U svom prvom životu, Čingi Lingi čarda na ulazu u Bilje i nadomak Osijeka, bila je pomalo kultna cestovna gostionica u koju su rado navraćali poslovni ljudi iz cijelog svijeta. Bilo je to mjesto s atmosferom prave cestovne krčme, a osim po tradicionalnoj hrani priča govori da je bila poznata i po kasnonoćnim druženjima uz živu glazbu. Tijekom Domovinskog rata uništena, Čarda je 2021. godine obnovljena u spoju suvremenog dizajna s izraženim rustikalnim elementima na istoj lokaciji gdje se nalazila i stara - uz obalu Biljskog jezera i na županijskoj cesti 4257 koja spaja Osijek i Švajcarnicu.
S obzirom na poslovične gužve vikendom, za nedjeljni smo ručak rezervirali stol što svakako preporučujemo svima koji za vikend planiraju posjet, osim ako im ne smeta čekanje od barem sat vremena na slavonskoj vrućini. Spletom okolnosti bilo nas je više nego što smo najavili, ali osoblje je vrlo brzo našlo stol za koji smo svi komotno stali, unatoč gotovo punom restoranu i nesnosnoj vrućini koja je vladala na prekrasnoj terasi na obali jezera.
Ponuda je ovdje vrlo bogata i kombinira najbolje od Baranje - tradicionalna jela od mesa, ribe i divljači. Za predjelo smo odlučili probati riblju paštetu od slatkovodne ribe (4,90 €), srneći carpaccio (11,50 €) i čips od šarana (8,50 €), a naručili smo i kokošju juhu (3,50 €) i sezonsku krem juhu (4,20 €).
Riblja pašteta je opisana kao prava pecaroška i to uistinu je s vrlo izraženim okusom riječne ribe i mulja, dok se paprika relativno slabo osjetila. Što je šteta, jer bi malo više začina ili malo bolja paprika vjerojatno uravnotežili ovu paštetu vrlo intenzivnog okusa.
Carpaccio je bio vrlo ukusan, ne pretanko rezan s intenzivnim okusom divljači, poslužen s mrvljenim komadićima grana padano sira, krupnom soli i rukolom. Jedino nam je žao što je poslužen s maslacem vrlo neutralna okusa i selekcijom kupovnog kruha.
Čips od šarana je standardno korektan, sa manjim komadima šarana i poslužen s krumpir salatom i tartar umakom.
Juhe su nas malo razočarale. Kokošja je, naime, bila okusom više nalik pilećoj, vrlo blaga okusa, dok je krem juha od graška bila vrlo rijetka i pomalo "ispranog" okusa. Šteta.
Za glavni dio obroka odlučili smo se za pikantni odrezak od srne u demi-glace umaku (21 €), gulaš od divljači (13 €), punjeni pileći batak (11,50 €), čingi lingi odrezak (15 €) i filet smuđa u umaku od kopra (16 €). Uz to smo naručili ljutu i slatku pečenu papriku s češnjakom (4 € svaka), a iako su u ponudi u ostakljenom hladnjaku izloženi odležani steakovi, odlučili smo ih preskočiti.
Odrezak srne bio je tehnički vrlo dobro pripremljen, još ružičast u sredini i vrlo podatan, dok je umak bio nešto gušći bez poslovične glatkoće i s dominantnim okusom rajčice i paprike (ako se ne varamo), a poslužen je uz kriške krumpira prženog u maslacu, koji iskreno nismo baš osjetili. Kao i gotovo sva jela i ovo je bilo dekorirano s vrhovima stabljike graška, što je očito postala praksa koju baš ne razumijemo.
Punjeni pileći batak, odnosno batak i zabatak punjeni prženom slaninom i sirom, bili su ukusni, piletina sočna, punjenje slano i utješno, no dva elementa na tanjuru nam se nisu svidjela. Urnebes umak bio je prilično zrnat i slan, no to može biti i stvar ukusa, ali kockice potpuno sirovog crvenog luka su nešto što očekujemo na mjestima kojima je malo manje stalo do ravnoteže na tanjuru. Još jednom šteta.
