Kada grafička dizajnerica i ilustratorica Ana Žaja Petrak osjeti nalet kreativnosti, bilo da je riječ o samostalnoj igri s bojama ili pak narudžbi jednog od njenih brojnih klijenata, pred sebe stavlja prazan papir i vadi flomastere. Tako kreće proces izrade jedne od njenih ilustracija iz kojih jednostavno izvire život: neovisno treba li osmisliti prikaz purpurnog radiča, posude pune dagnji ili pak nedjeljnog ručka za esej posvećen obiteljskoj tradiciji.
Kada osmisli crtež ili kolaž digitalno ga dorađuje i pretvara u ilustracije koje krase domove diljem svijeta ili postanu dio dizajna nekog restorana, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. A da o naslovnicama i stranicama domaćih i stranih časopisa i kuharica ni ne govorimo! Lista njenih klijenata doista je impresivna: IKEA, Ferrero SpA, Whole Foods Market, Target, Condé Nast, the Sunday Times Travel magazin, Penguin Random House i BBC samo su neki od njih. Svim tim klijentima jedno je zajedničko, na svojim su proizvodima poželjeli imati Anine ilustracije posvećene hrani.
Zašto je baš hrana njen omiljeni motiv?
- Gastronomija mi je uzbudljiva i inspirativna, a kuhanje samo po sebi smatram vrstom umjetnosti. Toplina, ljubav i zajedništvo - to su moje prve asocijacije na hranu i kuhanje. Obožavam istraživati to bogatstvo oblika, boja i tekstura u svojim radovima. Često razmišljam i o okusima i mirisima, kako svu tu raznolikost i kombinacije prikazati crtežom. Odrasla sam u obitelji u kojoj je hrana oduvijek igrala važnu ulogu; bakini specijaliteti, okupljanja oko stola, stare knjige s receptima… Odatle vjerojatno dolazi ta zaljubljenost u hranu i sve vezano uz nju - ispričala nam je Ana Žaja Petrak, čije kreacije nastaju u Zagrebu, dok joj se klijenti nalaze diljem Europe i svijeta te do nje često dolaze putem prodajnog profila @anek na Etsy platformi za kreativce, ali i njene stranice www.anazajapetrak.com.
Gastro crteže s kojima je započela svoj put ova umjetnica osmislila je za naše susjede: - Prve ilustracije hrane koje sam imala priliku raditi bile su za talijanski lifestyle časopis "Valore Alimentare" (izdaje ga "Ecor", poznati talijanski proizvođač bio hrane) Stvarno sam uživala raditi na tome i nakon završetka sam nastavila s takvim projektima te sam kroz njih otkrila čitavo područje ilustracije, koje i danas istražujem.
Ističe da joj je prethodno iskustvo bavljenja grafičkim dizajnom sasvim sigurno odredilo način izražavanja. Što dulje promatrate njene upečatljive ilustracije, to su dojmljivije:
- Moj je stil jednostavan i nesavršen. Ja nisam perfekcionist. Obožavam jake boje, jasne oblike i oble forme. Boje igraju važnu ulogu u mom radu, one imaju emocionalnu vrijednost i simboliku, baš kao i hrana - pojasnila je.
Među njenim domaćim i stranim klijentima našli su se i razni restorani, kod kojih ilustracija ima razne vrste primjene: - Uvijek me veseli raditi s restoranima. Svaki ima svoju priču, koncept i energiju, i to je ono što uvijek pokušavam prikazati i približiti kroz ilustracije. Ponekad su to crteži koji prikazuju određenu atmosferu, neke specifične detalje, prostor ili pejzaže, nije uvijek nužno hrana u pitanju - istaknula je Ana, kojoj je talijanska gastronomija ponovno poslužila kao uvod u nove izazove kada je njen prvi veliki strani klijent postao britanski lanac restorana "Carluccio's" posvećen upravo talijanskoj hrani: - Bila sam jako uzbuđena i sretna što sam dobila priliku raditi s njima. Nakon što su mi se javili da su zainteresirani za suradnju odjurila sam u London na prvi sastanak. U to vrijeme za njih je radio poznati dizajnerski studio "Irving&Co". Zajedno smo kreirali plakate, menije i druge promo materijale za lanac restorana. Antonio Carluccio je bio legendarni talijanski chef, a ja obožavam talijansku hranu… Taj angažman je bio savršen za mene - prisjetila se Ana, koju danas u Ujedinjenom Kraljevstvu zastupa agencija Mummy Brown Illustration Agency.
