Potraga za restoranom u centru grada koji ima lijepu terasu i to još s prirodnim hladom i parkingom može biti izazovno, stoga smo se za ovu recenziju malo odmakli od centra i uputili se preko zagrebačkog rotora na Remetinečku cestu gdje smo rezervirali stol u Botanistu, relativno nepoznatom restoranu na zagrebačkoj sceni. Otvoren u lipnju prošle godine, ovaj restoran nedaleko od Arene Zagreb, nalazi se u sklopu hotela Sundial, i zapravo je baš krasna zelena oaza u kojoj je lako zaboraviti da vas odmah iza ugla čekaju gužva i gradska vreva.
Bila je subota, vrijeme ručka, a u restoranu kapaciteta oko 120 ljudi bilo je popunjeno desetak stolova što na vanjskoj i unutarnjoj terasi, što u samom restoranu. Inače, restoran je zamišljen i uređen kao staklenik rasadnik za uzgoj biljaka s vrtnim alatom, ladicama za čuvanje sjemena, gajbicama, košarama i staklenim bocama. Terasa i vanjski dio restorana također su privlačni, a posebno će se svidjeti roditeljima s djecom, jer su tu livada, dvorac i kućica u kojoj se mogu igrati, a sve u prirodnom hladu stoljetnih borova, čempresa i omorike gdje raste više od 70 drugih biljnih vrsta. Upravo je zato na vanjskom zidu restorana i mural svetog Fiacrea, zaštitnika vrtlara, a otkriva nam i zašto je restoran nazvan Botanist.
Meni im je, ako ćemo iskreno, privlačan. Možete birati između pet hladnih i toplih predjela, tri juhe i šest glavnih jela. No, nude i jela s roštilja, mesne plate i steakove, a nisu zaboravili ni na dječji meni ni na vege ponudu.
Mi smo se za početak odlučili za tatarski biftek (16,60 €), juhu Botanist od pečenih rajčica s džinom (4,80 €) te carpaccio (12 €) uz koji smo naručili Armanovu malvaziju, koja se ovdje toči na čaše, kao i još neka vina. Tatarski biftek koji služe u Botanistu bliži je klasici nego modernim interpretacijama ovog jela, što se nama svidjelo.
Bio je dobro začinjen te su se u njemu osjetili i kapari, i krastavci i ljutina, a opet nisu prikrili okus mesa. I boja mu je, unatoč začinima, ostala nježno ružičasta. Poslužen uz maziv maslac i vruće kriške tostiranog kruha, zbog ovog tatarskog bismo se, kao i juhe koju smo potom probali, definitivno ovamo vratili. Juha od pečenih rajčica bila je, naime, posebno dobro iskustvo. U nju nije trebalo dodati ni zrna soli ili papra, a servirana nam je i na idealnoj temperaturi.
Bila je dovoljno gusta i prekrasno aromatizirana bosiljkom, maslinovim uljem te naribanim sirom grana padano, pa bi nam prijala i za hladnijih dana. S druge strane, carpaccio je bio pomalo dosadan, što nije prvi put da smo vidjeli. Korektno je to posluženo jelo, rekli bismo i savršeno narezanog bifteka te pedantno očišćene rikole, ali bez faktora iznenađenja.
Uz naručena glavna jela - glaziranu teleću koljenicu s pire-krumpirom (21,30 €) te Garden platu exclusive (36 €) stiglo nam je i toplo predjelo (14 €). Ovaj, nazovimo ga - luksuzni rižoto, jer su mu glavne namirnice biftek i vrganji, konkretno je jelo koje doista uz čašu vina možete naručiti samostalno i pošteno se najesti.
Riža je bila idealno skuhana, a tekstura rižota fino kremasta. Meso je bilo taman kuhano, ali su se zato vrganji ipak mrvu "izgubili u okusu". Zažmirimo li na to, uz tanku krišku pečenog celera, cherry rajčicu, vlasac i balzamični ocat, gotovo svaka komponenta na tanjuru bila je pogođena. Odlučite li se poput nas za teleću koljenicu, imajte na umu da je porcija dovoljna za dvije osobe, pogotovo ako uzmete predjelo i salatu.
Naša je imala zasigurno više od 500 g te je bila poslužena uz pire od krumpira uz dodatak kurkume ili šafrana za lijepu žutu boju. I sad kad je se sjetimo rastu nam zazubice zbog mesa koje se topilo u ustima i preukusnog umaka uz koji je poslužena. Iako pomalo slatkast, savršeno je prijao uz lijepo izrađen pire, koji je samo naoko gumast. S koljenicom nam je poslužena i Garden plata exclusive u kojoj su odležani flank steak od black angusa, pileći batak i zabatak pohan u panko mrvicama te svinjska rebarca sa šampinjonima i povrćem sa žara te pečenim krumpirom. I dok su black angus i piletina bili za poželjeti - mekani, sočni i dobro začinjeni, rebarca bismo zaobišli u širokom luku, jer su okusom djelovala kao da su začinjena slatko-kiselim umakom iz restorana brze hrane u kombinaciji s ne baš dobrim kečapom, što je šteta.
Za desert smo uzeli dva u čaši - panna cottu i tiramisu te čokoladni soufflé (svaki po 5 €). Apsolutnim favoritom proglašavamo doista dobar tiramisu. Souffle je, naime, bio prepečen, a panna cotta možda malo preslatka.
Iako je račun za ovaj ručak uz aperitiv, bocu mineralne i vino bio gotovo 139 eura, ipak bismo se složili da je opravdao vrijednost za novac s obzirom na konkretne porcije, a i sve ono što ne pojedete spakirat će vam da možete ponijeti kući.