Gulaš od divljači dolazi s tostiranom začinjenom palentom koja je bila vrlo ukusna i dobro začinjena, a jedina zamjerka gulašu, koji je također bio vrlo ukusan, je umak koji se razdvojio.
File smuđa je tehnički odrađen bez greške, lagano hrskav i sočan te dobro začinjen. Poslužen je s pireom od krumpira te pireom od blitve ili špinata. Premda korektni, u umaku se spomenuti kopar slabo osjetio.
Čingi Lingi odrezak je varijacija karađorđeve šnicle, tanko istučen i rolan pohani svinjski (izvorno teleći) odrezak punjen kajmakom i u ovom slučaju još i suhim dimljenim vratom. Ova šnicla je svakako za preporuku, jer kombinira hrskavost pohunga s mekanim mesom i umamijem bogatim nadjevom, iako bi prilog (prženi krumpirići) mogao biti malo maštovitiji.
Dvije salate od paprike bile su također vrlo dobre, s dosta češnjaka. Spomenimo i kako nam je ovo nakon dugo vremena bila stvarno ugodno ljuta paprika, a ne samo blago pikantna kao što se uglavnom služi.
S vrlo skromne liste deserata odlučili smo probati sva tri (4 € svaki), Juliškine šljive, topli čokoladni kolač sa sladoledom i dnevnu tortu, u ovom slučaju tortu od sira s limunom.
Juliškine šljive su konceptualno vrlo zanimljiv desert koji se sastoji od kreme od sira u sendviču od dva komada žutog biskvita u začinjenom kompotu od šljiva. Ukusan desert, jedino što bismo mogli dodati je da bi nam se više svidjelo da je kompot od šljive poslužen topao.
Čokoladni kolač je brownie, koji je bio vrlo ukusan i sočan, no čini se da je kuharu sol koja je dobrodošla u malim količinama ovdje malo pobjegla pa se dosta osjetila u kolaču. Umak od višanja i kupovni sladoled od vanilije su bili korektna pratnja, okusom vrlo slična Ledolini što nas je vratilo u djetinjstvo. Ipak, bilo bi lijepo iskustvo da su sladoled i umak bili domaće izrade.
Torta od sira s limunom nam je najbolje legla. Bila je vrlo osvježavajuća i lagana, na podlozi od keksa od cjelovitog zrna, pokazala se idealnom za kraj obilnog obroka na vruć dan.
Ručak smo otvorili s rakijom od dunje (3 €) bosanskog proizvođača, a za ručak smo pili Kalazićev rajnski rizling (3,98 € za 1,5 dcl) i Beljski cabernet sauvignon (4,40 € za 1,5 dcl). Spomenimo kako je vinska lista prilično obilna s naglaskom na Belje, ali i uz neke druge lokalne i manje lokalne vinare. Jedino nam je žao što je izbor vina koji se toče na čaše prilično skroman.
Tek po pisanju ove recenzije smo shvatili da se tartar umak koji se služi uz čips od šarana i koji nismo tražili, naplaćuje dodatnih 1,5 € bez posebne napomene. Također, naplaćena nam je i salata od paprike viška. S jedne strane trebali smo pažljivije gledati račun prije plaćanja pa je dio odgovornosti na nama, no s druge strane se nadamo da je riječ o slučajnom incidentu, a ne sustavnom korištenju velike gužve koja gotovo uvijek vlada u Čingi Lingiju.
Iako lijepo uređen i na prekrasnoj lokaciji, čini nam se da Čingi Lingi pleše po rubu tzv. turističke zamke u kojoj se nastoji maksimizirati profit na uštrb kvalitete i brige o gostu. Međutim, postoji ovdje veliki potencijal dobro opremljene kuhinje i uslužnog osoblja, koji se vide po nekim od elemenata jela koji su odrađeni i više nego korektno. Nadamo se da će budući smjer ove čarde ići više na sadržaj, a manje na izgled.