se nudio škamp, zatim Jakobova kapica, potom teleći kotlet, desert pod nazivom Pina colada i petit four na samom kraju. Početni dojam pogleda na kartu je pomalo suzdržan jer nam se učinio skroman s obzirom na cijenu. Ipak, odlučujemo se za četiri slijeda kako je predviđeno i prepustiti se.
Na početku kao prvi pozdrav iz kuhinje dolazi tatarski biftek s kikirikijem oblikovan u obliku male sočne tortice. Odmah pokraj toga dobivate i shot od batata teksture pjenaste poput najukusnijeg capuccina, ali toliko ukusnog, moćnog okusa da ste nakon ispijenog samo tužni što ste ga prebrzo popili. Od kruha nam se posebno svidjela focaccia s češnjakom i prilično je nemoguće pojesti samo jednu šnitu.
Kao drugi pozdrav stigli su gnudi u umaku od rajčice koji su bili ukusni, ali ipak nisu uspjeli nadmašiti divan shot od batata o kojem pričamo danima. Za prvi slijed posluženi su nam divni sirovi škampi u obliku kruga na dnu, zatim aromatičnom thai salsom i mentom, s repom grilanog škampa na vrhu. Ako uspijete objediniti u zalogaju sve komponente imate dojam da grizete ljeto. Slatkoća škampa, kiselina limete, svježina mente, aromatičnost korijandra, zabavni gel od bosiljka su doista ludo ukusna kombinacija. Ponovno ste tužni kad spoznate da je jelo nestalo u trenu.
Onda nam dolazi Jakobova kapica s korabom i lješnjakom. Maslačno, svilenkasto, moćno i zabavno. Ova ziheraška kombinacija rijetko koga neće osvojiti pa s veseljem očekujemo i teleći kotlet. I ovdje su u pitanju ziheraške kombinacije okusa, sočno meso u moćnom umaku koji luduje od kremoznosti, zatim fregola sarda koju prerijetko viđamo na menijima, a zabavno za jesti zbog kontre koju daje slani limun.
Nismo imali prigovora niti na jedno posluženo jelo. Desert je bio dobar, ali ne i vanserijski kao primjerice prethodna tri jela i na kraju vam služe petit four koji se sastoje od minijaturnog macaronsa od banane, ganachea od tamne čokolade i bombonom s tekućim punjenjem.
Vinska karta je vrlo ekstenzivna i mami na isprobavanje, ali imajte na umu da morate biti dubljeg džepa. Ako nećete uzeti bocu, već se odlučujete za vino na čaše, Tomčev diplomat će vas primjerice doći 110 kuna što je među jeftinijim vinima. Usluga je vrlo uglađena, kakva se i očekuje u restoranu ove kategorije. Odmah po dolasku ponuđeni smo hladnim ručnikom aromatiziranim eukaliptusom, nakon čega smo mogli izabrati i temperaturu vode koju će nam poslužiti. Degustacijski meni išao je lijepim ritmom koji je vrlo važan da bude pogođen i da ne čekate predugo na novi slijed. Ono što nam se ipak čini pretjeranim je cijena i nemogućnost šireg odabira od samo četiri jela.
Ne možemo tvrditi da se radi o neuspješnom poslovnom konceptu. Ipak, uspoređujući Alfred Keller s hotelskim restoranima istog ili sličnog ranga te uzimajući u obzir da Mali Lošinj još uvijek nije destinacija koja nudi sadržaj kvalitete koja u potpunosti može pratiti Alhambru, mislimo da je cijena ipak previsoka. Također, bilo bi dobro kad bi svoja jela detaljnije elaborirali na službenim stranicama ili društvenim mrežama jer je prava šteta da se ne zna što sve Alfred Keller može ponuditi.