Tko prati inozemne trendove u kulinarskom izdavaštvu dobro zna da se unazad nekoliko godina u kuharicama sve više pažnje pridaje ilustracijama, koje pritom imaju raznovrsnu namjenu. Koriste se kao zamjena za tekst kao u knjizi "Salt Fat Acid Heat" iz 2017. godine autorice Samin Nosrat (ilustrirala Wendy MacNaughton), javljaju se u obliku pravog stripa, kao na primjer u kuharici "Let's Make Ramen: A Comic Book Cookbook" iz 2019. autora Hugha Amana i ilustratorice Sarah Becan ili su pak zamišljene kao instruktivne ilustracije posvećene nekoj temi. Odličan primjer posljednje kategorije su rezovi mesa iz kuharice "Meat Illustrated: A Foolproof Guide to Understanding and Cooking with Cuts of All Kinds" iz 2020. izdavača America's Test Kitchen.
- Iako je ilustracija u posljednje vrijeme sveprisutna i kao da doživljava renesansu, mislim da će fotografije i dalje imati prednost kad je o kuharicama riječ. Ljudi u njima vole vidjeti kako jelo za koje čitaju recept na kraju konkretno izgleda. Naravno, ovisi i kakav je tip autora i kuharice u pitanju. Jako volim šaljivu kuharicu "Wild Raspberries" iz 1959. koju je ilustrirao Andy Warhol, a napravio ju je sa svojom prijateljicom. Voljela bih napraviti nešto slično. Ako Nigel Slater ikada odluči izdati kompletno ilustriranu kuharicu ili knjigu svojih eseja o hrani, javljam se za ilustratora! Volim njegov šarmantni način promišljanja o hrani - izdvojila je i dodala kako se ilustracije u kuharicama najčešće koriste za stranice koje najavljuju posebne odlomke, za prikaz postupaka tijekom kuhanja, prikaz grupe određenih sastojaka i slično, ali i da se češće koriste za naslovnice kuharica, gdje se može pronaći stvarno predivnih rješenja.
U svojoj dosadašnjoj karijeri ilustrirala ih je već petnaestak, a za sada je samo jedna domaća: naslovnica knjige "Pantarul doma" Ane-Marije Bujić njenih je ruku djelo.
- Od klijenta obično dobijem osnovni koncept knjige i tekstove recepata. Ponekad i gotove fotografije, kako bi ilustracije koloristički popratile čitavu priču. Često dobijem listu sastojaka koji bi se trebali pojaviti na ilustracijama ili popis motiva koji su specifični za određeni dio knjige. Uglavnom imam slobodne ruke što se kreativnog dijela tiče - opisuje proces suradnje.
Ana ne smatra da ilustracija hrane ima teži zadatak od fotografije hrane, kojoj se u većini modernih kuharica daje osobita važnost: - Ilustracija interpretira prikaz hrane na bitno drugačiji i puno slobodniji način u kreativnom smislu. Ilustracija ne mora biti ni precizna ni realna. Ljude ilustracije vjerojatno privlače na emotivnoj razini, u njima pronalaze nešto blisko, poznato i osobno - objasnila je i nadovezala se: - Povremeno mi se jave ljudi s nekom svojom intimnom pričom vezanom uz jedan od mojih radova. Iznenadi me koliko ljudi emotivno doživljavaju ilustracije i koliko ih neki jednostavni motivi i detalji podsjećaju na njima bliske stvari i životne trenutke.
Takve trenutke i sama često ima priliku ilustrirati za tematske časopise, kada se pred njom nađe puno više od recepta. Ključne ideje iz članaka koji analiziraju trendove u gastronomiji, predstavljaju dirljive ispovijesti, nude savjete ili pak novu perspektivu Ana mora dočarati pomoću linija i boja: - Kada ilustriram članke i priče uvijek dobijem tekst na uvid. Ponekad mi urednik kaže neke smjernice vezano uz izgled ilustracije, ali gotovo uvijek imam odriješene ruke. Prvo prezentiram grubu skicu i par ideja, a nakon toga ide razrada i finaliziranje ilustracije. Uvijek tražim taj neki osnovni motiv ili jednostavni vizualni komentar koji ću prikazati crtežom - ispričala nam je.
Budući da je većina njenih radova posvećena hrani, svakako pomaže što voli kuhati i istraživati, iako uglavnom jede jednostavnu i, kako kaže, nepretencioznu hranu. Njeni se favoriti ponekad nađu i na njenim ilustracijama, a radeći na kuharicama često otkrije i neke nove miljenike. Kada smo je za kraj upitali što najviše voli jesti, dočekao nas je simpatičan odgovor: - Na pamet mi prvo pada topli tostirani kruh sa slanim maslacem. Omiljeno voće mi je šljiva (svježa, kuhana, pečena), a povrće blitva (lešo). Kuham svakodnevno, a najviše volim kuhanje vikendom. Tad isprobavam nove recepte i eksperimentiram uz neku dobru glazbu… polako, s guštom.